MRT stopala

Uvod

Magnetska rezonancija (MRI) stopala vrsta je snimanja koja ne zahtijeva X-zrake i može biti korisna ako su nalazi nejasni. U ovom se postupku uzbuđuju molekule vodika (protoni) u tijelu, koje zatim emitiraju signal koji se mjeri i pretvara u slike. Ako je, na primjer, a prijelom ne može se sa sigurnošću isključiti ili ako se želi utvrditi starost prijeloma, metoda odabira je MRI.

Veze i mišići stopala mogu se dobro prikazati MRI samo ako a rastrgan ligament sumnja se. Uz to, MRI se često izvodi za planiranje operacije. Međutim, postoje situacije u kojima se MRI ne može izvesti, npr. Ako pacijent nosi pejsmejker.

MRI stopala potreban je ako a prijelom ne može se pouzdano isključiti rendgenskim snimkom ili računalnom tomografijom (CT) ili ako su nalazi nejasni. Nadalje, dob a prijelom može se procijeniti pomoću MRI. Budući da se posebno meko tkivo, tj. Ligamenti i mišići, također mogu dobro prikazati na magnetskoj rezonanci, ova metoda je vrlo prikladna kako bi se isključila mogućnost puknuća ligamenta u stopalu ili isključila zahvaćenost ligamenata u prijelomu. Kronična upala mišića može se dobro prikazati i na MRI stopala.

Indikacije

MRI stopala potreban je ako se ne može pouzdano isključiti prijelom Rendgen ili CT ili ako su nalazi nejasni. Nadalje, MRI se može koristiti za procjenu starosti prijeloma. Budući da se posebno meko tkivo, tj. Ligamenti i mišići, također mogu dobro prikazati na magnetskoj rezonanci, ova metoda je vrlo prikladna da isključi mogućnost nastanka rastrgan ligament ili zahvaćenost ligamenata u prijelomu.

Kronična upala mišića može se dobro prikazati i na MRI stopala. Prije pregleda obavljena je informativna rasprava s liječnikom koji obavlja pregled, u kojoj pacijentu objašnjava tijek pregleda i osigurava da je MRI odgovarajuća metoda za ispitivanje kliničke slike. Također pita o mogućim rizicima za pregled kao što je pejsmejker, metalne iverje u tijelu ili kohlearni implantat.

Prije magnetske rezonance stopala radiolog odlučuje je li kontrastni medij potreban za određeni problem i, ako jest, daje informacije o tome. Dalje, pacijent mora ukloniti nakit i metalne predmete (naočale, kosa kopče, kaiševi s kopčama ili grudnjaci s metalnim donjim ožičenjem). Ponekad se pacijentu da da obuče bolesničku košulju, premda nije neobično da pacijent smije zadržati odjeću na sebi ako ne utječe na kvalitetu pregleda i ako ne postoji opasnost da ih privuče magnet.

Tada pacijent legne na stol nogama u smjeru cijevi. Noga je postavljena tako da pacijent može ležati što mirnije i što ugodnije, a da se pritom klimajući ne iskrivljuje slike. Također se stavlja zaštita za uši.

Može se koristiti posebna zavojnica, kutija s metalnim zavojnicama koje poboljšavaju kvalitetu snimanja, a koja se postavlja preko stopala. Ako se za magnetsku rezonancu stopala koristi kontrastni medij, prije pregleda postavlja se venski pristup. Sada se izrađuju različite sekvence, pri čemu cijev emitira glasne, pulsirajuće zvukove.

U MRI stopala, samo je stopalo umetnuto u cijev, dijelovi noga može biti i u cijevi. Međutim, ne cijelo tijelo, a posebno ne glava nalazi se unutar cijevi. Pacijenti koji se boje uskih prostora stoga ne bi trebali imati problema s magnetskom rezonancom stopala.

Hoćete li se morati svlačiti tijekom MRI stopala ili ne, ovisi o praksi u ordinaciji ili bolnici. Neovisno o pregledu može biti da se svaki pacijent mora skinuti, osim donjeg rublja, a zatim obući pacijentovu košulju. Međutim, na nekim se odjelima također postupa na takav način da pacijent može nositi odjeću bez metala (platnene hlače, grudnjak bez donje žice) ako se napravi samo slika stopala.