Definiton - Što je eterska anestezija?
Eterska anestezija smatra se prvim oblikom anestezije i tako predstavlja rođenje anestezije. Prvi ga je američki liječnik upotrijebio 1842. Eter (poznat i kao dietil eter) je bezbojni kemijski spoj koji je plinovit na sobnoj temperaturi. Ovaj oblik anestezija danas se više ne koristi zbog brojnih nuspojava i opasnosti od eksplozije plina.
Je li još uvijek u upotrebi?
Eterska anestezija danas se više ne koristi jer ima mnogo neželjenih nuspojava. Nadalje, eter je kao plin vrlo zapaljiv i može eksplodirati u prisutnosti kisika. Do prije nekoliko godina uporaba etera kao anestetika još je bila uobičajena u nekim zemljama u razvoju, jer je bio jeftina alternativa drugim sredstvima. SZO je 2005. uklonio eter s popisa esencijalnih lijekova i eter je danas teško dostupan.
Do kada se koristila eterska anestezija?
Od svoje prve primjene 1846. godine nadalje, eter se redovito koristio u Americi i Europi, unatoč nekim ponekad ozbiljnim nuspojavama. Ali već je 1831. Justus Liebig otkrio kloroform, koji je ubrzo počeo konkurirati eteru. Ipak, do prije nekoliko godina, eter anestezija bila isplativa alternativa drugima anestetike, posebno u zemljama u razvoju. Međutim, danas je eter teško dostupan i više se ne koristi.
Učinak eterske anestezije
U prošlosti je spužva umočena u tekući eter za eter anestezija a plinovi su se zatim putem crijeva napajali do pacijenta. Čak i u malim dozama, eter isključuje obradu bol u mozak a inhibira mišiće refleks. U većim dozama eter prvo dovodi do stanja uzbuđenja, a zatim do apatičnih stanja u kojima pacijent više ne reagira.
Nuspojave eterske anestezije
Nuspojave eterske anestezije su uglavnom mučnina i povraćanje nakon anestezije, slično mamurluku nakon konzumacije alkohola. Prevelike doze etera mogu dovesti do paralize dišnog centra. U ranim fazama anestezije eterom, gušenje u povraćanju ili slina ili začepljenje dišnog puta kroz jezik bila je također uobičajena. Međutim, ove su se komplikacije dogodile prije mogućnosti ventilacija by intubacija. Drugi razlog zašto se eterska anestezija danas više ne koristi jest dugo vrijeme propadanja nakon eterske anestezije i slaba kontroliranost anestezija.
Povijest / Izumitelj
Prva dokumentirana eterska anestezija bila je 30. 03. 1842. godine od strane liječnika opće prakse Crawford Williamson Long.
Prije toga, po potrebi su se radile operacije bez ikakvog oblika anestezije. Međutim, Long nije izvještavao o svom uspjehu. Dana 16. listopada 1846. godine, zubar William Thomas Green Morton i kirurg održali su javnu demonstraciju pod eterskom anestezijom.
Morton se stoga smatra izumiteljem eterske anestezije i ovaj dan se smatra rođendanom anestezije. U daljnjoj povijesti eterske anestezije, međutim, smrt od gušenja događala se iznova, jer nije postojala mogućnost osiguranja dišnog puta intubacija. Tek je u Drugom svjetskom ratu bila uobičajena praksa da se dišni put uz pomoć cijevi održava čistim.
Ubrzo nakon otkrića, eterska anestezija počela se suočavati s konkurencijom kloroforma koji je otkrio Justus Liebig. Šezdesetih godina eter je uglavnom zamijenjen halotanom kao plinovitim anestetikom.
