Transseksualnost: funkcija, zadaci, uloga i bolesti

Transseksualnost je osjećaj pripadnosti spolu koji nije biološki spol. Pogođeni ljudi smatraju da je njihov urođeni biološki spol pogrešan.

Što je transseksualnost?

Transseksualnost je osjećaj pripadnosti spolu koji nije biološki spol. U nazočnosti transseksualnosti postoji biološki i socijalni spol. Biološki spol obično je muški ili ženski, hermafroditi su rjeđi - oni se rijetko javljaju u ljudi. Trans muškarac je biološki žensko, ali osjeća se kao muškarac. Oblači se i oblikuje u muško i živi poput muškarca. S druge strane, transžena je rođena kao muškarac, ali osjeća se ženom i živi u skladu s tim. U međuvremenu, transseksualnost se ne razmatra samo u smislu muškosti ili ženstvenosti, već je prihvaćaju kao seksualni identitet ljudi koji ne žele biti jasno dodijeljeni bilo kojem spolu. Društveni fenomeni transseksualnosti uključuju, na primjer, presvlačenje, u kojem se biološki spol odijeva upravo obrnuto, pa se muškarac, na primjer, oblikuje u ženu. Međutim, to ne mora biti posljedica transseksualnosti, to može biti i samo umjetnički oblik travestije. Bez obzira na izraz transseksualnosti oblikuje seksualnu orijentaciju, koja može biti različita za svakog transseksualca.

Funkcija i zadatak

Transseksualnost je poput homoseksualnosti odstupanje od spolne norme, ali danas se u društvu smatra široko prihvaćenom. Medicinski se smatra poremećajem rodnog identiteta, čiji uzroci još nisu dobro shvaćeni. Međutim, pojam "poremećaj rodnog identiteta" postoji od vremena kada se heteronormativnost smatrala neupitno ispravnom i jedinom zdravom seksualnom orijentacijom. U novijim istraživanjima to se biološki, medicinski i socijalno doživljava drugačije. Pojava devijantnih spolnih percepcija poznata je kod ljudi kao i kod sisavaca. Međutim, u potonjem se homoseksualnost češće uočava kao najčešće odstupanje, iako treba imati na umu da su ljudi jedine životinje koje mogu ojačati rodni identitet, na primjer svrhovitim odijevanjem. Sumnja se da transseksualnost može imati fizičke i psihološke okidače, a sumnja se i na genetske čimbenike. Međutim, niti jedna od ovih teorija još nije konkretno potvrđena. Imaju li odstupanja seksualnog identiteta socijalnu ili individualnu korist za osobu ili društvo, također još nije dovoljno istraženo. Budući da transseksualnost reprodukciju može otežati, ako ne i nemoguće, korist transseksualnosti za društvo barem se ne temelji na reprodukciji. U drugim se kulturama spol ne percipira prema krutim dvjema kategorijama muškarca i žene. Primjerice, poznato je da neka indijanska plemena znaju do pet spolova i zbog životnih događaja mogu se mijenjati s jednog na drugi. Kao rezultat, oni obavljaju različite zadatke unutar svoje zajednice. Slična socijalno uvjetovana promjena spola poznata je i iz Albanije, kada izabrane žene preuzimaju ulogu i zadaće muškaraca i od tada žive kao takve. Transseksualnost je manjinski fenomen, ali bez obzira na to fenomen koji sve više dobiva više pozornosti, a time i više društvenog prihvaćanja. Stoga je danas srećom moguće da transseksualci svoju transseksualnost proživljavaju otvoreno i prema vlastitom nahođenju u društvu koje postaje sve tolerantnije i da čak koriste potporu moderne medicine kako bi svoj biološki spol uskladili s opaženim spolom (osjećani spol). Stoga se danas može smanjiti patnički pritisak zbog opažanja da smo u pogrešnom tijelu.

Bolesti i tegobe

Jedan od najvećih problema s transseksualnošću je društveno prepoznavanje. Neki pogođeni ljudi osjećaju se već djetinjstvo da je njihov biološki spol pogrešan i da ovise o tome kako roditelji reagiraju na ovu poruku. Ako dožive podršku, može im se pomoći da svoj život prilagode transseksualnosti. Međutim, u prošlim stoljećima transseksualnost je bila prilično strogo potiskivana u zapadnoj kulturi, što može dovesti do ozbiljnih psiholoških posljedica. To može uključivati ​​ozbiljnu tugu, depresija i na primjer kompleksi inferiornosti.Čak i danas nije daleko od toga da transseksualac nailazi na razumijevanje. Transseksualnost zahtijeva, baš kao i homoseksualnost, izlaz koji može popustiti društvene veze ako okolina reagira netolerantno. U načelu je moguće kirurški i medicinski preokrenuti nečiji biološki spol tijekom razdoblja od nekoliko godina. Tako bi s vremenom trans čovjek mogao postati biološki čovjek koji tada može imati spolni odnos poput muškarca. Moguće je i obrnuto, od mužjaka do ženke. Nadalje, transseksualci sa željom za promjenom spola odsad moraju voditi dugoročni seks hormoni onog biološkog spola kojem se žele fizički prilagoditi.