Kritika metaboličke ravnoteže | Metabolička ravnoteža

Kritika metaboličke ravnoteže

Prema izumiteljima hranjivog koncepta, metabolizam se jasno razlikuje od osobe do osobe, što čini potrebnim pojedinačni postupak kada se uklanja. To također opravdava skupo krv testovi na osnovu kojih se sastavlja plan prehrane osobe. Međutim, za te pretpostavke ne postoji znanstvena osnova.

Međutim, uspjeh koncepta temelji se na jednostavnom principu mršavljenja. Gubitak kilograma postiže se konzumiranjem manjeg broja kalorija nego što tijelo troši tijekom dana. Niskokalorični unos tijekom stroge faze dijeta dakle rezultira gubitkom kilograma.

Visoka vrijednost proteina i nizak unos ugljikohidrati ima svoje opravdanje, jer to rezultira niskom gustoćom kalorija, dugotrajnim osjećajem sitosti i dovoljnim unosom proteina za održavanje mišićne mase. Iza metaboličkog Stanje je prije svega komercijalna ideja. Kroz krv analize, konzultacije, seminari, knjige ili posebna prehrambena i dijetalna hrana dodataka, široka masa ljudi podržana je u njihovim naporima da izgube na težini. Pored metaboličkog Stanje, međutim, postoje i jeftinije alternative za mršavjeti trajno i zdravo.

Medicinska procjena metaboličke ravnoteže

S medicinskog stajališta, Metabolic Stanje nije nužno nije preporučljivo ako se s ovim oblikom prehrane mogu postići neke točke. Prije svega, unatoč niskom unosu kalorija, još uvijek je potrebno osigurati da su sve hranjive tvari pokrivene. Uz adekvatnu opskrbu proteinima, to uključuje i opskrbu prehrambenim vlaknima, vitamini, elementi u tragovima i esencijalne masti.

Pogotovo je posljednju točku teško ispuniti u "strogoj fazi". Treba pridati važnost dovoljnoj opskrbi masnom ribom, ali i biljnim uljima ili orašastim plodovima. U fazama koje slijede ne bi se trebalo vraćati starim načinima prehrane, a alkohol i drugi stimulansi poput slatkiša i dalje bi trebali biti iznimka, dok zdrava i uravnotežena hrana trebala bi biti osnova za dijeta. Posebno u strogoj fazi, sudionik može reagirati na unos niskih kalorija s ozbiljnim simptomima. Sportske aktivnosti ili svakodnevni stres također mogu postati izazov. Stoga ova faza ne bi trebala trajati duže od dva tjedna, a naglasak bi trebao biti stavljen na uravnoteženost dijeta s niskim kalorijskim deficitom.