Profilaksa endokarditisa – za koga?
U većini slučajeva, infektivni endokarditis se razvija kada je unutarnja ovojnica srca napadnuta prethodnom bolešću. To može biti, na primjer, u slučaju prirođene greške srca ili srčanog zaliska, ali i ako je, na primjer, aortalni zalistak promijenjen zbog arterioskleroze (otvrdnuća arterija) u starijoj dobi. Svaki defekt u endokardu (unutarnjoj ovojnici srca), koji također čini srčane zaliske, predstavlja metu za patogene. Stoga postoji i rizik od endokarditisa nakon određenih operacija srca.
Endokarditis se stoga najbolje može spriječiti ako se osnovne bolesti liječe ili operiraju u ranoj fazi. Istodobno, velike količine bakterija moraju biti spriječene da uđu u krvotok, a time i u srce – ili ih barem što je prije moguće učiniti bezopasnima. Ovdje dolazi do izražaja profilaksa endokarditisa.
Prema trenutnom statusu, sljedeći pacijenti spadaju u rizičnu skupinu za endokarditis ili teži tijek bolesti te stoga primaju profilaksu endokarditisa:
- Bolesnici s umjetnim srčanim zaliscima (mehaničkim ili od životinjskog materijala)
- Bolesnici s rekonstruiranim srčanim zaliscima umjetnim materijalom (u prvih šest mjeseci nakon operacije)
- Bolesnici s određenim urođenim srčanim manama ("cijanotične" srčane mane).
- Sve srčane mane liječene protezama (u prvih šest mjeseci nakon operacije, doživotno ako su ostali dijelovi patoloških promjena, npr. rezidualni shunt ili slabost zalistaka)
- Pacijenti koji su bili podvrgnuti transplantaciji srca i imaju probleme sa srčanim zaliscima (prema europskim smjernicama od 2009. godine u ovom slučaju više nije potrebno provoditi profilaksu, ali je u kliničkoj praksi neki liječnici još uvijek koriste zbog sigurnosti)
Profilaksa endokarditisa – evo kako se to radi
Hoće li liječnik započeti profilaksu endokarditisa prije operacije ili zahvata ovisi o pacijentu, mjestu zahvata i dotičnom zahvatu. Profilaksa endokarditisa je važna ako se, na primjer, bakterije isperu izravno u krvotok tijekom operacije zbog ozljeda sluznice (bakterijemija). Ipak, trenutno važeće smjernice preporučuju profilaksu endokarditisa samo u vrlo malom broju slučajeva.
S jedne strane, to je zbog činjenice da njegova korist do danas nije jasno dokazana. S druge strane, česta uporaba antibiotika potiče otporne bakterije. Stručnjaci Europskog društva za srce (ESC) sada samo preporučuju profilaksu endokarditisa za visokorizične pacijente, kao što je gore navedeno.
Profilaksa endokarditisa inače se koristi samo ako je kirurško područje ili područje pregleda zaraženo. Tu spadaju različiti pregledi ili zahvati kod kojih može doći do ozljede sluznice, primjerice u probavnom traktu, mokraćnom i spolnom traktu, odnosno koži ili mekim tkivima (npr. mišićima). Drugo područje su intervencije na respiratornom traktu, kao što su tonzilektomije ili endoskopije pluća.
Sada postoji opća preporuka za profilaksu endokarditisa samo za određene tretmane u usnoj šupljini i samo za visokorizične pacijente!
Pacijent uzima antibiotik u obliku tableta, primjerice amoksicilin, 30 do 60 minuta prije zahvata. U slučaju postojećih infekcija, antibiotik za profilaksu endokarditisa prilagođava se dotičnom uzročniku, npr. ampicilin ili vankomicin u slučaju enterokokne infekcije u crijevu. U nekim slučajevima također je potreban lijek koji se ne može uzimati kao tableta; u tom slučaju liječnik ga daje u obliku infuzije.
Profilaksa endokarditisa kod kuće: čimbenik oralne higijene
Čak i bez medicinske intervencije, privremena bakterijemija (bakterije u krvi) može rezultirati endokarditisom. Primjerice, tijekom žvakanja ili pranja zubi bakterije mogu ući u krvotok kroz male ozljede na sluznici usne šupljine.
