Koji su tretmani dostupni?
Liječenje shizofrenija je teško jer ne postoji uzročna terapija. Glavni su pristupi stoga lijekovi, točnije antipsihotici (ranije poznati kao neuroleptici), i psiho- ili bihevioralna terapija za ublažavanje simptoma. Nažalost, vrlo mali broj pacijenata shvaća da je bolestan i da ga je stoga teško motivirati na dugotrajnu terapiju.
Do pacijenta se može doći samo ako mu simptomi stvaraju probleme u svakodnevnom životu, tj. Ako subjektivno koristi terapiju i ako vjeruje terapeutu. Najbolji uspjeh postiže se lijekovima. Oni uglavnom djeluju na takozvane plus simptome, kao što su zablude i halucinacije.
Negativni simptomi, poput B. bezvoljnost i apatija, nažalost droge teško utječu na njih. Nuspojave su također glavni problem kod antiposihotičnih lijekova, posebno poremećaji slijeda pokreta, kao što su trzanje ili nehotični pokreti, koji mogu potrajati i nakon prestanka uzimanja lijekova.
Iz tog razloga se sada pokušava pribjeći manje moćnim lijekovima, jer oni imaju mnogo manje nuspojava, i to dopuniti liječenje s psihoterapija. Moćni, odnosno vrlo učinkoviti lijekovi su, na primjer, tipični antipsihotici poput Ben- ili Haloperidol. Oni djeluju vrlo dobro i vrlo brzo, ali imaju veliki problem motoričkih nuspojava kao što su nehotične trzanje i grimasu, tako da bi ih danas trebalo dati samo na kratko.
Novi atipični lijekovi Clozapine i Risperidon djeluju malo drugačije i stoga imaju bolje kontrolirane nuspojave, ali su i dalje vrlo učinkoviti i danas su prvi izbor u terapiji shizofrenija. Manje moćne tvari su, na primjer, kvetiapin ili pipamperon, koji djeluju smirujuće, a ne antipsihotično i preferiraju se za blaže napredovanje bolesti zbog svog boljeg profila nuspojava. Iako danas teško da postoje ozbiljne nekontrolirane nuspojave, nuspojave su česte i kod novijih lijekova.
Stoga se svi bolesnici moraju pažljivo pregledati i nadzirati. Liječnici ne raspolažu uzročnim metodama liječenja; lijekovi i psihoterapije služe samo za kontrolu simptoma i sprečavanje recidiva. Pretpostavlja se da se otprilike trećina svih bolesnika potpuno oporavi nakon prve epizode i na taj je način izliječena, jedna trećina pati od barem jednog recidiva, a zadnja trećina razvija kronični shizofrenija.
Rana terapija pozitivno utječe na prognozu, jer psihoza ne može se razviti u potpunosti i rizik od rezidua smanjuje se, ali izlječenje se samo podržava, a ne izravno postiže. Antipsihotici mogu smanjiti rizik od recidiva s preko 80% na manje od 20%, a liječeni bolesnici obično nemaju relaps ako se liječenje započne dovoljno rano. Međutim, jesu li ovu slobodu od recidiva postigli lijekovi koji samo kontroliraju simptome ili su pacijenti zapravo izliječeni, može se utvrditi samo na duži rok. Povoljni prognostički čimbenici su ženski spol, dobra socijalna integracija, kratki i akutno započeti recidivi shizofrenije i rana terapija. Negativni su čimbenici, s druge strane, muški spol, loša psihosocijalna situacija i puzajuća pojava bolesti s izraženim negativnim simptomima i odgođenim liječenjem.
