Dijagnoza
Kako bi se dijagnosticirala demencija, standardizirani postupci ispitivanja prvenstveno se smatraju načinom izbora. Za procjenu pozornosti mogu se koristiti testovi poput Mini mentalnog stanja (MMST), Montrealskog testa kognitivne procjene (MOCA test) ili DemTec testa, memorija izvedba, orijentacija kao i aritmetičke, jezične i konstruktivne vještine. Vjerojatnost prisutnosti demencija tada se može procijeniti na temelju sustava bodovanja. Uz to, detaljna anamneza (i vlastita anamneza kao i anamneza drugih, npr. Od strane rođaka), fizički i neuro-psihološki pregled dio su klasične dijagnostike, kao i krv testovi, mozak ispitivanja vode, snimanje (CCT, MRT) glava ili mozak i elektroencefalografija (EEG).
Terapijske mjere
Budući da većina oblika demencija su nepovratne bolesti mozak, stoga nisu dostupne terapijske mogućnosti za cca. 90% bolesnika s demencijom koji bi omogućili potpuno izlječenje. Jedini način da se što duže odgodi napredovanje bolesti i zadrži neovisnost jest upotreba prikladne kombinacije psihoterapijskog, socijalno-terapijskog i medicinskog tretmana.
Lijekovi za demenciju su takozvani lijekovi protiv demencije (npr. Donepezil®, Galantamin® ili Rivastigmin®), koji se prvenstveno koriste u Alzheimerova demencija i djeluju kao središnji kolinergike. Uz to, antidepresivi (npr citalopram®) za simptome depresije ili atipične neuroleptici (npr Risperidon®) za psihotične simptome i poremećaje spavanja može se koristiti kao pomoćni lijek i lijek za ublažavanje simptoma. Posebno kod vaskularnih demencija, terapija se prvenstveno temelji na poboljšanju krv opskrba mozak tkiva i tako smanjuje kardiovaskularni rizik.
Tijek oblika demencije
Tijek demencijske bolesti možemo podijeliti u tri stadija: blaga, umjerena i teška demencija. Blagu, početnu fazu demencije karakterizira sve veći zaborav (posebno kratkoročni memorija utječe) i orijentacijske poteškoće, koje su u početku vremenski ograničene. U ovoj fazi pogođene osobe obično nisu ograničene u svojoj neovisnosti, ali može se primijetiti da često zamjenjuju predmete ili, na primjer, često zalutaju radnim danom.
Umjereno teška demencija je dodatak sve većoj memorija problemi, poremećaji u komunikaciji, prepoznavanju, pokretljivosti i sposobnosti učenja, tako da su složeni redoslijedi radnji često teški i neovisnost se postupno ograničava. Uz to, također može postojati nedostatak orijentacije na prostornoj i osobnoj razini te poremećaj u govoru. Ako demencija zatim pređe u tešku fazu, obično dolazi do potpunog gubitka prepoznavanja i pamćenja, kao i do potpunog propadanja govora i obično također inkontinencija.
Oni koji su pogođeni postaju vezani za krevet i sve više trebaju pomoć i njegu. Općenito, međutim, nije svaki oblik demencije isti i ne mora svaki pacijent imati iste simptome. Osim toga, oblici demencije mogu se također znatno razlikovati tijekom vremena, tako da neki napreduju brže (npr. vaskularna demencija), a drugi sporije (npr Alzheimerova demencija).
