Laboratorijske vrijednosti
Najvažniji laboratorijske vrijednosti u dijagnostici štitnjače su stvarna štitnjača hormoni fT3 i fT4, kao i regulatorni hormon TSH. TSH proizvodi se u mozak i stimulira Štitnjača proizvesti svoje hormoni (fT3 i fT4). Štitnjača hormonis druge strane imaju inhibitorni učinak na mozak i smanjiti lučenje TSH.
To stvara regulatorni ciklus u kojem se hormoni mogu održavati na kontinuiranoj razini. Ako je naša Štitnjača sada proizvodi nekontrolirano hormoni štitnjače, Naš laboratorijske vrijednosti promjena: koncentracija fT3 i fT4 raste kako se proizvode u većim količinama. Uz to, ovi hormoni inhibiraju oslobađanje TSH - posljedično, ova laboratorijska vrijednost opada. Dakle, klasična laboratorijska zviježđa za hipertireoza u kontekstu autonomnog adenoma: Schilddrüsenu, ↑ fT3, ↑ fT4.
Ovi simptomi ukazuju na autonomni adenom
Autonomni adenom može se manifestirati na dva načina. S jedne strane, rast Štitnjača može dovesti do osjećaja kvržica u grlo. To može biti popraćeno teškoće gutanja.
S druge strane, a često i mnogo izraženiji, simptomi su kojima se može pripisati hipertireoza. To uključuje pretjerano znojenje, drhtanje i gubitak kose. Srce mogu se javiti lupanje srca i posrtanje srca do poremećaja srčanog ritma.
Tople sobe više se ne podnose, pacijenti su vrlo razdražljivi i nemirni, imaju poremećaje spavanja i promjene raspoloženja. Mnogi pacijenti također prijavljuju proljev i neželjeno mršavljenje. Kombinirana pojava mnogih od ovih simptoma vrlo je tipična za hipertireoza, ali težina simptoma može se uvelike razlikovati od pojedinca do pojedinca. Ako prijavite simptome ove vrste svom obiteljskom liječniku, a krv uzorak i an ultrazvuk može pružiti jasnoću.
Terapija autonomnog adenoma
Postoji nekoliko mogućnosti liječenja za terapiju autonomnog adenoma. Prije svega, valja napomenuti da se uopće trebaju liječiti samo simptomatski bolesnici. Mnogi pacijenti s autonomnim adenomom često su dugo dugo bez simptoma i zato im nije potrebna nikakva terapija.
Međutim, ako se pojave simptomi poput lupanja srca ili nenamjernog gubitka težine, poželjno je terapijom obuzdati hipertireozu. U pravilu je ovdje prvi izbor liječenje tabletama. Takozvani tireostatika inhibiraju jod apsorpcija u štitnjači i na taj način smanjuje novo nakupljanje hormoni štitnjače.
Uobičajeni aktivni sastojci su tiamazol, karbimazol ili propiltiouracil. Ako terapija lijekovima nije dovoljna ili je pacijent ne želi, još uvijek postoji mogućnost za terapija radiojodom te kirurško uklanjanje štitnjače. Obje opcije imaju zajedničko to što obično dovode do trajnog izlječenja hipertireoze uništavanjem ili uklanjanjem tkiva štitnjače.
Međutim, često ostaje vrlo malo ili nimalo zdravog tkiva štitnjače, zbog čega pacijenti moraju uzimati hormoni štitnjače u obliku tableta do kraja života. Koji oblik terapije je odabran, treba pojedinačno odvagnuti kod stručnjaka. Terapija radiojodom je uobičajena opcija liječenja autonomnog adenoma.
Ovdje iskorištavamo činjenicu da se samo štitnjača može akumulirati jod u našem tijelu, a sav višak joda izlučuje se urinom. Na taj se način pacijentu daje radioaktivan jod, koji štitnjača apsorbira i uzrokuje lokalno uništavanje stanica štitnjače. Na taj se način može ukloniti i autonomni adenom.
Zahtijeva li pacijent terapija radiojodom treba pažljivo razmotriti sa stručnjakom. Prvi izbor terapije često je tzv tireostatika, koji se uzimaju u obliku tableta i smanjuju proizvodnju hormona štitnjače. Samo ako ova terapija ne može dovoljno suzbiti simptome hipertireoze ili ako pacijent traži konačnu mogućnost terapije, može se razmotriti terapija radiojodom.
Svi članci iz ove serije:
