prostata upala je jedna od najčešćih urogenitalnih bolesti u muškoj populaciji: oko 10% muškaraca jednom u životu oboli od prostatitisa. Ponajprije se javlja u dobi od 20 do 50 godina, ali u konačnici može zahvatiti i starije muškarce. Općenito, prostata relativno je organ sklon upalama, zbog jake krv cirkulaciju, veliki broj žlijezda i izravnu povezanost s uretra, a potonji je ulazna točka za potencijalne patogene.
Upala prostata često je praćena istovremenom upalom na epididimis or ureter (uretritis). Razlikuju se akutni tijek upale i kronična upala prostate, pri čemu se kronični oblik često može razviti iz neizliječenog, akutnog. Ako se tijekom pregleda i dijagnostike ne može otkriti uzročnik, bolest se naziva abakterijski prostatitis ili kronični bol u zdjelici sindrom. Ovaj oblik upale prostate se najčešće javlja. Ako se ne mogu pronaći organski uzroci bolesnikovih tegoba, to može biti i odinija prostate, koja se ubraja u krug psihosomatskih oblika.
Uzroci
Među najčešćim uzrocima upale prostate su patogeni u kontekstu uretritis, cistitis or epididimitisa, koji se penju do prostate u obliku prenošenog infekcija mokraćnih puteva i zaraziti ga. U tijeku upalnog procesa dolazi do nakupljanja obrambenih stanica (bijelih krv stanice, leukociti) u tkivu prostate, što dovodi do oticanja i iritacije tkiva. Kod mladih muškaraca to su uglavnom klamidija i ureaplazma, dok stariji muškarci češće obolijevaju od upale prostate uzrokovane gram-negativnim štapićem bakterija Escherichia coli (E. coli) koje se inače nalaze u crijevima.
Klebsiellae i mikobakterije u kontekstu tuberkuloza spadaju u dosta rjeđe uzročnike. U tom pogledu i uzroci za nastanak a infekcija mokraćnih puteva Kod muškaraca se uvijek u isto vrijeme smatraju i velikim faktorom rizika za prostatitis: tako na primjer bubreg i mjehur kamenje, dijabetes melitus, oslabljen imunološki sustav, tumori, premalo pijenja i hladno vrijeme (sjedala na hladnim površinama, mokre kupaće hlače itd.). Ovo posljednje dovodi do smanjene krv cirkulacija u području male zdjelice, što otežava brzo ispiranje imunoloških stanica kada bakterija prodiru, potičući tako upalu.
Uvijek je moguće da se uzročnici unesu tijekom uroloških pregleda ili intervencija, kao što može biti slučaj npr. kateter mokraćnog mjehura postavlja se i postavlja, prostata biopsija uzima se ili se radi cistoskopija. Suženje ili premještanje uretra – po – također pogoduje kolonizaciji urinarnog trakta sa bakterija, tako da se rizik od proslijeđene infekcije prostate znatno povećava. Širenje uzročnika iz upalnih žarišta izvan urogenitalnog sustava putem krvi i limfnog sustava je rjeđe, ali ga ipak treba uvijek uzeti u obzir u dijagnostici.
Uzrok kroničnog bol u zdjelici sindroma ili abakterijske upale prostate još nije do kraja razjašnjen. Prema nekim teorijama mogući okidač mogu biti određeni mikroorganizmi koji se ne mogu kultivirati pa se stoga ne mogu otkriti, kao i mjehur poremećaji mokrenja. Tijekom vremena, poremećaji protoka urina iz mjehur dovesti do nakupljanja urina i povećanja volumena mokraćnog mjehura, koji zatim može vršiti pritisak na prostatu neposredno uz nju.
Ovaj kronični pritisak može na kraju dovesti do iritacije tkiva i na kraju do bakterijske upale. Isto tako, upala samog mjehura može se proširiti na prostatu ili iritacija živaca u neposrednoj blizini prostate može dovesti do krivotvorene prostate bol. Čak je moguće da preaktivan imunološki sustav napada tkivo prostate kao dio autoimune reakcije i dovodi do upalnog oštećenja. Uzrok za pojavu tzv. displazije prostate, koja nije uzrokovana organskom bolešću niti bakterijom, pretpostavlja se da je pretjerana ekscitacija zdjelice mišiće, koji su skloni grčevima i tako mogu uzrokovati bol simptomatologija.
