Kada kupuju organsku hranu u EU-u, ljudi se često moraju probiti kroz džunglu oznaka i oznaka kvalitete koje okružuju organske ili ekološke proizvode, ne znajući što točno stoji iza njih. Kako bi stvorio jasnoću za potrošače i ujednačenost na europskom tržištu hrane za organske proizvode, EU je u srpnju 2010. uveo vlastitu ekološku etiketu.
Ekološka oznaka EU-a
List, oblikovan od bijelih zvijezda na zelenoj pozadini, namijenjen je prepoznavanju prehrambenih proizvoda proizvedenih u skladu s organskom regulativom EZ-a. Nadamo se da će na kraju nestati mnoštvo različitih organskih etiketa, a primijenit će se samo EU oznaka.
Ali to zasad nije za očekivati. Budući da su znakovi kvalitete uzgajivačkih udruga, kao i trgovačkih lanaca, sada ne samo uspješni brendovi, već se često zalažu za više organskih proizvoda.
Organsko i ekološko: zaštićeni pojmovi
Dobra vijest za sve potrošače je: tamo gdje je "organsko", u njemu je i "organsko". Pojam je, baš kao što je i „organski“, „biološki“ ili „ekološki“ zaštićen Ekološkom uredbom EZ-a i smije se koristiti samo ako je proizvod proizveden od 95 posto organskih sastojaka.
Hrana iz „kontroliranog uzgoja“, s druge strane, nije automatski u skladu s EK organskom uredbom. Isto se odnosi na obmanjujuće izraze kao što su „prirodno oplođeno“, „ekološki prihvatljivo“ ili „neobrađeno“.
Raznolikost organskih etiketa
Budući da same oznake stoga ne daju uvijek naznaku jesu li proizvodi stvarno organski, kupci bi trebali obratiti pažnju na tiskane oznake kvalitete. Razlikuju se pečati udruga za uzgoj poput Biolanda, Demetera ili Bioparka i mnogih vlastitih organskih marki supermarketa.
Dok se udrugama može vjerovati da namirnice dolaze isključivo od članova udruge, podrijetlo sastojaka u proizvodima s organskom oznakom više se ne može nesumnjivo pratiti. Međutim, još uvijek je zajamčeno da su takvi proizvodi proizvedeni barem u skladu s organskim standardima EU-a.
Ekološka etiketa u Njemačkoj
Samo u Njemačkoj postoji preko 100 organskih tuljana. 2001. godine, pokušavajući donekle raščistiti ovu džunglu s oznakama kvalitete, tada je ministrica zaštite potrošača Renate Künast predstavila ono što je danas najpoznatiji njemački organski pečat: Državni pečat u obliku saća „Künast“. Iako je najčešće korišten organski pečat na njemačkom tržištu, nije uspio zamijeniti druge organske etikete i organske marke.
Razlog tome su mnogo strožiji zahtjevi udruga proizvođača i lanaca supermarketa u pogledu njihove organske proizvodnje. Na primjer, većina udruga zahtijeva da cjelokupni proizvodni postupak bude organski. S druge strane, da bi se dobio pečat EU, dovoljna je djelomična organska poljoprivreda. Udruge također često imaju više standarde za dobrobit životinja ili proizvodnju hrane za životinje nego što zahtijevaju sve specifikacije EU-a.
Stroga kontrola organskih proizvoda
Za udruženja uzgajivača i trgovačke lance njihovi su pečati postali ekonomska imovina koja ima povjerenje potrošača. Kako ne bi oštetili marke i udrugu, provode se i mnogo strože kontrole. Uz zakonski propisane inspekcije, udruge stoga i interno provjeravaju kvalitetu svojih proizvoda.
Ova mjera također pomaže u izgradnji povjerenja, pa se može pretpostaviti da će se u budućnosti i dalje na proizvodima nalaziti razni logotipi, osim organskog pečata u EU.
Podrijetlo organskih proizvoda
Barem podrijetlo sastojaka hrane postaje barem nešto transparentnije. Uvođenjem novog logotipa EU-a označavanje će biti obvezno s trenutnim učinkom, pružajući informacije o tome dolazi li proizvod u cijelosti, djelomično ili uopće iz EU-a. Samo ako svi sastojci dolaze iz jedne zemlje, može se navesti zemlja podrijetla.
Međutim, upravo bi to potrošači trebali pripaziti. Organski jogurt napravljen sa uvoznim mlijeko iz Francuske, a voće dovezeno iz Španjolske zapravo nije organsko, čak i ako se životinje uzgajaju na human način, a voće se ne prska. Uz to, hrana gubi značajnu kvalitetu tijekom dugog transporta i berbe u nezrelom stanju.
