Što je terapija radiojodom?
Terapija radioaktivnim jodom je najčešći oblik nuklearne medicinske terapije. Tijekom postupka pacijent guta radioaktivni jod u obliku natrijevog jodida – bilo u obliku vodene otopine ili u obliku kapsula. Zatim se putem krvotoka transportira do štitnjače, koja vrlo brzo apsorbira i skladišti jod. Nakon što jod stigne do stanica štitnjače, njegova radioaktivnost može iznutra oštetiti patološki promijenjene stanice i u konačnici ih uništiti.
Zašto štitnjača uopće skladišti jod?
Štitna žlijezda u obliku leptira koja se nalazi ispod grkljana važan je organ za ravnotežu ljudskih hormona. Pohranjuje jod, koji se inače apsorbira hranom. Ovaj joj je jod potreban za proizvodnju hormona (zvanih T3 i T4), koji imaju aktivirajući učinak na tjelesni energetski metabolizam. Aktivnost štitnjače kontrolira hipofiza (hipofiza) i njezina glasnička tvar TSH.
Kada se provodi terapija radiojodom?
Kod određenih bolesti može biti potrebno eliminirati abnormalno tkivo štitnjače. Na primjer, ako se tkivo nekontrolirano razmnožava ili proizvodi previše hormona štitnjače.
Terapija radioaktivnim jodom provodi se:
- kao naknadno liječenje raka štitnjače i njegovih metastaza (samo za diferencirani karcinom štitnjače)
- za upalne imunološke bolesti (Gravesova bolest)
u slučaju stvaranja gušavosti. Guša obično nema utjecaja na metabolizam, ali predstavlja estetski problem zbog snažnog rasta tkiva štitnjače i može dovesti do otežanog gutanja.
Terapija radioaktivnim jodom može se koristiti za uklanjanje oboljelog tkiva štitnjače vrlo sigurno i uz mali rizik. Prethodni kirurški zahvat nije potreban, osim za liječenje karcinoma štitnjače.
Kod ove vrste karcinoma radiojodnom terapijom liječi se štitnjača ili ostaci štitnjače i eventualne metastaze. Međutim, liječenje pomaže samo ako stanice raka pohranjuju jod. To je slučaj s takozvanim diferenciranim karcinomom štitnjače. Ako stanice raka više ne skladište jod ili ako je rak lociran u C-stanicama (medularni karcinom štitnjače), terapija je beskorisna.
Benigni čvorovi štitnjače ili upalne imunološke bolesti mogu uzrokovati da štitnjača luči previše hormona. Njegove stanice zatim proizvode hormone “autonomno”, tj. neovisno o tjelesnim potrebama i kontrolnim signalima iz hipofize. Terapija radiojodom uništava stanice i zaustavlja prekomjerno stvaranje.
Što se radi tijekom terapije radiojodom?
Postupak i cilj terapije uvijek su isti, bez obzira na osnovnu bolest: pacijent se pregleda i određuju laboratorijske vrijednosti, zatim radi radiojodna pretraga i tada se započinje s radiojodnom terapijom. Obično traje nekoliko dana.
Pacijent se prima kao stacionar jer iako zračenje od korištenog joda doseže samo nekoliko milimetara, postoji teoretska mogućnost ozljeđivanja drugih ljudi. To je zato što radioaktivni raspad upotrijebljenog joda ne oslobađa samo terapeutsko beta zračenje, već i malu količinu gama zračenja, koje ima mnogo veći domet. Iz tog razloga pacijent ne smije primati posjetitelje tijekom trajanja terapije radiojodom, a otpadne vode iz WC-a, tuša i druge sanitarne vode skupljaju se u posebne prostorije dok zračenje ne prestane.
Prvog dana boravka u bolnici pacijent će imati konzultacije, ultrazvučni pregled štitnjače i konačno određivanje relevantnih laboratorijskih vrijednosti. Scintigrafija se često provodi prije kako bi se odredila metabolička aktivnost različitih tkiva u tijelu.
Koliko dugo traje terapija radiojodom?
Nakon što je pacijent progutao terapijsku kapsulu ili tekućinu, zakonski je propisan boravak u bolnici od najmanje 48 sati, a dnevno rezidualno zračenje štitnjače ne smije prijeći određenu maksimalnu razinu. Stoga ponekad može biti potrebno nekoliko tjedana provesti u bolnici. Ovo razdoblje razlikuje se od osobe do osobe. Međutim, to je kompenzirano vrlo visokim izgledima za oporavak od hipertireoze i minimalnim nuspojavama terapije radioaktivnim jodom. Nakon otpusta pacijent se odmah može vratiti normalnom svakodnevnom životu i na posao.
Učinak terapije je odgođen. Tek nakon nekoliko mjeseci može se reći je li uspjela. Kod većine bolesnika s hipertireozom metabolička se situacija normalizira kao rezultat terapije radioaktivnim jodom.
Koji su rizici terapije radioaktivnim jodom?
Kao i gotovo svaka terapija, i terapija radiojodom ima nuspojave. Dva tjedna nakon završetka liječenja do 70 posto pacijenata osjeti privremene promjene u krvnoj slici. U 10 do 40 posto bolesnika štitnjača bolno natekne i upali se.
Radi zaštite djeteta, terapija radioaktivnim jodom ne smije se provoditi tijekom trudnoće i dojenja. Osim toga, kontracepciju treba koristiti šest do dvanaest mjeseci nakon toga.
Neki pacijenti razvijaju hipotireozu nakon terapije radioaktivnim jodom. No, to nije opasno jer se hormoni koji nedostaju mogu lako nadomjestiti hormonima štitnjače u obliku tableta bez ikakvih nuspojava.
Što trebam uzeti u obzir prije i nakon terapije radiojodom?
U tjednima prije terapije radioaktivnim jodom ne smiju se uzimati hormoni štitnjače koji sadrže jod niti drugi lijekovi koji sadrže jod (u slučaju lijeka za srce amiodaron pauza od najmanje 12 mjeseci) i kontrastna sredstva. Inače bi inhibirali apsorpciju radioaktivnog, terapeutskog joda, a time i učinkovitost terapije radioaktivnim jodom. Iz tog razloga stručnjaci također preporučuju dijetu s niskim unosom joda dva tjedna prije početka liječenja.
Ovisno o bolesti, liječnici utječu i na razinu TSH. U slučaju autonomije štitnjače, na primjer, cilj im je smanjiti razinu TSH tako da područja štitnjače koja nisu zdrava apsorbiraju jod.
U vrijeme liječenja mora se isključiti trudnoća. Idealno bi bilo da oboljele majke prestanu dojiti osam tjedana prije terapije radioaktivnim jodom.
Naknadno liječenje
Uspjeh terapije radiojodom provjerava se nakon tri do šest mjeseci scintigrafijom cijelog tijela. Ponekad može biti potrebno provesti drugu terapiju radioaktivnim jodom. Ako laboratorijska pretraga nakon terapije pokaže znakove hipotireoze, možda je potrebno uzimati hormone štitnjače u obliku tableta.
Ako postoji želja za rađanjem djece, važno je da oboljeli koriste kontracepciju nakon terapije radioaktivnim jodom. Trajanje ovisi o korištenoj dozi. Stručnjaci obično savjetuju i muškarcima i ženama s benignom bolešću štitnjače da koriste kontracepciju četiri mjeseca. Nakon terapije karcinoma štitnjače radiojodom, žene bi trebale koristiti kontracepciju šest do 12 mjeseci, a muškarci četiri mjeseca.
U slučaju posebno intenzivne i/ili ponavljane terapije radiojodom liječnik će Vam savjetovati i krioprezervaciju, odnosno zamrzavanje spermija ili jajnih stanica.
