Komunikacija između mozga i imunološkog sustava odvija se, između ostalog, preko hormona poput hormona stresa kortizola. Obrambene stanice također proizvode glasničke tvari poznate kao interleukini: one kontroliraju aktivnost imunološkog sustava i – ako su prisutne u velikim količinama u krvi – signaliziraju mozgu da, na primjer, u tijelu bjesni infekcija. Mozak tada podiže tjelesnu temperaturu i čini da se pacijent osjeća slabo i bezvoljno – tako da on ili ona to lako podnose. Ako mozak registrira da je razina interleukina, a time i aktivnost imunološkog sustava prevelika, on ponovno isključuje tjelesnu obranu.
Osim takvih glasničkih tvari, autonomni živčani sustav također služi kao komunikacijski medij, šaljući poruke iz tijela u mozak i obrnuto.
Uzbunjene imunološke stanice
Kronični stres slabi imunološki sustav
Kronični stres, s druge strane, ima drugačiji učinak: razina kortizola u krvi tada je trajno povišena. Hormon stresa veže se za receptore koji se nalaze na površini određenih bijelih krvnih stanica. Kao rezultat toga, te stanice luče manje interleukina-1-beta. Ova glasnička tvar obično potiče imunološke stanice na razmnožavanje. Interleukin-1-beta također povećava aktivnost prirodnih stanica ubojica i potiče stvaranje antitijela koja su specijalizirana za određene patogene. Ako razina ove glasničke tvari padne, smanjuje se i učinkovitost imunološkog sustava.
Svatko tko je stalno "pod strujom" ne treba se iznenaditi ako ga opetovano paralizira infekcija. U stresnim razdobljima mnogima se ponovno pojave i dosadni herpesni mjehurići čije uzročnike inače imunološki sustav drži pod kontrolom. Rane također sporije zacjeljuju kada je ozlijeđena osoba pod stresom.
Sport kao kočnica stresu
Sve što se suprotstavlja stresu, s druge strane, jača imunološki sustav. Sport, na primjer, uzrokuje pad razine kortizola u krvi. Redovita tjelesna aktivnost tako jača imunološki sustav.
Ciljane tehnike opuštanja, poput autogenog treninga, progresivnog opuštanja mišića ili vježbi svjesnosti, stoga također podupiru tjelesnu obranu.
Kobna moć negativnih emocija
Negativne emocije također negativno utječu na imunološki sustav. Osobe koje pate od depresije ili tjeskobe stoga su osjetljivije na infekcije. Koliki je taj utjecaj pokazuju, između ostalog, i istraživanja s oboljelima od raka. U jednoj studiji, na primjer, polovica pacijenata s rakom dojke koji su također patili od depresije umrla je unutar pet godina – ali samo četvrtina onih pacijenata s rakom koji nisu bili depresivni.
Razlog tome mogao bi biti taj što mentalno stabilni pacijenti imaju više prirodnih stanica ubojica u krvi. Osim patogena, oni također mogu pronaći i uništiti degenerirane stanice.
Poticaj pozitivne energije
Pozitivne emocije, s druge strane, mogu ojačati imunološki sustav, pa čak i povećati šanse za oporavak od raka. Psihoonkologija stoga ima za cilj suzbijanje psiholoških stresova povezanih s rakom. U sklopu tretmana koriste se tehnike bihevioralne terapije za jačanje pozitivnih i otklanjanje negativnih misli. Za stvaranje pozitivnog raspoloženja koriste se i tehnike vizualizacije.
Hiperaktivne imunološke stanice
Vjerojatno je to zbog nedostatka kortizola, smatraju stručnjaci. Kortizol normalno inhibira proizvodnju interleukina-2, ali kada su razine kortizola niske, proizvodnja interleukina-2 se povećava. Ovo poziva više T stanica na akciju, koje također napadaju vlastite stanice tijela u kontekstu autoimunih bolesti. Ovu teoriju podupiru, među ostalim, opažanja da kod nekih trudnica s reumatoidnim artritisom simptomi naglo nestaju – tijekom trudnoće raste razina kortizola.
Pojačanje alergija uslijed stresa
Sličan mehanizam znači da se simptomi alergijskih bolesti mogu pogoršati pod stresom. To se može dogoditi, na primjer, kod neurodermatitisa i astme. Imunološki sustav oboljelih je pretjerano stimuliran i proizvodi veće količine imunoglobulina E. Ta se antitijela vežu za kožu tijekom alergijskih reakcija. U bolesnika s alergijom ta se protutijela vežu za takozvane mastocite (podskupina leukocita), koji zatim oslobađaju histamin. Ova tvar uzrokuje tipične simptome alergije kao što su svrbež, crvenilo kože i oticanje tkiva (edem).
Učenje vježbe opuštanja stoga može olakšati život i osobama koje pate od alergija, kao što su studije pokazale: oboljeli od astme rjeđe imaju napadaje, koža pacijenata s neurodermitisom se poboljšava, a ciljano opuštanje ima koristi i od peludne groznice.
