Terapija | Crohnova bolest

Terapija

Dugotrajna terapija za Crohnova bolest uvijek započinje u remisiji, tj. kada pacijent nije u relapsu. Poželjna je dugotrajna terapija mesalazinom (5-ASA) jer je učinkovita i ima malo nuspojava. U nekih je bolesnika ovaj jedan lijek već dovoljan za kontrolu bolesti.

Ako to nije slučaj, dodatni kortizon, u najmanjoj mogućoj dozi, koristi se lokalno (kao klistir ili klizma) ili sistemski (u obliku tableta). Alternativno, imunomodulatori poput metotreksat (MTX) ili azatioprin može se koristiti. Nažalost, potonje se mogu povezati s ozbiljnim nuspojavama, zbog čega pacijente često treba ponovno pregledati.

Dobra iskustva stečena su i s relativno novim blokatorima TNF-a (npr Humira®) u dugotrajnoj terapiji. U slučaju ozbiljnih komplikacija poput suženja, fistula ili apscesa, možda će biti potrebno kirurško uklanjanje zahvaćenih crijevnih dijelova. Humira® pripada relativno novoj skupini TNF blokatora.

Aktivni sastojak lijeka se naziva adalimumab. Remicade® (Infliksimab) je još jedan poznati predstavnik ove skupine aktivnih sastojaka. Kao antitijelo, "presreće" TNF koji cirkulira u tijelu.

TNF je pak molekula koju oslobađaju upaljene stanice kako bi privukle upalne stanice imunološki sustav i potaknuti ih na množenje. Ako se eliminira pomoću Humira®, upala je tako oslabljena. Koristi se u Crohnova bolest kada drugi lijekovi ne donose željeni uspjeh.

Mora se redovito ubrizgavati izravno u krvotok. Nuspojave uključuju nespecifične reakcije poput mišića bol, kožni osip, gubitak apetita te povećan rizik od infekcije. Uspavana tuberkuloza mogu se reaktivirati Humirom®, zbog čega ga treba isključiti prije početka terapije. Vrsta liječenja uvijek ovisi o težini recidiva.

Općenito, prvo se poduzimaju prehrambene mjere za rasterećenje crijeva i uklanjanje svih alergena prisutnih u hrani iz tijela. U nekim slučajevima posebna tekuća hrana ili prehrana „putem vena"(parenteralna prehrana) koristi se za vrijeme trajanja recidiva. Što se tiče lijekova, mesalazin (5-ASA) i kortizon u lokalnom obliku, tj. kao klistir ili klizma (čepići), koriste se prvo. Ako se upala ne može suzbiti na ovaj način, kortizon mora se koristiti sistemski, tj. u obliku tableta ili intravenski. U slučaju daljnjeg neuspjeha terapije, imunomodulatori poput azatioprin or metotreksat se koriste.