Smjernice za sindrom iritabilnog crijeva | Sindrom iritabilnog crijeva

Smjernice za sindrom iritabilnog crijeva

Posebne smjernice za Upalna bolest crijeva su razvijeni za potporu donošenju odluka o zdravlje-srodne stvari. Služe kao korisni vodič za liječenje. S3 smjernice za Upalna bolest crijeva trenutno se revidiraju.

Prema smjernicama iz 2009. godine, bolest se dijagnosticira kada su zadovoljena tri glavna kriterija: Odnos liječnika i pacijenta ključan je za liječenje Upalna bolest crijeva. Služi, između ostalog, temeljitom i osjetljivom otkrivanju patofiziološkog mehanizma bolesti koji se može temeljiti na složenom sustavu različitih uzroka. Uz simptomatsko liječenje lijekovima, prehrana igra važnu ulogu.

Međutim, ne mogu se dati opće preporuke, jer svaka klinička slika pokazuje različite jake simptome.

• Razmak između simptoma je više od tri mjeseca i povezan je s crijevima
• Pogođena osoba osjeća se ograničenom u kvaliteti svog života i
• Ostale bolesti mogu se izuzeti s visokim stupnjem sigurnosti. U prosjeku su žene pogođenije.

Sindrom iritabilnog crijeva subjektivno uzrokuje ozbiljne simptome, ali čak ni u kroničnim slučajevima ne uzrokuje nikakvu opipljivu fizičku štetu.

Nažalost, sindrom iritabilnog crijeva ne može se izravno spriječiti, barem ne prema trenutnom stanju znanja. Međutim, ne samo s obzirom na razvoj sindroma iritabilnog crijeva, već i radi sprečavanja drugih uobičajenih bolesti (poput arterioskleroza, gojaznost or dijabetes mellitus tip 2), čini se razumnim obratiti pažnju na zdravog i uravnoteženog dijeta. To uključuje prije svega hranu bogatu vlaknima, što manje masnoća i također dovoljan unos tekućine koja bi se trebala sastojati uglavnom od vode ili razrijeđenih sokova. Uz to i sportski i razni opuštanje treninzi također imaju pozitivan učinak.

rezime

Sindrom iritabilnog crijeva vrlo je česta bolest, ali i dalje ostaje misterij većine medicinskih znanosti. Iako su simptomi, kao npr proljev, zatvor, grčevi u trbuhu or nadutost, neporecivi su i ponekad toliko teški kod oboljelih da značajno smanjuju kvalitetu života, ne dolazi do patoloških promjena tkiva / organa ili upale probavni trakt može se otkriti. Sukladno tome, dijagnoza sindroma iritabilnog crijeva teška je i dugotrajna, jer se sve druge moguće bolesti s organskim uzrocima moraju unaprijed isključiti.

Sve to rezultira vrlo ograničenom mogućnošću terapije sindroma iritabilnog crijeva, koje posljedično nije karakterizirano uklanjanjem uzroka, a time i težnjom za potpunim izlječenjem, već samo smanjenjem patnje pacijenta. Pozitivno je napomenuti da se žalbe oboljelih često smanjuju ili čak s vremenom potpuno nestanu te da nijedan oblik sindroma iritabilnog crijeva nije povezan s ograničenim životnim vijekom ili povećanim rizikom od sekundarnih bolesti poput Raka.