Koja su cijepljenja važna za bebe i djecu?
Cijepljenje štiti od ozbiljnih bolesti koje mogu biti potencijalno ozbiljne pa čak i smrtonosne – na primjer, ospice, zaušnjaci, rubeola, difterija i hripavac. Za razliku od mnogih drugih zemalja, u Njemačkoj nema obveznog cijepljenja, ali postoje detaljne preporuke za cijepljenje. Izrađuje ih Stalna komisija za cijepljenje (STIKO) Instituta Robert Koch (RKI) i objavljuje ih u kalendaru cijepljenja koji se pregledava i ažurira svake godine.
STIKO preporuke predviđaju cijepljenje beba, djece i adolescenata do 18 godina protiv sljedećih uzročnika ili bolesti:
- Rotavirus: Rotavirus je jedan od najčešćih okidača gastrointestinalnih bolesti kod djece. Vrlo zarazni uzročnik može uzrokovati teški proljev, povraćanje i groznicu. Rotavirusne infekcije mogu biti posebno opasne za malu djecu.
- Tetanus: Bakterije tipa Clostridium tetani mogu ući u tijelo čak i kroz najmanje kožne lezije i izazvati opasnu infekciju. Otrov klica uzrokuje vrlo bolne grčeve mišića. Ako se ne liječi, pacijenti umiru, a čak i uz liječenje, infekcija tetanusom često je smrtonosna.
- Veliki kašalj (pertusis): Bakterijska infekcija je popraćena dugotrajnim, grčevitim napadajima kašlja koji se mogu ponavljati tijekom nekoliko tjedana. Veliki kašalj može biti posebno opasan za novorođenčad i dojenčad.
- Haemophilus influenzae tip B (HiB): infekcija bakterijom HiB može biti povezana s teškim komplikacijama kao što su meningitis, upala pluća, epiglotitis ili trovanje krvi (sepsa), osobito u prvoj godini života.
- Dječja paraliza (dječja paraliza): Ova vrlo zarazna virusna infekcija također je skraćeno poznata kao "dječja paraliza". Uglavnom pogađa djecu. Dječju paralizu karakteriziraju simptomi paralize koji mogu trajati cijeli život. U teškim slučajevima zahvaćeni su i kranijalni živci, što može dovesti do smrti.
- Hepatitis B: Virusom izazvana upala jetre u djece u 90 posto slučajeva ima kronični tijek. Tada oboljeli imaju povećan rizik od razvoja ciroze ili raka jetre.
- Pneumokok: Ove bakterije mogu uzrokovati, na primjer, meningitis, upalu pluća i upalu srednjeg uha. Djeca sa slabim imunološkim sustavom ili već postojećim stanjima posebno su osjetljiva na teške tijekove i po život opasne komplikacije.
- Ospice: suprotno uvriježenom mišljenju, ova virusna bolest nije nimalo bezopasna. Može biti teška, osobito kod djece mlađe od pet godina i starijih osoba, te može dovesti do komplikacija poput upale srednjeg uha, pluća ili mozga (encefalitis). Samo u 2018. u svijetu je od ospica umrlo 140,000 ljudi (uglavnom djeca mlađa od pet godina).
- Zaušnjaci: Ova virusna infekcija, popularno poznata kao kozji petar, dovodi do bolne upale parotidne žlijezde. U dječjoj dobi bolest je uglavnom bezopasna, no kod adolescenata i odraslih češće se javljaju komplikacije, ponekad s trajnim posljedicama poput oštećenja sluha, smanjene plodnosti ili neplodnosti.
- Rubeola: Ova virusna infekcija javlja se prvenstveno kod beba i male djece i obično prolazi bez komplikacija. Kod trudnica je drugačije: infekcija rubeolom može uzrokovati teška oštećenja nerođenog djeteta (npr. malformacije organa), osobito u ranoj trudnoći. Moguć je i spontani pobačaj.
- Vodene kozice (varičela): Ova virusna infekcija obično teče glatko. Komplikacije (kao što je upala pluća) su rijetke. Vodene kozice su opasne u prvih šest mjeseci trudnoće – dijete može pretrpjeti oštećenja (npr. oštećenje oka, malformacije). Infekcija neposredno prije rođenja može dovesti do smrti djeteta.
Sva cijepljenja koja preporučuje STIKO pokrivena su zdravstvenim osiguranjem.
Cijepljenje djece: Kada koje cijepljenje za djecu?
Osnovna imunizacija odvija se višestrukim cijepljenjem u dobi od 6 tjedana do 23 mjeseca. Ako su u tom razdoblju propuštena cijepljenja, mogu se i trebaju nadoknaditi što je prije moguće. U dobi od dvije do 17 godina također je potrebno nekoliko docjepljivanja.
Preporuke cijepljenja za dojenčad i malu djecu (6 tjedana do 23 mjeseca)
- Rotavirus: osnovna imunizacija do tri cijepljenja. Prvo cijepljenje nakon 6 tjedana, drugo cijepljenje nakon 2 mjeseca, treće cijepljenje nakon 3 do 4 mjeseca ako je potrebno.
- Tetanus, difterija, hripavac, HiB, poliomijelitis, hepatitis B: standardna tri cijepljenja za osnovno cijepljenje u dobi od 2, 4 i 11 mjeseci (za nedonoščad četiri cijepljenja s dodatnim u trećem mjesecu života). Naknadna cijepljenja između 15. i 23. mjeseca starosti. Kombinirano cjepivo od šest doza obično se koristi za istodobno cijepljenje protiv svih gore navedenih bolesti.
- Pneumokok: osnovna imunizacija s tri cijepljenja: prvo cijepljenje s 2 mjeseca, drugo cijepljenje s 4 mjeseca, treće cijepljenje s 11 do 14 mjeseci. Naknadno cijepljenje u dobi od 15 do 23 mjeseca.
- Meningokok C: jedno cijepljenje za osnovno cijepljenje od 12 mjeseci starosti.
Preporuke za cijepljenje za djecu i adolescente (2 do 17 godina)
- Tetanus, difterija i hripavac: sva potrebna docjepljivanja preporučuju se u dobi od 2 do 4, 7 do 8 ili 17 godina. Dva docjepljivanja – jedno u dobi od 5 do 6 godina, a drugo između 9 i 16 godina. Često se koristi četverostruko kombinirano cjepivo koje uz zaštitu od tetanusa, difterije i hripavca pruža zaštitu od dječje paralize.
- Poliomijelitis: docjepljivanje može biti potrebno između 2. i 8. godine života ili u dobi od 17 godina. Docjepljivanje se preporučuje između 9 i 16 godina.
- HiB: docjepljivanje može biti potrebno u dobi od 2 do 4 godine.
- Hepatitis B, meningokokni C, ospice, zaušnjaci, rubeola, varičela: sva potrebna dopunska cijepljenja u dobi od 2 do 17 godina.
- HPV: dva cijepljenja za osnovnu imunizaciju u dobi od 9 do 14 godina. Eventualno potrebna dopunska cijepljenja do 17 godina.
Cijepljenja djece: Ovdje možete pronaći tablicu s aktualnim preporukama STIKO-a za cijepljenje.
Cijepljenje u djetinjstvu: Zašto su toliko važna?
Iako većina cijepljenja ne pruža 100 postotnu zaštitu od infekcije, ona otežavaju razmnožavanje i širenje patogena. Oni smanjuju trajanje bolesti i stopu ozbiljnih komplikacija. Zato liječnici i ugledne medicinske ustanove preporučuju cijepljenje beba i djece – od WHO-a do nacionalnih zdravstvenih tijela poput njemačkog Instituta Robert Koch. Jer stručnjaci se slažu: samo rano cijepljenje može učinkovito zaustaviti ili čak okončati epidemije i pandemije.
Rizično izbjegavanje cijepljenja
Neki se roditelji pitaju jesu li brojna cijepljenja u ranom djetinjstvu zaista potrebna. Uostalom, i cijepljenje može izazvati nuspojave. Ne bi li bilo bolje pustiti prirodu da ide svojim tijekom i jednostavno pustiti potomke da prolaze kroz “bezazlene” dječje bolesti?
Ali nije tako jednostavno: dječje bolesti kao što su ospice, hripavac, zaušnjaci ili rubeola nisu bezopasne i mogu čak dovesti do smrti – čak iu Njemačkoj. Osim toga, uvijek iznova dolazi do trajnih invaliditeta kao što su oštećenje mozga, paraliza, sljepoća i gluhoća.
Primjer ospica: Što se događa kada mnogi ljudi odustanu od cijepljenja protiv ospica?
U Njemačkoj je 790,000. godine rođeno oko 2019 djece. Bez cijepljenja većina bi ih dobila ospice. Oko 170 djece umrlo bi od opasne komplikacije meningitisa; duševna oštećenja ostala bi u oko 230 djece. Osim toga, postoje i druge komplikacije ospica, poput bakterijske upale pluća i infekcije srednjeg uha s naknadnim oštećenjem organa.
Zabave protiv ospica opasne po život
Neki roditelji šalju svoju djecu na zabave protiv ospica kako bi se oni konkretno zarazili. Stručnjaci to smatraju neodgovornim jer se djeca namjerno izlažu životnoj opasnosti.
Za necijepljene i nezaražene osobe također se povećava rizik da se neće zaraziti dok ne postanu tinejdžeri ili odrasli. Rizik je osobito visok na dugim putovanjima, jer mnoge zemlje putovanja imaju visoke stope bolesti zbog neadekvatnih stopa cijepljenja. Međutim, što su zaraženi stariji, to su komplikacije ozbiljnije.
Cijepljenje u djetinjstvu: nuspojave
Kod cijepljenja živim cjepivom, blagi simptomi bolesti protiv koje je cijepljeno mogu se privremeno pojaviti jedan do tri tjedna nakon toga. Primjeri uključuju blagi proljev nakon cijepljenja protiv rotavirusa i blagi osip nakon cijepljenja protiv ospica.
Cijepljenje kod beba: nuspojave
Većina cijepljenja za osnovnu imunizaciju provodi se u djetinjstvu. Cilj je što ranije zaštititi podmladak od prijetećih bolesti. Sva se cjepiva općenito vrlo dobro podnose i temeljito su ispitana. Izričito su odobreni i za ovu mlađu dobnu skupinu. Navedene nuspojave cijepljenja (crvenilo i otok na mjestu uboda, lagana nelagoda, nemir itd.) mogu se, naravno, javiti i kod dojenčadi. Međutim, općenito su bezopasni i nestaju sami nakon nekoliko dana.
Cijepljenje beba: za i protiv
Neki roditelji nisu sigurni i pitaju se trebaju li doista dati cijepiti svoje dijete dok je beba. Boje se da mladi organizam još nije dorastao cjepivu i da će doći do loših nuspojava ili čak štete od cjepiva. Osim toga, neki smatraju da je dobro za imunološki sustav proći kroz tipične “dječje bolesti”.
- Necijepljeni ljudi su bespomoćni protiv teških bolesti kao što su ospice, rubeola, difterija ili hripavac. Osobito se bebe često malo mogu suprotstaviti agresivnim patogenima. Stoga je njihov rizik od teških bolesti, pa čak i smrti, znatno povećan.
- Infekcija može ostaviti trajna oštećenja.
- Preboljevanje slabi organizam, čineći ga podložnijim daljnjim infekcijama.
Značaj oštećenja cjepiva
Trajna oštećenja cjepiva vrlo su rijetka u Njemačkoj. To pokazuje i uvid u Nacionalni kalendar cijepljenja: primjerice, 219. godine u cijeloj je zemlji podneseno 2008 zahtjeva za priznavanje štete od cijepljenja, od kojih su 43 priznata. To je iznimno nizak broj u usporedbi s brojem obavljenih cijepljenja: 2008. godine samo na teret obveznog zdravstvenog osiguranja dano je gotovo 45 milijuna doza cjepiva.
U tom kontekstu, većina stručnjaka preporuča roditeljima da svoju djecu cijepe u skladu s preporukama STIKO-a. To je zato što su cijepljenja u djetinjstvu jedina učinkovita zaštita od širenja potencijalno po život opasnih bolesti.
