Što je uho?
Ljudsko uho je organ koji objedinjuje dvije funkcije: osjetilo sluha i osjetilo ravnoteže.
Anatomija uha
Uho je podijeljeno u tri anatomske regije:
Vanjsko uho.
To uključuje pinnu (auricle auris), vanjski zvukovod (meatus acusticus externus) i bubnjić (membrana tympani).
Ušna školjka
Više o tome možete saznati u članku Ušna školjka.
Vanjski zvukovod (meatus acusticus externus) na početku se sastoji od hrskavičnog dijela, koji zatim prelazi u koštani. Ukupno je duga oko tri do tri i pol centimetra, široka pola centimetra i blago zakrivljena. Koža ušnog kanala sadrži folikule dlake, žlijezde lojnice i znojnice. Potonji izlučuju ušnu mast (cerumen). Ovaj ljepljivi, žućkasti sekret čisti ušni kanal i sprječava prodor vode, prašine i prljavštine.
Bubnjić (membrana tympani) je membrana koja odvaja slušni kanal od srednjeg uha. Debljine je oko 0.1 milimetar i promjera od devet do jedanaest milimetara. Bubnjić je sivkastobijele boje, obično proziran i napet. Nije potpuno ravna jer je prva koštica, malleus sa strane srednjeg uha, srastao sa središtem membrane bubnjića i daje mu oblik.
Srednje uho
Kostice
Sve što vas zanima o tri sićušne, pomične kosti važne za prijenos zvuka (čekić, nakovanj i stremen) možete saznati u članku Kostice.
Eustahijeva cijev
Iz srednjeg uha postoji spoj sa ždrijelom, koji se naziva Eustahijeva cijev (Tuba auditiva). Više o tome možete pročitati u članku Eustahijeva tuba.
Unutarnje uho (labirint)
Tu se nalazi stvarni organ sluha (Cortijev organ) i organ ravnoteže. Sve bitno o slušnom organu možete pročitati u članku Unutarnje uho.
Organ ravnoteže
Sve bitno o tome kako funkcionira osjetilo za ravnotežu i kako može doći do vrtoglavice saznajte u članku Organ za ravnotežu.
Koja je funkcija uha?
Funkcije uha su sluh, odnosno slušna percepcija, te osjet ravnoteže – bez ovih funkcija čovjek ne bi mogao opažati tonove, zvukove i šumove te bi mu se stalno vrtjelo u glavi.
Auditivna percepcija
U članku Slušna percepcija možete pročitati o tome kako se zvuk hvata, prenosi preko osikula i provodi do osjetnih stanica u obliku putujućeg vala u unutarnjem uhu ispunjenom tekućinom.
Gdje se nalazi uho?
Koje probleme može uzrokovati uho?
Upala vanjskog zvukovoda (na primjer, apsces ili čir) naziva se otitis externa. Uzrokuje bol i svrbež u vanjskom zvukovodu. Uzrok upale ušnog kanala često su bakterije, koje se mogu “uhvatiti” posebno tijekom plivanja. Liječnici stoga govore i o otitisu kod kupanja.
Upala srednjeg uha (otitis media) obično se razvija kao posljedica prehlade ili upale grla, kada se uzročnici penju Eustahijevom tubom. Djeca su posebno osjetljiva na bolest jer su njihove Eustahijeve cijevi kraće nego kod odraslih. Upala se najčešće javlja u dobi od 6 do 18 mjeseci. Glavni simptomi su pulsirajuća bol i osjećaj pritiska u uhu. Česti su i drugi simptomi poput smanjenog sluha, vrućice i glavobolje.
Iznenadno i uporno šištanje, zviždanje, zvonjenje, zujanje ili zujanje u uhu – bez vanjskog uzroka zvuka – naziva se tinitus. Može biti potaknuta, primjerice, naglim gubitkom sluha, raznim bolestima, stresom ili određenim lijekovima. Ako se ne može utvrditi uzrok, liječnici govore o idiopatskom tinitusu.
Zbog niza prirođenih ili stečenih razloga, funkcija sluha može biti oštećena s jedne ili s obje strane. Liječnici razlikuju različite oblike gubitka sluha, konduktivni gubitak sluha i senzorineuralni gubitak sluha. U starijoj životnoj dobi gotovo svi također razviju prezbikuzu. Gubitak sluha može varirati u težini. Kod nekih ljudi sluh je samo neznatno oštećen, dok su drugi potpuno gluhi. Djeca rođena s oštećenjem sluha ili gluhoćom često imaju problema s učenjem govora.
Kod otoskleroze, inače pokretne koščice se ukrute. Uzrok tome još nije jasan. Posljedica otoskleroze je gubitak sluha.
Bubnjić može puknuti izravnom ili neizravnom silom, primjerice nepravilnom uporabom štapića s vatom pri čišćenju ušnog kanala ili naglim promjenama tlaka zraka (eksplozija i sl.). Takva ozljeda bubnjića (puknuće bubnjića) očituje se probadajućom boli i naglim gubitkom sluha. Ponekad krv curi i iz ušnog kanala, a oboljela osoba se žali na vrtoglavicu. U većini slučajeva puknuti bubnjić zacijeli sam od sebe i bez posljedica.
