Uvod - Zašto je rehabilitacija potrebna nakon proteze koljena?
Nakon instalacije a proteza koljena koljeno nije odmah ponovno potpuno opteretivo. I u sljedećim tjednima potrebna mu je profesionalna njega, jer se mišići polako grade, a opterećenje zgloba i proteze povećava. U centru za odvikavanje nalaze se ljudi sa sestrinske, fizioterapeutske, radne terapije i medicine, koji su specijalizirani ili obučeni u fazi nakon operacije i točno znaju koje su aktivnosti i vježbe dopuštene i što treba izbjegavati. Ako se rehabilitacija ne provede, postoji rizik da se proteza koljena postat će nestabilni zbog preopterećenja ili pogrešnog utovara te da će biti potrebna druga operacija.
Koji oblici postoje?
Rehabilitacija nakon a proteza koljena mogu se odvijati u različitim scenarijima. Može se odvijati u potpuno stacionarnom, djelomično stacionarnom i izvanbolničkom obliku. Pacijent može odlučiti o mjestu rehabilitacije u ograničenom okviru.
U većini slučajeva za rehabilitaciju se traži na klinici, a socijalna služba razgovara s medicinskim timom i pacijentom, kao i s rodbinom pacijenta, koji je oblik rehabilitacije poželjan ili preporučen. Tijekom prijave na mirovinu odn zdravlje osiguravaju se ovi prijedlozi za objekte, među kojima pacijent obično može birati. Mnoge klinike također imaju odjel za rehabilitaciju na koji je pacijent upućen nakon operacije.
Na primjer, druge klinike također surađuju s bolnicama Reha. Ako je rehabilitacija punokrvna, pacijent je obično 3-4 tjedna u klinici za odvikavanje, u kojoj zasad također živi u sobi. U polustacionarnoj verziji, pacijenti žive kod kuće, ali dolaze u kliniku svako jutro i odlaze kući navečer.
Tijekom dana sudjeluju u uobičajenoj rehabilitacijskoj rutini u klinici. S ambulantnim oblikom rehabilitacije, postupak je gotovo isti kao i s dnevnom bolničkom rehabilitacijom. Razlika je ovdje u ostalim formulacijama u pravnom tekstu zdravlje osiguravajuća društva.
Ova tema također bi vas mogla zanimati: Bol nakon TEP-a koljena Prednost ambulantnog Reha je u tome što pacijenti nisu potpuno istrgnuti iz života. Obično se vraćaju kući kasno poslijepodne i mogu sudjelovati u svakodnevnom obiteljskom životu. Ako, na primjer, supružnik radi dugo radno vrijeme ili u smjenama, to osigurava da još uvijek postoji netko tko može brinuti o djeci, rodbini, kućnim ljubimcima ili kućanstvu općenito.
Daljnja je prednost što nedostatak boravka u klinici znači niže troškove za zdravlje osiguravajuće društvo, pa su stoga participacije niže ili čak potpuno eliminirane. Daljnja je prednost za mlađe pacijente koji su na taj način u mogućnosti pristupiti odgovarajućoj rehabilitaciji, ali još uvijek nisu odvojeni od roditelja. Nedostaci ambulantnog Reha leže u činjenici da ovisno o situaciji pacijenti moraju djelomično ići na sebe.
Svakodnevno se putovanje prema vani i povratku mora preuzimati samo od sebe. Ovo nije opcija za sve. Daljnji nedostatak je taj što se osoba koja je u mjeri Reha ne odmara.
Iako je za obitelj pozitivno što se otac ili majka vraćaju popodne i mogu organizirati dnevnu rutinu, za dotičnu osobu postoji rizik da se koljeno napregne i ne postavi kako treba nakon dugog dana rehabilitacija. Prednost stacionarne rehabilitacije je u tome što se pacijent tijekom cijele mjere odvikavanja drži fiksnog rasporeda te je u svakom trenutku u sigurnom okruženju gdje ga u svakom trenutku mogu uputiti na kliniku u slučaju problema. Osobito se brinu o pacijentima koji se ne bi brinuli kod kuće, već bi bili sami, dok koljeno opet ne bude dovoljno elastično.
Druga je prednost što stacionarni boravak znači da stres koji nastaje svakodnevnim dolaskom i odlaskom nije prisutan, a osoba na odvikavanju također se oslobađa stresa svakodnevnog života kod kuće. Nedostatak stacionarne rehabilitacije je taj što se osoba dugo nalazi u kliničkoj ustanovi i ograničena je u svakodnevnoj organizaciji dana izvan mjera rehabilitacije. Uz to, ovisno o mjestu i trajanju odvikavanja, često postoji i participacija, budući da osiguravajuće društvo ne podmiruje pune troškove. Također bi se moglo smatrati problematičnim što su roditelji u stacionarnom odvikavanju odvojeni od svojih djece tijekom duljeg razdoblja, iako se o osiguranju mogu dogovoriti posebni jezici, ovisno o dobi djece i obiteljskoj situaciji.
