Analna fistula: Opis, uzrok, terapija

Kratak pregled

  • Što je analna fistula? Spojni prolaz između posljednjeg dijela crijeva (analnog kanala) i vanjske kože u području anusa.
  • Uzroci: Analna fistula često nastaje u vezi s nakupljanjem gnoja u analnom području (analni apsces), ali može nastati i sama. Određene bolesti kao što su kronična upalna bolest crijeva, dijabetes melitus, imunodeficijencija (npr. HIV), poremećaji krvi i životne navike (npr. pušenje, dugotrajno sjedenje) mogu povećati rizik od analne fistule.
  • Liječenje: Analna fistula ne zacjeljuje sama od sebe ili samo uzimanjem lijekova. Liječenje se sastoji od operacije i naknadne njege rane.
  • Simptomi: curenje, gnojni sekret ili sekret koji sadrži stolicu, bol (tijekom pražnjenja crijeva, pri sjedenju), oteklina i/ili svrbež u analnom području, moguće nespecifični simptomi kao što su vrućica, umor, umor
  • Dijagnostika: Pregled vanjske analne regije (vidljivo ušće analne fistule na dnu), palpacija, sondiranje trakta fistule, eventualno endoskopija rektuma (proktoskopija) ili kolonoskopija radi isključivanja popratnih bolesti (npr. polipi, divertikuli, tumori) , eventualno ultrazvučni pregled rektuma

Što je analna fistula?

Kod analne fistule nastaje spojni kanal između (unutarnje) sluznice analnog kanala i okolne (vanjske) kože anusa. Analne fistule često su uzrokovane upalnim promjenama u području rektuma, primjerice zbog nakupina gnoja (analni apscesi).

Neke analne fistule su otvorene, druge završavaju slijepo. Otvor fistule nalazi se ili na vanjskoj koži i slijepo završava s unutarnje strane ili otvor leži u crijevnoj sluznici, a da kanal fistule ne dopire do vanjske kože.

Analne fistule se nalaze drugačije:

  • Unutar kože i ispod mišića sfinktera (subanodermalno)
  • Između unutarnjeg i vanjskog sfinktera (intrasfinkterni)
  • Prolazi kroz oba sfinktera (transsfinkterno)
  • Počinje neposredno iznad sfinktera i otvara se u analnoj regiji (suprasfinkterično)
  • Počinje dalje unutar analnog kanala bez neposredne blizine sfinktera (ekstrasfinkterno)

Najčešće su intrasfinkterne analne fistule, koje prolaze između dva sfinktera, i transsfinkterne analne fistule, koje prolaze kroz unutarnji i vanjski sfinkter.

Frekvencija

Odakle dolazi analna fistula?

Analna fistula na stražnjici najčešće nastaje u vezi s nakupljanjem gnoja u analnom području (analni apsces). Analni apsces je pak često uzrokovan upalom takozvanih proktodealnih žlijezda. Ove male, rudimentarne žlijezde nalaze se u anusu između vanjskog i unutarnjeg mišića sfinktera. Njihov izvodni kanal otvara se u analni kanal. Muškarci obično imaju više proktodalnih žlijezda nego žene.

Postoje različite bolesti i čimbenici koji povećavaju rizik od analnog apscesa i povezane analne fistule, na primjer:

  • Kronična upalna bolest crijeva, npr. Crohnova bolest, ulcerozni kolitis
  • Dijabetes mellitus
  • Bolesti hematopoetskog sustava (npr. leukemija)
  • Bolesti povezane s imunodeficijencijom (HIV infekcija)
  • pušenje
  • Pretilost (adipoznost)
  • Pretežno sjedeći rad
  • Dugotrajno sjedenje (guranje) tijekom pražnjenja crijeva

Analna fistula - što učiniti?

Ako postoji analni apsces, liječnik kirurškim zahvatom otvara nakupinu gnoja. Ovo drenira gnoj. Ono što ostaje je šupljina rane, koja se pažljivo ispire otopinom za dezinfekciju. Rana nakon operacije ostaje otvorena (tj. ne zašiva se) i puni se tamponadom od gaze. Nakon toga potrebna je dobra njega rane.

Postoje različite kirurške tehnike za liječenje analnih fistula. Vrsta operacije ovisi o tijeku fistule u tkivu.

U vrlo rijetkim i teškim slučajevima analne fistule potrebno je privremeno izraditi umjetni anus. To uključuje kirurg koji povezuje kraj crijeva s vanjskom kožom na trbuhu. U većini slučajeva, crijevo se vraća u svoj prirodni izlaz u anusu čim to dopusti proces zacjeljivanja.

Postoje i noviji pristupi liječenju analnih fistula, poput laserske terapije, određenih ljepila za tkiva (fibrinsko ljepilo) ili upotrebe matičnih stanica. No, malo se zna o uspješnosti ovih postupaka, pa oni nisu među uvriježenim standardnim postupcima.

Naknadno liječenje

Nakon kirurškog liječenja analne fistule, pažljiva njega rane je vrlo važna za daljnje liječenje. To uključuje, na primjer, sjedeće kupke s dodacima za umirivanje kože (kao što je kamilica) i ispiranje otopinama za dezinfekciju (kao što je H2O2 ili etakridin).

Kako biste spriječili bolove tijekom pražnjenja crijeva i zaštitili područje rane, također je važno da stolica ostane što mekša. To se može postići primjenom sredstava koja razrjeđuju stolicu (npr. laktuloza). Također se pobrinite da jedete hranu bogatu vlaknima i pijete puno tekućine – po mogućnosti mineralne vode ili nezaslađenih biljnih čajeva.

Analna fistula ne zacjeljuje sama od sebe i uvijek zahtijeva liječenje. Ako se ne liječi, analna fistula može biti opasna, osobito ako je prisutna bakterijska infekcija. Ako se organizam ne može sam boriti protiv uzročnika bolesti, u najgorem slučaju postoji opasnost od trovanja krvi (sepse).

Osim toga, neliječena fistula u anusu nastavit će rasti i otežati naknadno liječenje. Pod određenim okolnostima, mišić sfinkter na anusu može biti pogođen do te mjere da se izgubi kontrola nad stolicom. To dovodi do fekalne inkontinencije.

Simptomi

Analna fistula uzrokuje različite simptome. Bolovi se često javljaju tijekom pražnjenja crijeva i sjedenja. Ako je kanal fistule otvoren, oboljeli obično također primjećuju sekret u analnoj regiji. Oni su vodenasti, krvavi ili gnojni i mogu sadržavati i stolicu.

Ako je analna fistula uzrokovana analnim apscesom, oboljeli ponekad osjećaju bolnu oteklinu u analnoj regiji. Infekcija također uzrokuje opće simptome kao što su vrućica, malaksalost i umor.

Dijagnoza

Tijekom pregleda liječnik pregledava zahvaćenu regiju i pažljivo je palpira. U nekim će slučajevima osjetiti trakt fistule kao tvrdu vrpcu.

Ako je otvor fistule vidljiv na vanjskoj koži analne regije, obično se sondira trakt fistule. To omogućuje liječniku da odredi kako prolazi fistulni trakt i je li prohodan. U nekim slučajevima – na primjer, ako se trakt fistule ne može u potpunosti ispitati – liječnik će upotrijebiti otopinu boje da provjeri njegovu prohodnost.

Uz pomoć ultrazvučne sonde umetnute u rektum (transrektalna sonografija) može se otkriti tijek fistule i svaki analni apsces.

Ako postoji sumnja na neke popratne bolesti (kao što su tumori) ili ako prethodne pretrage nisu dale jasan nalaz, u rijetkim slučajevima radi se magnetska rezonancija (MRI).

Prognoza

Tijek analne fistule također ovisi o njenom anatomskom položaju i o tome javlja li se prvi put ili je već nekoliko puta liječena. Česte operacije u analnom području nose rizik od oštećenja mišića sfinktera i uzroka fekalne inkontinencije. Rizik od fekalne inkontinencije veći je kod starijih žena koje su imale djecu nego kod drugih skupina ljudi.

Prevencija

Ne postoje posebne mjere koje se mogu poduzeti za sprječavanje analnih fistula. Međutim, rizik od određenih bolesti i čimbenika koji potiču analne fistule može se donekle smanjiti.

Sljedeće mjere korisne su za suzbijanje povoljnih čimbenika:

  • Izbjegavajte prekomjernu težinu. Pretilost je, između ostalog, čimbenik rizika za dijabetes melitus.
  • Kako biste osigurali pravilnu probavu, svakodnevno jedite zdravu, uravnoteženu prehranu s puno vlakana, svježeg voća i povrća i pijte puno tekućine (mineralna voda, biljni čajevi).
  • Pobrinite se da dnevno vježbate dovoljno. Pretežno sjedeće aktivnosti povećavaju rizik od analne fistule. Stojeći stolovi i stolovi podesivi po visini nude mogućnost mijenjanja položaja tijekom rada.