Vojta terapija je fizioterapija metodu liječenja koju je razvio neurolog Václav Vojta 1960-ih. Cilj mu je pomoći ljudima s bolestima ili ozljedama u središnjem dijelu živčani sustav povratiti svoju slobodu kretanja u najvećoj mogućoj mjeri.
Što je Vojta terapija?
Korištenje električnih romobila ističe terapija koristi se za poremećaje posturalnog i mišićno-koštanog sustava. To jednako vrijedi i za poremećaje ili ograničenja kretanja koja potječu iz živčani sustav, terapija koristi se za poremećaje u posturalnom i mišićno-koštanom sustavu. To se također odnosi na bolesti ili ograničenja kretanja koja potječu iz živčani sustav. Ta oštećenja ozbiljno ograničavaju ili mogu u potpunosti blokirati obrasce kretanja urođene ljudima, poput hvatanja, okretanja, hodanja i stajanja. Cilj terapije Vojta je reaktivirati te obrasce kretanja kod osoba s invaliditetom različitih vrsta. U kojoj je mjeri to moguće ovisi o osnovnoj bolesti ili samoj invalidnosti. Da bi se postigao najbolji mogući učinak, terapijska metoda djeluje s takozvanom refleksnom kretanjem. Refleks se definira kao nesvjesna i nekontrolirana reakcija na određeni podražaj, pri čemu lokomocija znači lokomocija. Refleksna kretanje je prema tome pokret koji forsira refleks.
Funkcija, učinak i ciljevi
Vojta terapija može se koristiti za brojne bolesti. Smatra se osnovnom terapijom za gotovo svaki poremećaj pokreta. Dugo se vrijeme terapija smatrala neučinkovitom u odraslih i uspješnom samo u male djece. Razlog tome bila je podatnost središnjeg živčanog sustava kod djece, koja se međutim značajno smanjuje kod odraslih. Te su se pretpostavke pokazale pogrešnima. Iako lakša podatnost povećava šansu za uspjeh, uspjesi se ovom metodom u više navrata postižu i kod odraslih. Jedini preduvjet za Vojtinu terapiju je neuromuskularna veza između mišića i živčanih putova. Sve dok je prisutno ovo provođenje, terapija se može koristiti. Jedno od područja primjene je Multipla skleroza, na primjer. Ovdje se iskorištava neurološki potencijal. Postoje različiti pokazatelji terapije. Dakle, može se koristiti kada se zbog poremećaja kretanja pojave mozak oštećenja ili kod raznih bolesti mišića. Uz to, uspjeh se može postići u raznim vrstama paralize. To uključuje i paralizu ruku i nogu paraplegija, pod uvjetom da gore navedeno stanje je ispunjen. Pored toga, terapija se koristi za koordinacija poremećaji u dojenačkoj dobi. To se može pripisati, na primjer, raznim genetske bolesti. Uz to, terapija Vojta koristi se za osobe s ograničenjima u kralježnici. To uključuje, na primjer, skolioza, što je zakrivljenost kralježnice. Uz to se koristi za neurološke bolesti kao što su Multipla skleroza, ishalgija i hernija diskova. To je također odabrani tretman nakon moždanih udara kako bi se pacijentima pomoglo da nađu put u život. Terapija može pomoći vratiti što je moguće više prirodne obrasce kretanja i tako ponovno olakšati život. Ovisno o vrsti, terapija Vojta također se može koristiti za liječenje kongenitalnih deformacija i povezanog pogrešnog nošenja težine. Osim toga, takvu neusklađenost mogu izazvati nesreće i ozljede i bol oni uzrokuju. S druge strane, terapija se ne smije koristiti kada su prisutne akutne i upalne bolesti. Nije namijenjen niti specijaliziran za ovu svrhu. Isto se odnosi i na njegovu upotrebu kod osoba s lomljivom kosti, jer refleksna lokomocija ovdje može nanijeti ozbiljnu štetu. Uz to, terapija Vojta ne smije se koristiti za neke bolesti srca i mišića. Potrebno je pojedinačno sklopiti odgovarajuće dogovore s liječnikom i fizioterapeutom koji se trebaju liječiti. Terapija djeluje s pokretanjem podražaja od strane terapeuta. Oni se aktiviraju iz različitih osnovnih položaja. Varijanta je aktivacija kada je pacijent u ležećem položaju. U tom slučaju stimulacija dovodi do odgovarajućih kompleksa pokreta, refleksnog puzanja ili refleksnog okretanja. Na taj se način postižu pokreti koji većini pacijenata možda prije nisu bili mogući. Kombiniranjem i mijenjanjem različitih podražaja i pokreta, tako se može postići terapijski program prilagođen pogođenoj osobi. Terapija mora biti prilagođena bolesti i njenom tijeku, kao i individualnim potrebama pacijenta. Zajedno s terapeutom razvija se prikladan terapijski program.
Rizici, nuspojave i opasnosti
Kritičari terapije Vojta uglavnom ciljaju upotrebu metoda na dojenčad. U tome ih podržavaju majke pogođene djece. Razlog tome je plač novorođenčadi tijekom terapije, što dovodi do psihološkog stres za majku. Time je prisiljena suzbiti potrebu za zaštitom. Također postoji strah od podsvjesnog nanošenja psihološke štete djeci. Djeca bi mogla zamjeriti roditeljsko postupanje. Osnova za to je nerazumijevanje dojenčadi u pogledu prisilnog kretanja. Moguće je da bi djeca terapiju doživljavala kao loše postupanje, što bi negativno utjecalo na njihov mentalni razvoj. Ogroman stres kojima su roditelji, a posebno majke izloženi tijekom terapije, ne treba prezirati. Izvještaji s terena govore o neprestanom plačanju djece. Pedijatri i terapeuti često govore o mogućim scenarijima koji mogu zadesiti obitelj ako se liječenje ne nastavi. Međutim, pametno je prvo slušati različiti pedijatri i razmotre alternative prije nego što se roditelji odluče nastaviti s Vojta terapijom. U nekim slučajevima postoje i druge mogućnosti liječenja koje manje uznemiruju i manje pritiskaju djecu. Stoga bi se terapija Vojtom trebala koristiti kod dojenčadi samo onda kada više osoba smatra da je to imperativ.
