Negativni stil | Obrazovni stilovi

Negativni stil

Negirati znači smatrati stvar nepostojećom ili je poricati. Negirajući stil obrazovanja naziva se i zanemarivanjem stila. Razlog tome je što roditelji namjerno ne sudjeluju u odgoju svoje djece.

Roditelji su ravnodušni i nezainteresirani prema djetetu i prepuštaju ga sebi. Negativno odgojena djeca ne znaju podršku u svom razvoju. Zanemarivanje često nanosi ozbiljnu fizičku i psihičku štetu djeci.

Djeca su sama i imaju problema u svom socijalnom okruženju, u zabavište i u školi. Oni nemaju ni podršku ni sigurnost ni pravila ni ograničenja. Nažalost, u praksi se zanemarivanje roditeljskog stila često povezuje s fizičkim nasiljem u obitelji.

Mane ovog stila su ogromne. Djeca mogu patiti od nedostatka prehrane i higijene, imaju velike poteškoće u vezivanju i često ne razvijaju samopoštovanje. Uočljivi su zbog svog vidljivog socijalnog ponašanja i pokazuju ozbiljne nedostatke u školi. U odrasloj dobi posebno pate od emocionalne nepristupačnosti i podložni su zlouporabi droga i alkohola. Često im je teško uklopiti se u društveni život i uklopiti se u hijerarhije.

Usporedba prednosti i nedostataka

Autokratski stil obrazovanja temelji se na poslušnosti i potpunom prihvaćanju. Djeca rade ono što kažu njihovi roditelji i ne dovode u pitanje pravila. Prednost je što se djeca kasnije u svom profesionalnom životu mogu dobro smjestiti u hijerarhije.

Međutim, nedostaci su veći od toga. Djeca koja su autokratski odgojena rijetko razvijaju kreativnost ili inicijativu. Navikli su raditi ono što im se kaže.

Djeca često razvijaju komplekse inferiornosti. Imaju manje samopouzdanja od druge djece i često nastoje smanjiti svoju nesigurnost agresivnim ponašanjem. Na primjer, u školi ta djeca teže ići slabijima jer ne znaju drugačije i ne znaju kako da izraze svoje osjećaje. S autoritarnim stilom obrazovanja postoji hladna klima između odgojitelja i djeteta.

Odgajatelj je neosoban i o svemu odlučuje sam. To ozbiljno ograničava djecu u njihovom ponašanju i čini ih ovisnima o odgojitelju. Veliki je nedostatak što se spontanost i kreativnost djeteta teško ili uopće ne potiču.

U skupinama djeca koja su odgajana na autoritaran način često pokazuju agresivno i opresivno ponašanje prema drugoj djeci. Suprotno tome, demokratski stil odgoja vrlo je suprotan. Odgajatelji i djeca zajedno donose odluke, a djecu se potiče na samostalno djelovanje i samostalno rješavanje problema.

U demokratskom stilu obrazovanja, odgajatelj hvali i kritizira djecu na činjeničan i konstruktivan način, tako da se kod djece razvija visok stupanj kreativnosti i konstruktivnosti. Djeca imaju relativno bolje mogućnosti da razviju svoj karakter i samostalnost. Egalitarni stil obrazovanja vrlo je kontroverzan.

Velike su prednosti egalitarističkog stila u tome što se djeca osamostaljuju, nauče artikulirati svoje potrebe kreativno i u ranoj dobi te nauče objektivno raspravljati o njima. Roditelji su bliski djetetu u ovom obrazovanju, što može dovesti do duboke veze između roditelja i djeteta. Međutim, egalitarni stil obrazovanja zahtijeva puno vremena i strpljenja ako se želi dosljedno provoditi za dobrobit djeteta.

Ako dijete odluči ne ići stomatologu ili mu se zbog toga ne ide u školu zubobolja, roditelji često moraju dugo raspravljati kako bi dijete uvjerili u blagodati određenih stvari. To može biti vrlo iscrpljujuće i roditelji moraju biti strpljivi kako određene djetetove odluke ne bi naštetile djetetu. Međutim, egalitarni stil često ne uspijeva u praksi.

Laissez-faire stil roditeljstva također je vrlo kontroverzan. Ovdje djeca smiju raditi što žele, a roditelji interveniraju ako je to za dobrobit djeteta. Ovaj je stil pogodan za djecu koja su odgovorna i već u ranoj dobi preispituju stvari.

Pasivno ponašanje roditelja može dovesti do toga da djeca ne učenje mnoge stvari, poput granica, ponašanja i uvažavanja. Djeca koja se teško orijentiraju gotovo su izgubljena u laissez-faire stilu i često se osjećaju usamljeno. Najkritičniji stil obrazovanja je negativni stil u kojem su djeca zapostavljena.

Djeca su ovisna o sebi i ne uče bitne aspekte u svom razvoju, kao što su pravila, ograničenja i interakcija s poštovanjem s drugima. Djeca često nemaju samopoštovanje i imaju poteškoće u prilagodbi u školi i u svom socijalnom okruženju, tako da se često ističu školskim deficitima i agresivnim ponašanjem. Djeca koja odrastaju u negativnom odgojnom stilu pokazuju velike poteškoće u svojoj odrasloj dobi da se uklope u društvo i radni život. Negirajući stil može dovesti do razvoja ozbiljnih psiholoških i fizičkih problema. Negirajući, zapostavljajući obrazovni stil nikako se ne smije svjesno primijeniti.