DefinicijaKako nastaje oksidativni stres?
Izraz oksidativni stres prvi je put upotrijebio Helmut Sies 1985. godine i opisuje metaboličko stanje koje karakterizira višak reaktivnih spojeva kisika (ROS). Oni se proizvode u svakoj stanici tzv mitohondriji, u kojem se odvija stanično disanje za proizvodnju energije. Tijekom metaboličkih procesa u mitohondrijimogu se proizvesti različiti reaktivni spojevi kisika, poput vodikovog peroksida, hidroksilnih radikala ili superoksidnih anionskih radikala.
Te su tvari, prema svom imenu, izuzetno reaktivne i u interakciji su s mnogim drugim komponentama stanice. Ti se procesi opisuju kao oksidacija. U zdravoj stanici oksidirajuće tvari, poput ROS-a, u ravnoteži su s reducirajućim tvarima, što u konačnici dovodi do neutralizacije njihovih štetnih učinaka. Ako ovo uravnotežiti pomakne se u korist reaktivnih spojeva kisika, dolazi do oštećenja stanica. Taj je proces poznat pod nazivom oksidativni stres.
Uzroci
Uzroci pomaka u tome uravnotežiti u smislu oksidativnog stresa mogu imati različite uzroke. Pored vanjskih čimbenika, poput previše UV zračenje ili onečišćenje zraka, nezdravo dijeta te konzumacija alkohola ili nikotin također može potaknuti oksidativni stres. Svi su ti pokretači isti, bez obzira pretvara li tijelo više energije za neutraliziranje toksina ili jednostavnom prekomjernom opskrbom u nezdravom stanju dijeta.
Ta povećana pretvorba energije rezultira povećanom proizvodnjom reaktivnih spojeva kisika. Slično visok porast prometa energije također može potaknuti aktivna imunološka obrana u prisutnosti infekcije ili upale ili ekstremni sportovi. Sve se više raspravlja i o utjecaju lijekova na razvoj oksidativnog stresa. Svakako antibiotici i hormonski pripravci posebno se sumnja.
Kako se može dijagnosticirati oksidativni stres?
Dijagnoza oksidativnog stresa temelji se na 3 različita stupa. Prije svega, uzima se detaljna anamneza pacijenta, koja uključuje ispitivanje različitih čimbenika rizika, poput nezdravih dijeta, konzumacija alkohola ili nikotin i još mnogo toga. Nakon toga slijedi a sistematski pregled s određivanjem težine i BMI-a, kao i vaskularna kontrola na temelju pulsnih kontrola.
Krv pritisak i srce stope se također mjere. U međuvremenu se kombiniranjem različitih laboratorijskih parametara može provesti vrlo precizno mjerenje oksidativnog stresa. Najtočnije mjerenje bilo je mjerenje proteini koji nastaju kao rezultat oksidativnog stresa.
Najvažniji od njih su modificirani malondialdehidom LDL, oblik od holesteroli nitrotirozin. Njihova točnost uglavnom je zbog činjenice da su podložne samo vrlo malim fluktuacijama, kao što je slučaj s određivanjem enzimi, na primjer. Pored testiranja proteini proizvedeni kao rezultat reaktivnih spojeva kisika, također se mogu izmjeriti njihovi stvarni primjeri redukcijskog sustava.
To bi trebalo značajno smanjiti u slučaju izraženog oksidativnog stresa. Vitamin C i E, kao i unutarstanični glutation spadaju u ovu skupinu. U većini slučajeva utvrđuju se i elementi u tragovima poput selena ili cinka, koji su sastavni dio mnogih enzimi koji su aktivni u ovom kontekstu.
Svi članci iz ove serije:
