Kolangiocelularni karcinom: simptomi, tijek

Kratak pregled

  • Simptomi: Između ostalog, promjena boje stolice, tamna mokraća, svrbež (pruritus), gubitak težine, bol u gornjem dijelu trbuha, mučnina, povraćanje.
  • Uzroci i faktori rizika: Uzrok nije točno poznat. Najvažniji faktor rizika je dob; osim toga, određene bolesti pogoduju raku žučnih vodova (na primjer, kamenci u žučnim kanalima ili parazitske bolesti).
  • Dijagnoza: Fizikalni pregled, jetrene vrijednosti (krvna pretraga), različiti slikovni postupci poput ultrazvučnog pregleda.
  • Tijek i prognoza: Budući da se tumor obično otkrije kasno, kada je bolest već uznapredovala, prognoza je dosta nepovoljna.

Što je kolangiocelularni karcinom?

Kolangiocelularni karcinom (CCC, kolangiokarcinom, karcinom žučnih vodova) je maligni (maligni) tumor žučnih vodova. Rak je jedan od primarnih tumora jetre, kao i hepatocelularni karcinom (HCC).

Anatomija žučnih vodova

Jetra dnevno proizvodi 600 do 800 mililitara žuči (žuči). Ovo ulazi u crijevo kroz žučne kanale. Žučni kanali počinju kao najmanji žučni kapilari između jetrenih stanica, a zatim se spajaju u veće žučne kanale. Kombiniraju se i tvore desni i lijevi jetreni kanal.

Tako nastaje zajednički jetreni kanal (ductus hepaticus communis). Od njega se odvaja kanal za žučni mjehur (ductus cysticus). Zatim teče kao ductus choledochus do dvanaesnika, gdje se spaja s kanalom gušterače (ductus pancreaticus).

Vrste kolangiocelularnog karcinoma

Liječnici dijele kolangiocelularni karcinom u tri tipa prema anatomskom položaju:

  • Intrahepatalni CCC (smješten u jetri; proteže se do desnog i lijevog jetrenog kanala).
  • Perihilarni CCC (tzv. Klatskin tumor; nalazi se do kanala koledohusa)
  • Distalni CCC (proteže se do duodenuma)

Simptomi

Kolangiocelularni karcinom često ne uzrokuje simptome dugo vremena. Stoga se dijagnoza tumora žučnog kanala često javlja tek u uznapredovalom stadiju. Simptomi koje imaju oboljeli od karcinoma žučnog kanala uključuju:

  • Promjena boje stolice
  • Tamna mokraća
  • Svrbež (pruritus)
  • Gubitak težine
  • Bolovi u gornjem dijelu trbuha
  • Gubitak apetita
  • Mučnina, povraćanje
  • Nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites)

Kolangiocelularni karcinom: Uzroci i čimbenici rizika.

Točan uzrok kolangiocelularnog karcinoma nije poznat. Često se kod oboljelih osoba, osim starije životne dobi, ne mogu pronaći posebni čimbenici rizika. Poznato je da samo neke bolesti pogoduju razvoju raka žučnih vodova. To uključuje:

  • Proširenja žučnih vodova izvan jetre (koledohalne ciste)
  • Kamenje u žučnim kanalima (holedoholitijaza)
  • Parazitske bolesti žučnih vodova (na primjer trematode ili jetreni metilj)
  • Primarni sklerozirajući kolangitis (također PSC, upalna bolest žučnih vodova)

Mogući dodatni čimbenici rizika mogu uključivati ​​infekcije hepatitisom B i C, cirozu jetre, korištenje alkohola i nikotina te dijabetes melitus.

Pregledi i dijagnoza

  • Je li nedavno došlo do neželjenog gubitka težine
  • Svrbi li koža
  • Jesu li stolice svjetlije ili je urin tamniji nego inače
  • Povraća li oboljela osoba češće

Sistematski pregled

Laboratorijska ispitivanja

Osim toga, liječnik vadi krv oboljeloj osobi ako se sumnja na kolangiocelularni karcinom. Daje ga pregledati u laboratoriju na određene vrijednosti koje su često promijenjene kod karcinoma žučovoda. To uključuje jetrene enzime alanin aminotransferazu (ALAT), aspartat aminotransferazu (ASAT), glutamat dehidrogenazu (GLDH), gama-glutamiltransferazu (γ-GT) i alkalnu fosfatazu (AP). Svi su oni često povišeni kod oštećenja jetre.

Daljnja dijagnostika

Ako fizički pregled i laboratorijski rezultati daju dokaze o kolangiokarcinomu, liječnik može obaviti ultrazvučni pregled (sonografiju) abdomena. Također se događa da liječnik slučajno otkrije kolangiocelularni karcinom tijekom rutinskog ultrazvučnog pregleda.

Za daljnje pojašnjenje, liječnici obično izvode magnetsku rezonanciju (MRI) ili kompjutoriziranu tomografiju (CT) kako bi otkrili kolangiocelularni karcinom.

Zatim radi rendgensku snimku abdomena na kojoj se zatim vidi kontrastno sredstvo. Treba ga rasporediti u žučne kanale. Ako, na primjer, izostavi žučni kanal, to je znak kamenca ili tumora.

Alternativa ERC-u je perkutana transhepatična kolangiografija (PTC). U ovom zahvatu liječnik također ubrizgava kontrastno sredstvo u žučne vodove, ali u ovom slučaju iglom koju provlači kroz kožu i jetru u žučne vodove pod rendgenskom kontrolom.

Također je moguće dijagnosticirati kolangiocelularni karcinom uz pomoć magnetske rezonancije (MRI) ili kompjutorizirane tomografije (CT).

Kolangiocelularni karcinom: liječenje

Ako operacija nije moguća ili nije uspješna, postoje mogućnosti palijativnog liječenja. To je slučaj, na primjer, ako su metastaze tumora već nastale u drugim organima. Palijativno znači da izlječenje više nije moguće, ali da se terapijom mogu poboljšati simptomi bolesnika.

Osim toga, liječnik često ugrađuje stent u žučne vodove kao pomoćnu terapiju. Ovo je mala cjevčica koja održava žučne kanale otvorenima kako bi žuč mogla lakše otjecati. U nekim slučajevima liječnik također može pokušati održati žučne kanale otvorenima uz pomoć radiofrekvencije ili laserske terapije.

Progresija bolesti i prognoza

Kolangiocelularni karcinom obično ima male šanse za izlječenje. To je uglavnom zbog činjenice da u mnogim slučajevima uzrokuje simptome u kasnoj fazi i stoga se otkriva tek u kasnoj fazi.