Postoji li upitnik za ADHD?
Postoje mnogi upitnici o ADHS-u. Razne agencije osmislile su takve samotestove za odrasle, djecu, njihovu rodbinu i za učitelje. U ovim upitnicima postavljaju se tipični simptomi i popratni simptomi.
Koliko su korisni, ozbiljni i dobro utemeljeni ovi testovi ovisi o pružatelju usluge. Nadalje, izgled ADHD je previše varijabilna da bi ga se standardiziranim testovima moglo pouzdano otkriti. Ovi testovi stoga samo daju početne naznake poremećaja pažnje i ne mogu zamijeniti dijagnozu od strane liječnika.
Kako se postavlja dijagnoza kod odraslih?
U odraslih je dijagnoza nešto složenija nego u djece. Nakon godina simptomatologije, odrasli razvijaju kompenzacijske strategije, izbjegavaju situacije u kojima njihov poremećaj pažnje postaje očit i više pate od socijalnih i psiholoških problema. Obično nisu svjesni svog poremećaja i zato simptome pripisuju vlastitoj osobnosti.
Budući da se dijagnoza temelji na simptomima koji se mogu maskirati kod odraslih, teže je postaviti dijagnozu kod odraslih. Pacijenti su često na liječenju od popratnih bolesti, npr depresija, a tek tada liječnik otkriva indikacije za ADHD. Ako se pokaže sumnja, dijagnoza je slična dijagnozi djeteta.
Liječnik se usredotočuje na glavne simptome poremećaja pažnje, impulzivnost i hiperaktivnost i pita ih o tome tijekom razgovora s pacijentom i putem upitnika. Budući da se ovi simptomi mogu potpuno drugačije manifestirati kod odraslih, liječnik mora vrlo pažljivo istražiti, obraditi godine povijest bolesti i filtrirati sve strategije kompenzacije. Također se razgovara s okolinom i obitelji, jer od tada poznaju pacijenta djetinjstvo a često pati nekoliko članova obitelji ADHD simptomi.
Uz ispitivanje pacijenta, provode se i dodatni testovi, npr. Inteligencije, ponašanja, kao i fizički pregledi kako bi se isključili drugi uzroci simptoma i kako bi se mogao suziti oblik ADHD-a. U odraslih dijagnozu postavlja liječnik koji primijeti simptome ADHD-a ili kome se sam pacijent obrati. U većini slučajeva ovo je obiteljski liječnik koji liječi pacijenta ili psiholog ili psihijatar ako je pacijent već na liječenju zbog tipičnih popratnih ADHD bolesti poput depresija.
Sam pacijent rijetko je svjestan svoje bolesti i o tome je obično obaviješten od svoje okoline ili liječnika koji liječi. Zbog visokog rizika od popratnih bolesti, preporučuje se pregled kod različitih stručnjaka. Smjernice za dijagnozu temelje se na tri temeljna simptoma poremećaja pažnje, impulzivnosti i hiperaktivnosti.
Za svaki od ovih simptoma postoje tipične manifestacije i primjeri koje će liječnik tražiti. Uz to, simptomi od tada moraju postojati dugoročno djetinjstvo i mora ograničavati pacijenta u nekoliko područja njegova života. Jednako je važno kao i bilježenje simptoma isključenje drugih uzroka, budući da se abnormalnosti ADHD-a mogu pojaviti i kod drugih bolesti, pa čak i kod zdravih ljudi.
