Hormonska nadomjesna terapija: liječenje, učinci i rizici

Hormonska nadomjesna terapija (HRT) se može koristiti tijekom ženskog menopauza i daleko dalje. Ovo je razdoblje kada jajnici postupno prestati proizvoditi hormoni a tjelesna proizvodnja hormona estrogena i progestina prestaje. Hormonska nadomjesna terapija koristi se, između ostalog, za ublažavanje simptomi menopauze kao što vruće trepće, gubitak libida, poremećaji spavanja i vaginalna suhoća.

Što je hormonska nadomjesna terapija?

Hormonska nadomjesna terapija namijenjen je nadoknađivanju nedostatka estrogena i progestina tijekom ženskog menopauza, kao i tijekom postmenopauze. Zamjena hormona terapija namijenjen je nadoknađivanju nedostatka estrogena i progestina tijekom ženskog menopauza, koja se javlja oko 45. do 55. godine, kao i tijekom razdoblja koje slijedi (postmenopauza). Kako proizvodnja hormona posustaje tijekom menopauze, žene često imaju stresne biološke promjene koje se mogu usporiti zamjenom hormona terapija. Zamjena hormona terapija primjenjuje se u obliku tablete, flasteri s hormonima ili vaginalne čepiće ili vaginalni kreme a obično se sastoji od kombinacije estrogeni i gestageni. Zamjenska hormonska terapija nije namijenjena ponovnom stvaranju prethodnog hormona koncentracija u tijelu, ali je namijenjen uklanjanju simptoma uzrokovanih nedostatkom hormona.

Funkcija, učinak i ciljevi

Do prije deset godina hormonska nadomjesna terapija smatrala se idealnim rješenjem za smanjenje simptomi menopauze. Međutim, u međuvremenu je dokazano da se ova terapija može povezati i sa znatnim opasnostima. Mnoge žene unatoč tome uzimaju nadomjesnu hormonsku terapiju, bilo zato što pate od ozbiljnih bolesti simptomi menopauze ili zato što su bili uvjereni da ih hormonska nadomjesna terapija može zaštititi osteoporoza (smanjenje u gustoća kostiju), srce napada ili depresija. Zapravo, hormonska nadomjesna terapija rezultira mnogo manje simptoma poput znojenja, gubitka libida i promjene raspoloženja. Smanjuje u gustoća kostiju također se pokazalo da usporavaju tijekom ove terapije. Hormonska nadomjesna terapija tijekom i nakon menopauze također se može koristiti za postizanje kozmetičkog cilja prevencije bore i tako održava pomlađeni izgled. Nadalje, terapija se koristi i za smanjenje infekcija mokraćnog sustava. Prije nego što se propisuje nadomjesna hormonska terapija, temeljito ginekološki pregled izvodi ginekolog i, u mnogim slučajevima, a krv test se koristi za određivanje razine hormona. Zatim liječnik razgovara s pacijentom o prednostima i rizicima nadomjesne hormonske terapije. Zbog potencijalnih rizika mora se pojedinačno odrediti što je najmanje učinkovito doza je za svakog pacijenta i koliko dugo treba uzimati terapiju. U žena starijih od 60 godina preporučuje se da se hormonska nadomjesna terapija više ne koristi. Smatra se da je trajanje liječenja u prosjeku između 3 i pet godina, nakon čega hormoni se postupno smanjuju, a zatim se potpuno prekidaju. Hormonska nadomjesna terapija može se primijeniti putem različitih pripravaka. Doziranja primijenjena u ranim godinama sada se smatraju previsokima. U današnje vrijeme doze se drže na što nižim razinama kako bi se smanjili rizici i nuspojave. Zamjenska hormonska terapija često se primjenjuje u obliku tableta. Suhoća vagine uzrokovane nedostatkom hormona obično se ne liječi tablete, ali s kremom koja sadrži estrogeni, što puno manje opterećuje tijelo nego tablete. U međuvremenu postoje i nisko-doza hormonski flasteri koji mogu imati i manje nuspojava.

Rizici, nuspojave i opasnosti

Nedavne studije pokazuju da su rizici nadomjesne hormonske terapije možda veći od njegovih koristi. Očito je da su pacijenti liječeni nadomjesnom hormonskom terapijom u većem riziku od razvoja rak dojke, rak jajnika, ili imati a srce napad od onih žena koje ne primaju nadomjesnu hormonsku terapiju. Također se pokazalo da postoji povećani rizik kod nekih već postojećih stanja kao što su gojaznost, ateroskleroza i hipertenzija. Nadalje, povećan je rizik od nastanka a srce napad, tromboza, ili problemi sa žučnim mjehuru zbog nadomjesne hormonske terapije. Ni pod kojim okolnostima hormonska nadomjesna terapija ne smije se koristiti za liječenje hormonski ovisnog tumora, poput rak dojke or rak maternice. Liječenje osteoporoza hormonskom nadomjesnom terapijom treba provoditi samo ako već postoji visok rizik od prijelom od kosti i druge droge ne dolaze u obzir. Iz svega se toga može zaključiti da se dobrobiti i rizici moraju temeljito razmotriti prije početka nadomjesne hormonske terapije. U nekim se okolnostima dobro promišljena, vremenski ograničena hormonska nadomjesna terapija može koristiti za ozbiljne simptome menopauze.