Sinonimi u širem smislu
Paraplegični sindrom, paraplegična lezija, poprečni sindrom Medicinski: Paraplegija, (kralježnica)
Definicija
Paraplegija nije bolest, već kombinacija simptoma koji se javljaju kao rezultat prekida u provođenju živaca leđna moždina, Zajedno sa mozakje leđna moždina tvori središnju živčani sustav (CNS). Prostire se odozgo prvi vratni kralježak otprilike iznad druge lumbalni kralježak i leži zaštićen u koštanom kanalu, spinalnog kanala, koji se nalazi unutar kičmenog stuba.
S jedne strane, leđna moždina prenosi naredbe s mozak na mišiće, ali s druge strane također donosi informacije o dodiru, bol ili položaj udova od tijela natrag do mozga. Sadrži i živci koji su odgovorni za kontrolu unutarnji organi, tj. također kontrolira procese koji se uglavnom događaju nesvjesno, poput probave ili srce stopa (autonomna živčani sustav). Ako je kralježnična moždina prekinuta kao posljedica ozljede, gore navedene funkcije gube se ispod ozljede, tj. Ne samo paraliza (gubitak motoričke funkcije), već i oštećenje osjetljivih i vegetativnih komponenata, zbog čega riječ paraplegični sindrom to opisuje stanje točnije od izraza paraplegija. U Njemačkoj je svake godine 1000 do 1500 ljudi novo pogođeno paraplegijom, od čega se 80% javlja kod muškaraca. Najčešći uzrok (oko 70%) su nesreće, od kojih su opet daleko najčešći tip automobilske nesreće.
Oblici paraplegije
Postoje različiti oblici paraplegije. Jedna od značajki je na kojoj je visini leđne moždine došlo do ozljede. Govori se o paraplegiji kada je leđna moždina prerezana u prsnim kralješcima ili dalje prema dolje.
Često se koristi izraz duboki presjek. Ruke im nisu ograničene u pokretljivosti, očuvana je i osjetljivost na gornjim ekstremitetima, a dišni mišići su netaknuti. U slučaju tetraplegije, pacijent ne može micati nogama ni rukama.
U ovom je slučaju došlo do oštećenja vratne kralježnice. Ovisno o mjestu oštećenja, zahvaćeni su i dišni mišići. Ako su živčana vlakna prekinuta na razini četvrtog vratni kralježak ili više, pacijentu je potrebno umjetno disanje.
Uz to se može razlikovati potpuna i nepotpuna paraplegija. U potpunoj paraplegiji, živčana vlakna u leđnoj moždini potpuno su prerezana. U nepotpunoj paraplegiji nisu prekinuta sva živčana vlakna segmenta leđne moždine.
Neki se signali i dalje mogu prenositi. Općenito, uzrok paraplegije je ozljeda leđne moždine. U većini slučajeva to je uzrokovano nesrećom (ozljeda kralježnice) s prijelomima kralježnice (u većini slučajeva to se događa u području vratne kralježnice, ali u principu je to moguće na bilo kojoj visini).
Međutim, u pravilu se leđna moždina ne reže izravno, već samo kroz prijelom tijelo kralježaka. Iz tog razloga, ljudi za koje se sumnja da su imali prijelom tijelo kralježaka su također imobilizirani što je više moguće nakon nesreća, na primjer uz pomoć vratnog ovratnika koji podupire kralježnicu. Ako prijelom kralješka ne prekida kralježničnu moždinu, već ga "samo" pritišće i steže, oštećenje ovisi o duljini vremena tijekom kojeg taj pritisak postoji.
Neke štete, poput paralize, djelomično su reverzibilne tijekom određenog vremenskog razdoblja. Uz to, sve bolesti koje uništavaju leđnu moždinu također mogu uzrokovati paraplegiju. Neke upale mogu oštetiti leđnu moždinu, posebno dječja paraliza (dječja paraliza).
Postoji učinkovito cjepivo protiv ove bolesti (vidi Cijepljenje protiv dječje paralize), ali zbog sve većeg umora od cjepiva, ponovno se opaža više slučajeva. U kliničkoj slici Multipla skleroza (MS) također se odvija upalna reakcija na živčane stanice, ali to ne pokreću vanjski patogeni, već je uzrokovano pogrešnom regulacijom od strane samog tijela. To se naziva autoimuna bolest.
Tumor također može uzrokovati ozbiljna oštećenja kralježnične moždine. Hernirani disk (između tijela kralješaka nalaze se takozvani intervertebralni diskovi, koji kad izmaknu iz stvarnog položaja mogu vršiti pritisak na leđnu moždinu) obično vodi samo do paralize pojedinih mišića, ali u ekstremnim slučajevima može uzrokovati i paraplegiju. Ponekad se paraplegija javlja i u kontekstu krvožilnih bolesti, naime kada su arterije začepljene i leđna moždina više nema dovoljno krv da zadrži svoju funkciju. Komplikacije se uvijek mogu pojaviti tijekom bilo koje operacije.
Postoperativna krvarenja i infekcije rana najčešći su opći kirurški rizici. Važno je da pacijenti budu upoznati sa svim novim simptomima u ranoj fazi postoperativno. Ako se nakon operacije dogodi nova paraliza ili senzorne smetnje, važno je brzo djelovati.
Da bi se utvrdio uzrok ovih neuroloških deficita, treba izvršiti presjek slika, tj. CT ili MRI. Ponekad ostaci koštanog ili disk tkiva ulaze u spinalnog kanala a zatim izvršiti pritisak na leđnu moždinu. U tom se slučaju mora odmah ponovno izvršiti operacija kako bi se rasteretila živčana vlakna.
Leđna moždina također se može stisnuti post-operativnim krvarenjem. Ako je leđna moždina pod pritiskom, također treba ponovno izvršiti operaciju. Ranoj kirurškoj intervenciji često se mogu izbjeći trajna sekundarna oštećenja. Sveukupno, rizik od trajne paraplegije nakon operacije na vratnoj kralježnici može se smatrati vrlo malim.
