Kratak pregled
- Stupnjevi: Među astrocitomima postoje dobroćudni i nisko maligni (WHO stupnjevi 1 i 2) i maligni (WHO stupanj 3) do vrlo malignih oblika (WHO stupanj 4). Benigni oblici često rastu sporo ili su dobro ograničeni. Maligne varijante obično brzo rastu i ponavljaju se nakon liječenja (recidiv).
- Liječenje: Mogućnosti liječenja uključuju operaciju, zračenje i/ili kemoterapiju.
- Uzroci: Okidači temeljnih genetskih promjena u glijalnim stanicama uglavnom su nepoznati. Vjerojatno postoji predispozicija za razvoj tumora, budući da npr. nasljedne bolesti poput neurofibromatoze tipa 1 nose povećani rizik. Isto tako, jaka radijacija nosi povećan rizik.
- Dijagnoza: Osim fizikalnim pregledom, dijagnoza se postavlja uz pomoć ultrazvuka, magnetske rezonancije (MRI), kompjutorizirane tomografije (CT), pregleda tkiva (biopsija) te krvnih i hormonskih pretraga.
Što je astrocitom?
Koji su oblici ili gradacije?
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) dijeli astrocitome na dva oblika i četiri stupnja ozbiljnosti:
1. benigni do nisko maligni (nisko maligni) astrocitomi:
- SZO stupanj 1: Pilocistični astrocitom
- SZO stupanj 2: Difuzni astrocitom
Visoko maligni (maligni) astrocitomi stupnja 2:
- SZO stupanj 3: Anaplastični astrocitom
- SZO stupanj 4: Glioblastom
Pilocistični astrocitom
Ova vrsta tumora najčešći je tumor mozga kod djece, ali se javlja i kod mladih odraslih osoba. Obično raste u prednji vidni put, hipotalamus ili cerebelum. Dobro se odvaja od zdravog moždanog tkiva i sporo raste. Stoga se ova vrsta tumora smatra benignom - izuzetno rijetko prelazi u maligni tumor.
Difuzni astrocitom
Smatra se da difuzni astrocitom ima ograničenu benignu ili nisku malignost, iako se gotovo nikada ne može izliječiti. Moguće je da s vremenom napreduje do anaplastičnog tipa ili glioblastoma.
Anaplastični astrocitom
glioblastom
Glioblastom, najčešći tip astrocitoma, ili nastaje iz drugog astrocitoma – u kojem slučaju je najveća dob oboljelih pojedinaca između 50. i 60. godine. Ili se razvija primarni “de novo” glioblastom. To uglavnom pogađa starije osobe u šestom do sedmom desetljeću života.
Za više informacija pogledajte članak Glioblastom.
Terapija astrocitoma
U slučaju ograničenih tumora, ponekad se razmatra brahiterapija. U tu svrhu liječnik implantira mala radioaktivna zrnca (sjemenke) u zahvaćeno područje tijela. Prednost ovog oblika zračenja je što vrlo specifično pogađa tumor i manje oštećuje zdravo tkivo.
Osim ovih terapijskih mjera, postoje brojne druge mjere liječenja koje se ne bore protiv samog tumora, ali se bore protiv simptoma. Na primjer, liječnici daju različite lijekove protiv glavobolje, mučnine i povraćanja. Osim toga, profesionalna psihoterapija obično je dio plana liječenja. Neki oboljeli koriste pastoralnu skrb.
Detaljnije informacije o pregledu i liječenju možete pronaći u članku Tumor mozga.
Tijek bolesti i prognoza bitno ovise o specifičnom obliku astrocitoma.
Nasuprot tome, astrocitom s WHO stupnjem 2 ili 3 ima značajno lošiju prognozu. Astrocitomi drugog i trećeg stupnja obično su operabilni, ali se često vraćaju (recidivi). U nekim slučajevima tumori obaju oblika maligno degeneriraju i napreduju do glioblastoma (SZO stupanj 4). Ovo ima najgore prognoze: pet godina nakon dijagnoze samo je pet posto oboljelih još živo.
Što uzrokuje astrocitom?
Astrocitom nastaje iz takozvanih astrocita. Ove stanice čine najveći dio potpornih stanica (glijalne stanice) u središnjem živčanom sustavu. Oni odvajaju živčano tkivo od površine mozga i krvnih žila. Kao i druge stanice u tijelu, astrociti se redovito obnavljaju. U nekim slučajevima tijekom ovog procesa dolazi do pogrešaka koje dovode do nekontroliranog rasta stanica i na kraju do tumora.
Osim toga, ovaj oblik tumora mozga češće se javlja u nekim osnovnim bolestima, koje su obično nasljedne. Tu spadaju neurofibromatoza tipa I (von Recklinghausenova bolest) i tipa II, tuberozna skleroza (Bournville-Pringleova bolest), Li-Fraumenijev sindrom i Turcotov sindrom. Ove su bolesti vrlo rijetke i obično su praćene tipičnim promjenama na koži.
Koji su tipični znakovi?
Brzorastući tumori ne samo da pomiču pojedinačne strukture mozga, već i povećavaju intrakranijalni tlak. Zbog toga oboljeli obično imaju glavobolje i pate od mučnine i povraćanja. U principu, astrocitom uzrokuje slične simptome kao i drugi tumori mozga.
Za više informacija o simptomima tumora na mozgu pročitajte članak Tumor na mozgu – simptomi.
Dijagnoza astrocitoma
Najvažniji dijagnostički postupak za astrocitom je magnetska rezonancija (MRI) – tehnika snimanja koja koristi magnetska polja i elektromagnetske valove za proizvodnju preciznih slika presjeka unutrašnjosti tijela. Oboljele osobe često prije pregleda dobivaju kontrastno sredstvo u venu. Astrocitomi apsorbiraju kontrastno sredstvo u različitim stupnjevima.
Ako magnetska rezonanca nije moguća iz različitih razloga, liječnik kao alternativu koristi kompjutoriziranu tomografiju (CT).
U slučaju astrocitoma WHO stupnja 2 ili višeg, liječnik uzima uzorak tkiva i ispituje ga u laboratoriju. U pojedinačnim slučajevima indicirana su daljnja ispitivanja. U nekim slučajevima, primjerice, liječnik dodatno uzima i analizira cerebrospinalnu tekućinu (dijagnostika likvora) ili provodi mjerenje električnih moždanih valova (EEG).
