Tumori kralježnice: kirurška terapija

Za benigne (benigne) tumore cilj je potpuna ekscizija. Za maligne (zloćudne) tumore cilj je uklanjanje u zdravom tkivu s sigurnosnom rezervom.

Sljedeći oblici kirurškog terapija su dostupni i izvode se ovisno o točnoj vrsti tumora.

  • Biopsija (uklanjanje tkiva) radi pojašnjavanja dostojanstva (biološko ponašanje tumora; odnosno jesu li benigni (benigni) ili zloćudni (zloćudni)).
  • Embolizacija (umjetna okluzija of krv posuđe primjenom, na primjer, tekuće plastike, plastičnih kuglica ili spužvi od fibrina putem katetera) - postupak koji se izvodi u slučaju tumora s velikim brojem žila (npr. metastaze iz karcinoma bubrežnih stanica), kojim se želi smanjiti rizik krvarenja
  • Mikrokirurška resekcija - pokušaj uklanjanja tumora mini-instrumentima radi poštede okolnih struktura.
  • Stabilizacija kralježnice (instrumentacija) - to je neophodno kada se moraju ukloniti veliki dijelovi kosti.
  • U simptomatskim metastaze: dekompresija i stabilizacija leđne kralježnice (= standardni kirurški postupak).
  • Kod patoloških prijeloma (prijelomi kostiju) koriste se postupci stabilizacije osteosinteze ili ugradnja tumorskih proteza
  • Kod vertebroplastike, koštani cement (PMMA) ubrizgava se u tijelo zahvaćenog tumorom kralješka kako bi se poboljšala njegova stabilnost i na taj način spriječilo (moguće daljnje) sinterovanje (što, međutim, nije uvijek uspješno ni s ovom tehnikom)
  • Perkutana vertebroplastika (PV) minimalno je invazivan medicinski postupak za liječenje prijeloma tijela kralješaka. U početku namijenjen samo stabilizaciji osteoporoze tijelo kralježaka prijelomi (sinterovani prijelom), PV se također sve više koristi, na primjer, za metastaze (kćeri tumori) u tijelima kralješaka. PV odmah olakšava bol kralješka prijelom. Pokretljivost je poboljšana, a analgetičke potrebe pacijenata smanjene.

Daljnje napomene

  • Moguće komplikacije nakon vertebroplastike: cement embolija u ment zbog curenja koštanog cementa (procjeđivanje zbog curenja): Postmortalna procjena („nakon smrti“) pokazala je istjecanje u 69% svih slučajeva: 36% intravenski, 32% intervertebralni, ostatak intraspinalni ili retrogradni.