Dijagnoza
Dijagnoza a infekcija mokraćnih puteva sastoji se od nekoliko komponenata. Prije svega, povijest bolesti treba uzeti. Liječnik će pitati o simptomima, koliko dugo postoje, jesu li infekcija mokraćnih puteva se dogodilo prije, postoje li neke prethodne bolesti i uzimaju li se lijekovi redovito.
Također je važno znati da li infekcija mokraćnih puteva je stečeno kod kuće ili u ustanovi za njegu (bolnica, starački dom). Nakon toga slijedi a sistematski pregled usredotočujući se na donji dio trbuha i bubreg regija. Liječnik će, na primjer, tapkati oboje bubreg područja šakom da provjeri postoji li bol.
Ovisno o tome koliko pacijent ima godina i morbidnost, a krv može se uzeti i uzorak. U mladih zdravih žena, najčešće skupine bolesnika s jednostavnim infekcijama mokraćnog sustava, nema dodatnih krv treba poduzeti. Za starije, preboljele bolesnike, a krv uzorak može biti koristan.
Krv se obično uzima i pacijentima koji bubre u bubrezima bol. Odlučujući kriterij za odlučivanje hoće li a mjehur infekcija prisutna ili nije je test urina, takozvani urin status. To je detaljnije objašnjeno u sljedećem odjeljku.
Uz gore spomenute dijagnostičke mjere, an ultrazvuk ispitivanje se također može koristiti za procjenu mjehur i bubrega te da se isključi zadržavanje mokraće. Brzim i jednostavnim samotestiranjem kod kuće možete utvrditi prvu sumnju na a mjehur sami se zarazite. Infekciju mokraćnog sustava obično liječi obiteljski liječnik.
Ima širok spektar bolesti koje može liječiti. U bolnici su u većini slučajeva internisti, tj. Liječnici za unutarnje bolesti, odgovorni za liječenje infekcija mokraćnog sustava. U bolnicama u kojima postoji urološki odjel, ovaj odjel može preuzeti i liječenje infekcija mokraćnog sustava.
Status urina je laboratorijski pregled radi razjašnjavanja različitih bolesti. Urin koji treba pregledati trebao bi biti po mogućnosti urin srednjeg protoka. To znači da se pri odlasku na WC prvo mokri malo urina, prikuplja se samo urin iz srednje faze mokrenja.
Zatim se urin šalje u laboratorij i tamo se ispituje ili se provodi brzi test s test trakom. U mokraći se ispituje prisutnost crvenih krvnih stanica (krv u mokraći = hematurija), bijele krvne stanice (leukociturija), nitriti, proteini, šećer i druge komponente. Povišeni broj bijele krvne stanice u mokraći je revolucionarno za dijagnozu infekcije mokraćnog sustava.
Nitrit je također prisutan kao toliko bakterija kao i E. coli tvore nitrit. Otkrivanje nitrita koje nedostaje ne isključuje prisutnost infekcije mokraćnog sustava. Uz dijagnozu infekcija mokraćnog sustava, status urina koristi se i za dijagnozu drugih bubreg bolesti kao i dijabetes melitus i, rjeđe, feokromocitoma i jetra bolesti.
Bolnice obično uvijek imaju mogućnost laboratorijskog ispitivanja točne procjene urina. Ako nema dostupnih akutnih laboratorija, kao što je slučaj u liječničkoj praksi, na primjer, kao alternativa koriste se trake za ispitivanje urina. Ovo je plastična traka na kojoj se mogu vidjeti zone u različitim bojama. Te zone ispituju prisutnost određenih tvari u mokraći.
Uobičajeni testovi traka za urin na prisutnost crvenih krvnih stanica (eritrociti), bijele krvne stanice (leukociti), nitriti, šećer (glukoza), proteini, ketoni, pH i urobilinogen. Svaka zona sadrži indikator koji različito mijenja boju u dodiru s tvari koja se ispituje. Što je više supstance koja se ispituje prisutno, to je promjena boje jača.
Traka za ispitivanje urina kratko se drži u posudi koja sadrži urin srednje struje koji se ispituje, a zatim se može odmah pročitati. Uključena je referentna ljestvica koja objašnjava različite promjene boja. Test traka urina koristan je alat za početnu dijagnozu.
Pruža okvirne naznake moguće prisutnosti određenih bolesti. Međutim, trakasti test ne može pružiti precizne informacije o količini tvari sadržanih u testu. Intenzitet promjene boje samo ukazuje na grubu procjenu količine.
Da bi se dobili precizniji podaci, tada je potreban precizniji test urina u laboratoriju. U praksi se koriste urinske test trake (obiteljski liječnici, ginekolozi, pedijatri), a pacijent ih također može koristiti kao samotestiranje. Oni su vrlo koristan alat za primarnu dijagnostiku za gore spomenute mjere i mogu se nadopuniti daljnjim testovima ako je potrebno.
