Koje su ortodontske indikacijske skupine?
Zbog varijabilnosti malokluzija u ortodoncija, teško ih je suziti i klasificirati njihovu težinu. U tu svrhu razvijene su ortodontske indikacijske skupine koje malokluzije klasificiraju u shemu i prema kojima različite zdravlje osiguravajuća društva su vođena. U pododjelu postoji pet skupina koje su označene brojevima 1-5.
Ozbiljnost malokluzije povećava se s KIG 1 na KIG 5. Liječnik-ortodont klasificira disgnatiju pacijenta (= nepravilan položaj) i priprema stručno mišljenje tako da zdravlje osiguravajuće društvo može točno procijeniti hoće li i u kojoj mjeri biti pokriveni troškovi planirane terapije i koliko će vjerojatno trajati terapija dok se ne postigne očekivani cilj. Ortodontska indikacijska skupina 1 opisuje blage malokluzije.
Njihov ispravak bio bi estetski, zbog čega je zakonski propisan zdravlje osiguravajuća društva ne subvencioniraju liječenje. KIG 1 uključuje, na primjer, distalni zalogaj u kojem gornji sjekutići vire do tri milimetra ispred donjih sjekutića. Otvoreni ugriz do jednog milimetra također pripada ortodontskoj indikacijskoj skupini 1, kao i duboki ugriz od jednog do tri milimetra, gdje gornji sjekutići previše preklapaju donje.
Osim toga, gužva, koja pomiče kontaktnu točku između dva zuba za najviše jedan milimetar, nije pokazatelj da bi zakonsko osiguravajuće društvo moralo dodatno platiti ortodontsku terapiju. Dodatno privatno osiguranje, kao i privatno osiguranje, obično plaća dio ukupnih troškova, a neki i cjelokupni iznos. Međutim, u pojedinačnim slučajevima treba se obratiti zdravstvenom osiguranju.
Ortodontska indikacijska skupina 2 opisuje stupanj ozbiljnosti gdje je korekcija nužna s medicinskog stajališta, a ne samo iz estetskih razloga. Međutim, kao u KIG 1, zakonska zdravstvena osiguranja ne plaćaju liječenje u ovoj podskupini. U KIG 2 pacijent ima distalni ugriz od 3-6 milimetara, otvoreni ugriz od 1-2 milimetra ili dubok preko tri milimetra, pri čemu gornji zubi strše preko donjih zuba do zubnog mesa.
U ortodontsku skupinu 2 također spada i križni ugriz u kojem su kvržice gornjih zuba, koje zapravo strše izvan donjih zuba, smještene prema unutra, što pacijentu otežava žvakanje. Nadalje, ova skupina uključuje suženje kontaktnih točaka za jedan do tri milimetra i nedostatak prostora do tri milimetra. Stomatolozi i ortodonti vide potrebu za liječenjem svih ovih dijagnoza kako bi se uspostavio neutralan položaj ugriza, tako da malokluzije ne uzrokuju ozbiljnije sekundarne bolesti.
Međutim, zakonska zdravstvena osiguranja ne plaćaju ništa dodatno, ali to je drugačije s dopunskim osiguranjem ili privatnim osiguranjem. Počevši od ortodontske indikacijske skupine 3, nepravilno postavljanje čeljusti i zuba toliko je neizmjerno da će svako zdravstveno osiguranje, bilo ono zakonsko, privatno ili dopunsko osiguranje, pokriti troškove liječenja sve dok pacijent ne navrši 17. godinu. potrebno za obnavljanje funkcije žvakanja, estetike i formiranja govora.
To uključuje otvoreni ugriz sprijeda između dva i četiri milimetra i obostrani križni ugriz. Uz to, uska dodirna točka veća od tri do pet milimetara ima razinu jačine od 3 i nedostatak prostora više od tri milimetra. Dubok ugriz preko tri milimetra, gdje je desni su ozlijeđeni dubokim ugrizom, također pripada trećoj ortodontskoj indikacijskoj skupini.
Ortodontska indikacijska skupina 4 uključuje ozbiljne malokluzije koje zahtijevaju liječenje s medicinske točke gledišta. To uključuje jednostrani križni ugriz, koji je posebno teško liječiti. Još ekstremniji slučaj, gdje ne samo križni ugriz već i cijeli zub u Gornja čeljust je predaleko prema unutra i više nema kontakta, također treba liječenje u KIG 4.
Tada stručnjak govori o jezičnom ili bukalnom okluzija. Sljedeći je primjer sprijeda otvoreni zalogaj, koji je širok preko 4 mm i može biti uzrokovan navikom, poput pretjeranog sisanja palca. Ozbiljnost 4 također uključuje distalni zalogaj u kojem gornji sjekutići strše šest do devet milimetara iznad donjih. Također suprotan, mezijalni ugriz, gdje donji zubi strše tri milimetra ispred gornjih zuba.
Ostale indikacije za skupinu 4 je nedostatak vezivanja zuba kod kojih su zubi genetski odsutni ili u slučaju kada su izgubljeni zbog gubitka zuba. Poremećaj proboja koji rezultira odgođenom ili nedostajućom pojavom zuba također je pokazatelj ortodontskog liječenja. U slučaju poremećaja erupcije, koji pripada stupnju ozbiljnosti 4, implantati su usidreni u čeljusti kao kontra ležajevi kako bi izvadili zube iz čeljusti i tako ih prisilili na nicanje.
KIG 4 također se postiže nedostatkom prostora većim od 4 mm ili gužvom većom od 5 mm. Ortodontska indikacijska skupina 5 sadrži ekstremne slučajeve kada ortodoncija Samo po sebi ne dovodi do cilja, već tamo gdje se uz ortodontsko liječenje mora provesti i kirurška terapija kako bi se postigao neutralan ugriz. Ozbiljnost 5 uključuje rascjep usna a nepce gdje okoštavanje i fuzija Gornja čeljust a meka tkiva iznad njega nisu se pojavila i stoga je prisutna pukotina.
Pacijenti s ovom malokluzijom su dakle već rođeni i liječe se od prvog dana života. Za njih je napravljena tanjur za piće od plastike, s kojim uopće mogu piti i sisati. S današnjim medicinskim mogućnostima moguće je preusmjeriti pogrešan položaj bolesnika s urođenom pukotinom usna i nepca na estetski ugodan način, tako da gotovo da nema ožiljaka.
Indikacijska skupina 5 također uključuje udarne, pomaknute zube čija je malokluzija uzrokovana poremećajima erupcije. Distalni zalogaj, kod kojeg se gornji zubi protežu više od 9 mm preko donjih zuba, kao i mezijski ugriz, kod kojeg se donji zubi protežu više od 3 mm iznad gornjih zuba, također pripada KIG 5. Otvoreni zalogaj više od 4 mm, u kojem prednji ili stražnji zubi uopće nemaju kontakt s suprotnim zubima prilikom grizenja, pripada indikacijskoj skupini 5. Svim ovim malokluzijama zajedničko je da imaju dugačak put terapije dok se ne postigne potpuna korekcija. To često premašuje uobičajeno vrijeme liječenja od jedne do tri godine.
Svi članci iz ove serije:
