Samopouzdanje opisuje mentalno stanje sigurnosti u pogledu vlastitih sposobnosti, snaga, sklonosti i karakteristika.
Što je samopouzdanje?
Samopouzdanje opisuje mentalno stanje sigurnosti u pogledu vlastitih sposobnosti, snaga, sklonosti i karakteristika. U psihologiji se samopouzdanje odnosi na mentalno stanje osobe koja cjelokupnu sliku o sebi promatra u cjelovitom pozitivnom svjetlu i sebe smatra osobom sa sposobnostima, snagama i zaslugama. Dakle, ovaj unutarnji stav utječe na nečije ponašanje. Samopouzdani ljudi usuđuju se prihvatiti većih izazova, često su snažni u komunikaciji sa svojim bližnjima i nije im potrebna vanjska pomoć u utvrđivanju i afirmaciji u svom okruženju. Stoga je samopouzdanje poželjno stanje za mentalno zdravu osobu. Može se razviti iz zdravog samopoštovanja, koje se mora razvijati i njegovati kao prvi korak ka većem samopouzdanju. Preduvjet je prepoznavanje vlastite osobnosti, bilo kroz vlastiti misaoni proces ili pripisivanje karakteristika vanjskim utjecajima. Koncept samopouzdanja ne može biti samo za jednu osobu; skupina od nekoliko ljudi također može pokazati samopouzdanje u svom izgledu.
Funkcija i zadatak
Samopouzdanje je rezultat mnogih godina samorefleksije, što je ujedno i razlog zašto mnogi mladi još uvijek imaju poteškoća sa samopouzdanjem u bilo kojoj situaciji. Iskustva im prvo moraju pomoći da nauče o vlastitoj osobnosti i shvate je kao vrijednu. Samopouzdanje se također može razviti pripadnošću grupi čije vrijednosti i obilježja netko prihvaća i prihvaća kao vlastite. Rezultat samopouzdanja je ciljno orijentirano, samopouzdano i bez straha ponašanje koje lako nagovara druge da slijede ovu ideju. Budući da samopouzdanje ide ruku pod ruku s iskustvom, samopouzdani ljudi znaju što mogu očekivati u svakodnevnim situacijama. Razvijaju samopouzdan pristup i uče se pouzdati u sebe, što im zauzvrat daje osjećaj sigurnosti. Kombinacija samopouzdanja i sigurnosti ono je što samopouzdanje održava na životu i osigurava im da novim situacijama pristupaju sa starim samopouzdanjem na koje su navikli, jer su u samouvjereno sigurnom mentalnom stanju i na taj način ostaju bez straha. Važan razgovor za posao, prezentacija na poslu, rođenje i odgoj djeteta te slično zahtjevne životne situacije obično se bolje i mirnije rješavaju stavom samopouzdanja nego što bi to učinila osoba koja sumnja u sebe.
Bolesti i tegobe
Samopouzdanje osobe razvija se tijekom mnogih godina i zahtijeva opsežan razvoj osobnosti. Stoga se smatra stanjem, mentalnim zdravlje i gotovo ne može nastati pod (mentalnom) bolešću. Naravno, ne samo mentalna bolest, ali također i fizički problemi svih vrsta mogu smanjiti samopouzdanje, jer napadaju samopoštovanje osobe. Nisko samopoštovanje jedna je od najvećih prepreka samopouzdanju, a posebno je prisutno kod tinejdžera i mladih odraslih. Nedostatak samopouzdanja, zajedno s nedostatkom samopoštovanja u ovoj dobi, može dovesti donošenju odluka koje su namijenjene poboljšanju sposobnosti da se sviđate sebi, ali često imaju ozbiljne posljedice. Poremećaji prehrane posljedica su ovog ciklusa, jer je jedan od razloga koji se mogu razviti zato što oni koji su pogođeni razvijaju nedostatak samopoštovanja zbog svog vanjskog izgleda i gube svoj realni pogled na vlastito tijelo. Oni vide iskrivljenu sliku o sebi i reagiraju na nju, ali više ne na stvarnost. Prekomjerno samopouzdanje koje proizlazi iz samopoštovanja, s druge strane, naziva se patološkim narcisizam. I ovdje pogođena osoba gubi dodir sa stvarnošću jer joj njezino subjektivno samopoštovanje daje pretjerano pozitivnu sliku. narcisizam očituje se, između ostalog, i pretjeranim samopouzdanjem. Nedostatak samopouzdanja nije problem samo u mladim godinama, on također postaje aktualnim s povećanjem dobi i mogućnosti dovesti na vrlo slične kliničke slike kao u pubertetu. Procjenjuje se da je oko 60. godine čovjekovo samopouzdanje najveće, jer je do ovog trenutka uspjelo razviti vlastitu vrijednost. Međutim, starijima starijima od 60 godina može biti teško održati to samopouzdanje zbog različitih socijalnih i zdravlje utjecaja. U odrasloj dobi na samopouzdanje snažno utječu socijalni utjecaji, poput profesionalnih ili obiteljskih uspjeha i neuspjeha, prijateljstva i odnosa. Budući da mnogi socijalno poželjni čimbenici postaju sve teži u starijoj dobi, samopouzdanje je teže održati kod starijih ljudi. Međutim, u društvima u kojima se starost gleda manje negativno nego u većini zapadnih zemalja, to je potpuno drugačije. Ovdje ostarjeli ljudi sebe doživljavaju kao središte društva i kao rezultat često još uvijek doživljavaju sve veće samopouzdanje.
