Cerebrospinalna tekućina Cirkulacija je proces središnjeg živčani sustav koji trajno cirkulira cerebrospinalnom tekućinom u unutarnjem i vanjskom prostoru likvora oko mozak i leđna moždina. CSF njeguje i štiti mozak i leđna moždina. Poremećaji cirkulacije povećavaju volumen cirkulirajućeg likvora i može rezultirati hidrocefalusom.
Što je cerebrospinalna cirkulacija tekućine?
Cerebrospinalna tekućina (likvor) Cirkulacija je proces središnjeg živčani sustav koja održava cerebrospinalnu tekućinu stalnom cirkulacijom u unutarnjem i vanjskom prostoru likvora oko mozak i leđna moždina. Likvor je poznat i kao cerebrospinalna tekućina i odgovara bistroj tekućini koja hrani središnji dio čovjeka živčani sustav dok ga štiti od ozljeda. Cerebrospinalna tekućina putuje sustavom šupljina oko mozga i leđne moždine. Taj je proces poznat kao likvor Cirkulacija. Cirkulacija likvora javlja se i u unutarnjem i u vanjskom prostoru likvora, koji su povezani i međusobno komuniciraju putem aperturae laterales i mediana na četvrtoj komori mozga. U odraslom čovjeku prostor CSF sadrži a volumen do 200 mililitara. Ovaj volumen uključen je u cirkulaciju likvora i tako opskrbljuje središnji živčani sustav. Iz dana u dan novo nastaje do 700 mililitara tekućine. Budući da samo 200 njih trajno cirkulira, ostatak se ponovno upije. Dakle, intrakranijalni tlak uzrokovan tekućinom u sustavu zdrave osobe ne raste na patološku razinu.
Funkcija i zadatak
CSF se uglavnom proizvodi u komorama epitelnih stanica u korioidea pleksus. Stanice vrše ultrafiltraciju krv za ovu svrhu. Ependimske stanice su vjerojatno također uključene u lučenje tekućine. Likvor cirkulira oko mozga i leđne moždine. Podrijetlom iz bočnih komora, tekućina dospijeva u interventrikularni otvor na trećoj komori. Odatle se cirkulacija likvora nastavlja akveduktom u četvrtoj komori i dolazi do središnjeg kanala u leđnoj moždini. Putem otvora koji informiraju foraminu Luschkae i foramen Magendii, likvor prelazi u vanjski prostor likvora. Cirkulirajuća tekućina mora se svakodnevno ponovno apsorbirati zbog visoke razine novotvorine kako se hidrocefalus ne bi razvio. Pojedinačne izbočine na arahnoidu brinu se o reapsorpciji. Te izbočine izlaze u vensku dura materinu lubanjske šupljine i nazivaju se i arahnoidnim resicama, granulacijama pacchioni ili granulationes arachnoideae. Slične projekcije nalaze se u džepovima korijena na korijenima kralježničnog živca. Svi ti filtriraju likvor u vene. U blizini korijenskih džepova u spinalnog kanala, arahnoid postaje perineurij. Uzduž ovog spoja, nekoliko mililitara likvora prolazi svaki sat do lubanje i kralježnice živci, oko kojih odsad cirkuliraju i kasnije se odvode na periferiju. Na periferiji ga limfni sustav ponovno apsorbira. Unutarnji prostor CSF-a razlikuje se od vanjskog prostora CSF-a u smislu cirkulacije likvora. Obje se nalaze u središnjem živčanom sustavu. Unutarnji prostor likvora sastoji se od sekvencijalno povezanih sustava šupljina iz četiriju moždanih komora i središnjeg kanala kralježnice. Unutarnji prostor likvora komunicira s prostorima unutarnjeg uha. Prostori komuniciraju specifično putem aquaeductus cochleae. Dakle, postoji tijesna veza između pritisaka perilimfe i pritiska likvora. Vanjski prostor likvora je kralježnični. Leđna moždina u kralješničkom prostoru, poput mozga u lobanja, zaštićen je moždanih ovojnica poznata kao dura mater, arahnoidna materica i pia mater. Arahnoidna materica i pia mater odvojene su fisurama nalik subarahnoidnom prostoru u kojem se također javlja cirkulacija likvora. Ovaj prostor odgovara vanjskom prostoru CSF-a.
Bolesti i poremećaji
Cirkulacija likvora i posebno reapsorpcija oštećeni su kod takozvanih poremećaja odljeva likvora. Rezultat poremećaja odljeva likvora može biti hidrocefalus. Cerebrospinalna tekućina nastaje posebno u dvije bočne klijetke mozga. Uz to, u njegovu proizvodnju uključene su treća i četvrta klijetka. Jednom kad je likvor prošao kroz komore, stiže do cisterne cerebellomedullaris vanjskog prostora likvora. Od ovog trenutka, u zdrave se osobe distribuira u intersticijskom prostoru oko mozga i leđne moždine te se ponovno apsorbira u krv arahnoidnim resicama u superiornom sagitalnom sinusu. Ostali putovi odljeva prisutni su s ispustima kralježnice živci u venskom pleksusu ili s limfnim sustavom. Ukupna količina CSF-a koja stalno cirkulira u prosjeku iznosi 150 mililitara, a doseže najviših 200 mililitara. Zbog visoke proizvodnje likvora u Hrvatskoj korioidea pleksusa, u zdravom organizmu dolazi do potpune izmjene cirkulirajućeg likvora tri puta dnevno. Uključeni su resorpcija i stvaranje tekućine uravnotežiti jedno s drugim. Čim se stvori veća količina CSF-a od uobičajene, ako je veza prostora CSF-a ometana ili ako postoji poremećaj resorpcije, hidrocefalus (voda glava) razvija se zbog sve veće količine likvora. Kad su uzrok prepreke odvodnje ili resorpcije, primarna bolest je obično meningitis, koji se sekundarno manifestira kao hidrocefalus. Urođena ili rana djetinjstvo moguće su i malformacije mozga ili prenatalne infekcije mozga fetusa. U određenim slučajevima, hidrocefalusu prethodi i krvarenje u moždane strukture gdje se događa cirkulacija cerebrospinalne tekućine. Tumori također mogu stvarati probleme. Jednom kada se poveća intrakranijalni tlak, povećava se i otpor resorpciji. Dakle, hidrocefalus ili s tim povezano povećanje intrakranijalnog tlaka uzrokuje stalno pogoršavajući poremećaj resorpcije, što zauzvrat uzrokuje hidrocefalus da rasti. Svi poremećaji cirkulacije likvora mogu se manifestirati kao hidrocefalus i značajno povećati ukupni volumen cirkulirajuće likvora.
