Bol u živcima: uzroci, liječenje

Kratak pregled

Opis: Bol uzrokovana oštećenjem ili disfunkcijom živaca.
Liječenje: Terapija se temelji na uzroku. Obično liječnik liječi bol lijekovima. U obzir dolaze i fizioterapija, akupunktura, psihoterapija, kirurgija.
Simptomi: Tipični simptomi su pucajuća, naelektrizirana, probadajuća ili žaruća bol, trnci, obamrlost kao i pojačana bol uzrokovana podražajima koji zapravo ne izazivaju bol, npr. dodir (alodinija).
Uzroci: Uobičajeni uzroci uključuju ozljede (npr. nakon nesreće), modrice (npr. hernija diska), upalu (npr. šindre) ili bolest (npr. dijabetes melitus, multipla skleroza).
Dijagnoza: Razgovor s liječnikom, neurološki pregledi (npr. testiranje živčanih vlakana na toplinu, hladnoću, vibracije, tlak).
Prevencija: Zdrav način života (npr. redovita tjelovježba, uravnotežena prehrana, izbjegavanje stresa)

Što je bol u živcima?

Bol živaca – koja se naziva i neuropatska bol – je bol koja se javlja kada su živci i njihove strukture (npr. živčana vlakna, živčane stanice) nadraženi ili oštećeni. Oštećenja nastaju, primjerice, kao posljedica upale živaca, ali i kao posljedica ozljeda nakon nesreće ili bolesti kao što je multipla skleroza ili dijabetes melitus.

Izraz "neuropatija" je krovni izraz za bolesti živaca. Razlikuju se središnje neuropatije, tj. one koje potječu iz središnjeg živčanog sustava (skraćeno SŽS: mozak i leđna moždina), i periferne neuropatije. Ovdje su živci izvan CNS-a uzrok boli. Neuropatija zahvaća ili pojedinačne živce (mononeuropatija) ili više živaca (polineuropatija).

Kako se neuropatska bol razlikuje od druge boli?

Neuropatska bol se razlikuje od druge boli, kao što je glavobolja ili bol u leđima. Ovdje su živci samo "prenositelji" boli. Kod neuropatske boli, sami živci su okidači ili barem djelomično uzrok boli.

Tko je pogođen?

Neuropatska bol jedan je od najčešćih uzroka kronične boli, uz bolove u leđima i glavobolje.

Što se može učiniti protiv neuropatske boli?

Liječnik liječi neuropatsku bol na različite načine, ovisno o uzroku. Često dolazi u pitanje kombinacija više mjera. To uključuje, primjerice, lijekove, akupunkturu, fizioterapiju, psihoterapiju, metode opuštanja i obuku pacijenata, kao i transkutanu električnu živčanu stimulaciju (TENS).

Liječenje uzroka koji je pokrenuo

Ako je bakterijska ili virusna infekcija (npr. u slučaju šindre) odgovorna za bol, liječnik daje antibiotike protiv bakterija ili lijekove protiv virusa (antivirusne). Neke bolesti, kao što je sindrom karpalnog tunela ili određene tumorske bolesti, ponekad pritišću živce, stežu ih ili na drugi način oštećuju.

U takvim slučajevima potrebna je operacija kako bi se živci oslobodili okidača boli, primjerice kada su uklješteni. Ponekad će liječnik također ukloniti bol sklerozacijom zahvaćenih živaca lijekovima.

Liječenje lijekovima

Neuropatsku bol nije lako liječiti jer mnogi “klasični” lijekovi protiv bolova s aktivnim sastojcima acetilsalicilnom kiselinom, ibuprofenom, diklofenakom ili naproksenom (nesteroidni protuupalni lijekovi ili skraćeno NSAID) ne djeluju ili ne djeluju dovoljno.

Liječnik stoga obično koristi sljedeće lijekove protiv bolova u živcima koji su znatno učinkovitiji:

Triciklički antidepresivi (npr. aktivni sastojci amitriptilin, imipramin ili doksepin) kao tablete, dražeje, kapi i kao injekcije; imaju analgetski učinak, pojačavaju učinak lijekova protiv bolova

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (npr. aktivni sastojci duloksetin, venlafaksin, milnacipran) u obliku tableta, kapsula ili peleta; imaju analgetski učinak, inhibiraju osjetljivost na bol

Opijati (npr. aktivni sastojci tramadol, hidromorfon, fentanil) u svim mogućim oblicima doziranja: tableta, kapsula, otopina, flaster, injekcija, infuzija, sprej za nos, šumeća tableta, pastila, čepić ili kapi; imaju snažan analgetski učinak, suzbijaju prijenos kao i obradu bolnih podražaja

Lokalna terapija boli (npr. aktivni sastojci lidokain, kapsaicin, botulinum toksin) u obliku masti, flastera ili injekcija; imaju anestetički i analgetski učinak

Liječenje bez lijekova

Osim toga, tretmani bez lijekova također imaju potporni učinak protiv bolova u živcima. To uključuje, na primjer:

Fizikalna terapija: fizikalna i/ili radna terapija pomaže u ublažavanju živčane boli u mnogim slučajevima. Uključuje vježbe koje jačaju mišiće, masaže i fizičke tretmane (npr. primjene topline, hladnoće, svjetla ili električnih podražaja).

Uz pomoć terapije pacijenti uče da je moguće kretati se i uz bol. Glavni cilj je raditi s pacijentom i njegovom ili njezinom obitelji, rodbinom i okolinom (npr. radno mjesto) kako bi se potaknulo kretanje i sudjelovanje u aktivnom životu.

Akupunktura: Akupunktura također pomaže kod bolova u živcima. Da bi to učinio, akupunkturist zabada fine igle za jednokratnu upotrebu u određene točke kože na tijelu. To uzrokuje vrlo malo boli. Ostaju tamo oko 20 do 30 minuta i razvijaju svoj učinak ublažavanja boli dok se pacijent opušta na kauču.

Transkutana električna živčana stimulacija (TENS): Ponekad se kaže da TENS pomaže osobama s bolovima u živcima. Koristi kožne elektrode za prijenos električnih impulsa na zahvaćene dijelove tijela. Struja iritira živce smještene u tkivima, uzrokujući da mozak otpušta kemijske tvari koje otupljuju percepciju boli.

Hladna terapija: Hladne mjere kao što su sprejevi za hlađenje, hladni oblozi ili hladni oblozi također obećavaju olakšanje za mnoge ljude s bolovima u živcima. Često pomaže i boravak u rashladnoj komori. Da biste to učinili, prvo u kupaćem kostimu ili bikiniju stojite pola minute u predprostoru na minus 60 stupnjeva Celzijevih, zatim oko dvije i pol minute u komori na minus 110 stupnjeva Celzijevih.

U rashladnu komoru smijete ići samo nakon liječničkog pregleda i po preporuci liječnika. Važno je da ste zdravi i da se dobro osjećate.

Psihoterapija: Popratna psihološka podrška (npr. psihoterapija) također ima potporni učinak protiv bolova u živcima. Pacijenti uče kako se nositi s boli i pronalaze načine za ispunjen i zadovoljan život unatoč boli (prihvaćanje boli). Kao rezultat toga, mnogi pacijenti s bolovima značajno smanjuju unos lijekova protiv bolova.

Ove mjere mogu u najboljem slučaju nadopuniti, ali ne i zamijeniti konvencionalno medicinsko liječenje. Razgovarajte sa svojim liječnikom o tome kako najbolje možete podržati terapiju.

Savjeti i kućni lijekovi

Neki ljudi s bolovima u živcima navode da im određeni kućni lijekovi pružaju olakšanje. Prema tome, posebno toplina i/ili hladnoća mogu pomoći protiv boli. Rashladni oblozi prikladni su za hladne primjene, dok su tople kupke ili grijaći jastučići prikladni za toplinske primjene. Nekim ljudima također koristi naizmjenično kupanje u toploj i hladnoj vodi.

Zdrava prehrana koja sadrži mnogo vitamina B također je korisna za bol u živcima. Prije svega, tijelo treba vitamine B6 i B12 za optimalnu opskrbu živaca. Oni se prvenstveno nalaze u proizvodima životinjskog podrijetla kao što su meso, riba, jaja i mlijeko, ali također iu proizvodima od cjelovitih žitarica i mahunarkama.

Kućni lijekovi imaju svoje granice. Ako simptomi potraju dulje vrijeme, ne postanu bolji ili se čak pogoršaju unatoč liječenju, uvijek se trebate obratiti liječniku.

Biljni i homeopatski lijekovi

Biljni lijekovi, ljekovito bilje ili homeopatski lijekovi poput globula također mogu pomoći nekim osobama s bolovima u živcima. Uzimani ili primijenjeni u obliku čajeva, ekstrakata, tinktura, masti, kapsula ili obloga, navodno imaju analgetsko i protuupalno djelovanje. Kora srebrne vrbe, tamjan, čili (sadrži kapsaicin), vražja kandža, gavez i arnika, primjerice, posebno su učinkoviti protiv živčanih bolova.

Pojam homeopatije i njezina specifična učinkovitost kontroverzni su u znanosti i nisu jasno dokazani studijama. Također imajte na umu da biljni lijekovi također mogu izazvati nuspojave kao što su alergijske reakcije. Koristite ih samo nakon savjetovanja s liječnikom!

U načelu, bol u živcu treba razjasniti i liječiti liječnik u ranoj fazi!

Kirurgija

Ako se unatoč raznim terapijskim pristupima neuropatska bol ne može dovoljno ublažiti, kirurško liječenje je jedini način suzbijanja živčane boli, ovisno o uzroku.

U tu svrhu liječnik provodi npr. neuromodulaciju. Ovdje kirurški umeće elektrode blizu leđne moždine. Oni emitiraju posebne električne impulse koji značajno smanjuju neuropatsku bol. Često oboljeli tada mogu smanjiti unos lijekova protiv bolova i do 50 posto.

Ako je živac uklješten, liječnik izlaže živac operacijom kako bi uklonio pritisak koji uzrokuje bol.

Kod neuropatske boli postoji rizik da će tijelo razviti ono što se zove pamćenje boli i da će bol postati kronična. Kako bi se to spriječilo, važno je da liječnik liječi bol u živcu što je ranije moguće i učinkovitije

Kako se manifestira neuropatska bol?

Simptomi kod osoba s neuropatskom boli mogu značajno varirati i mogu biti ponekad jači, ponekad manje intenzivni tijekom vremena.

Pogođene osobe često opisuju bolne simptome kao:

spaljivanje
trnci (npr. formacija)
ubadanje
pucanje u
naelektrizirajući

Ostali simptomi uključuju:

Smanjena percepcija vibracija
Smanjen osjećaj temperature
Osjećaj trnaca do utrnulosti (hipestezija) u zahvaćenom području
@ Slabost do paralize

Budući da je neuropatsku bol teško liječiti s jedne strane, a posebno stresno za oboljele s druge strane, rizik da bol postane kronična je visok.

Zbog svog intenziteta, živčana bol često dovodi do drugih tegoba kod oboljelih, poput poremećaja spavanja, problema s koncentracijom, tjeskobe i depresije.

Gdje se javlja bol?

Kako nastaje bol u živcima?

Bol u živcima ima niz različitih uzroka. Nastaju, primjerice, zbog ozljeda, modrica, infekcija, upala ili bolesti. Oštećeni ili disfunkcionalni živci neprekidno prenose signale boli u mozak, a osjećaj boli je pojačan.

Čak i odjeća na koži ili normalno dodirivanje mogu biti nepodnošljivo bolni za one koji su pogođeni. Ovisno o tome gdje je uzrok, razlikuju se dvije vrste živčane boli:

Periferna neuropatija.

U ovom slučaju bol nastaje u perifernom živčanom sustavu. Ovo se odnosi na sve živce koji leže izvan mozga i leđne moždine. Na primjer, povezuju glavu, lice, oči, nos, mišiće i uši s mozgom.

Primjeri perifernih neuropatija uključuju:

Neuralgija nakon zostera: jaka živčana bol koja ne prolazi nakon herpesa.
Fantomska bol u udovima: oboljeli osjeća bol u dijelu tijela koji više ne postoji, obično kao rezultat amputacije.
Neuralgija trigeminusa: iznenadna jaka bol u licu
Dijabetička neuropatija (polineuropatija): visoke razine šećera u krvi kod osoba sa šećernom bolešću oštećuju živce u različitim dijelovima tijela, uzrokujući žareću bol, često u stopalima, između ostalog.
Bannwarthov sindrom: bol (npr. bol u glavi, licu ili abdomenu) koja se javlja nakon infekcije lajmskom bolešću.
Impingement sindrom: bol kada su živci stisnuti ili stegnuti. Često se javlja u ramenu.
Sindrom karpalnog tunela: u ovom slučaju suženje u odjeljku tetive zapešća priklješti središnji živac ruke.

Centralna neuropatija

Bol nastaje u središnjem živčanom sustavu (leđna moždina i mozak).

Moždani udar (moždani infarkt)
Neurološke bolesti, kao što je multipla skleroza (MS)
Upale i apscesi
Ozljeda leđne moždine i kralježaka (npr. hernija diska)
Tumori
Ozljede živaca (npr. bol u živcima zbog nesreća ili nakon operacija)

Nadalje, napetost, psihološki izazvan stres, zlouporaba alkohola, lijekovi (npr. kemoterapija ili trošenje povezano s godinama) mogući su uzroci živčane boli.

Koji liječnik postavlja dijagnozu? I kako?

Za bol u živcima, liječnik primarne zdravstvene zaštite je prva točka kontakta. Po potrebi ili na dodatne pretrage uputit će pacijenta specijalisti. Dijagnozu boli u živcima postavlja neurolog.

Najvažnije mjere za pouzdanu dijagnozu su razgovor s liječnikom (povijest bolesti) i neurološki pregled. Prije svega, važno je pronaći uzrok boli kako bi se što prije započela odgovarajuća terapija.

Razgovor s liječnikom

Neurološko ispitivanje

Neurološki pregled služi za otkrivanje tipičnih neuropatskih simptoma kao što su utrnulost, znakovi paralize ili alodinije (bol pri nježnom dodiru), kojih oboljela osoba često nije ni svjesna. Koristeći kvantitativno senzorno testiranje (QST), liječnik koristi toplinske (npr. toplina, hladnoća) i mehaničke (npr. pritisak, vibracije) podražaje kako bi pregledao kožu i područja ispod kože radi utvrđivanja funkcije vlakana za bol.

Liječnik zatim mjeri brzinu živčane provodljivosti (neurografija) i, ako je potrebno, uzima mali uzorak zahvaćenog živca (biopsija) kako bi pregledao živčano tkivo na promjene (neurohistološki pregled).

Osim toga, često koristi tehnike snimanja kao što su kompjutorska tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI). Oni čine oštećenje živaca izravno vidljivim. Osim toga, liječnik pregledava krv oboljele osobe.

Može li se bol u živcima izliječiti?

Što ranije bol u živcu počne liječiti liječnik, veće su šanse za oporavak. Nasuprot tome, što kasnije započne terapija, to je veći rizik da će bol postati kronična. Međutim, ako temeljna bolest uzrokuje bol, često ju je moguće izliječiti, a s njom i bol.

Kod kronične boli važno je da liječnik prije terapije s pacijentom razgovara o realnim ciljevima liječenja. Na primjer, realan cilj mogao bi biti smanjiti bol za više od 30 do 50 posto, poboljšati kvalitetu sna i kvalitetu života, te održati radnu sposobnost oboljelih.

Koliko dugo traje bol u živcima?

Kako se može spriječiti bol u živcima?

U osnovi, oštećenje živaca ne može se u potpunosti spriječiti jer postoji mnogo mogućih uzroka. Međutim, rizik od živčane boli može se smanjiti usvajanjem zdravog, pažljivog načina života. Da biste to učinili, važno je, primjerice, uravnoteženo se hraniti, redovito vježbati te izbjegavati stres i rizik od nezgoda.