Tko ne smije dobiti intubacijsku anesteziju?
Intubacija također nosi neke rizike, poput ozljede glasnih žica ili drugih struktura u usta i područje grla, što može dovesti do gutanja i poremećaji govora pa čak i gubitak glasa. Stoga, intubacija treba provoditi samo za gore navedene indikacije. Kratke operacije na ekstremitetima, urogenitalnom traktu (osim laparoskopskih zahvata) ili na koži mogu se izvoditi pod opća anestezija i upotreba a grkljan maska ili možda čak i u regionalnoj anesteziji.
Postupak intubacijske anestezije
Pacijent se stavlja u ležeći položaj s glava blago povišen na malom jastuku. Unaprijed se vrši venski pristup za primjenu potrebnih lijekova. Jako sredstvo protiv bolova (npr. Sufentanil ili fentanil) daje se prvo.
Dalje, anestetik (obično propofol) ubrizgava se. Ako bolesnik spava i zastane disanje, pacijent se prvo ventilira maskom koja se čvrsto stavi na lice. Zatim se ubrizgava mišićni relaksant (npr. Cis-atrakurij ili sukcinilkolin), koji opušta sve mišiće tijela, a posebno mišiće mišića. grkljan.
Glotis se otvara i cijev (disanje cijev) može se umetnuti u dušnik uz pomoć špatule (laringoskopa). Balon oko cijevi napuhuje se (= blokira) kroz malu cijev, zatvarajući tako dušnik. Zrak se sada može davati samo kroz lumen cijevi. The disanje cijev je s ventilom povezana cijevnim sustavom koji preuzima disanje za uspavanog pacijenta.
Anestetička indukcija
Uvod znači prelazak budnog pacijenta u duboko uspavanog pacijenta. U procesu, bol, svijest i snaga mišića se eliminiraju. Za to su potrebne tri skupine lijekova - jako sredstvo protiv bolova (npr. Sufentanil), narkotik (propofol) i mišićni relaksant (npr. cis-atrakurij) .Proces intubacija a postavljanje ventilatora također je dio uvoda. Na kraju intubacije, pacijent je postavljen za operaciju, pri čemu se mora paziti da dijelovi tijela budu postavljeni nježno i aksijalno ispravno kako bi se izbjeglo oštećenje položaja.
