Serotoninski sindrom: uzroci, liječenje

Kratak pregled

  • Simptomi: Obilno znojenje, crvenilo kože, suhe sluznice, visok puls i krvni tlak, mučnina i povraćanje, smetnje između mišića i živaca (drhtanje, ukočenost mišića, pojačani refleksi), psihičke smetnje (nemir, uznemirenost, poremećaj svijesti) kao i srčane aritmije, epileptičke napadaje i zatajenje organa
  • Liječenje: prekid uzimanja uzročnih lijekova, opsežno hlađenje ako je vrućica visoka, lijekovi za snižavanje temperature i opuštanje mišića, lijekovi za inhibiciju serotonina
  • Uzroci i čimbenici rizika: lijekovi za depresiju, sredstva za razgradnju lijekova koji se koriste za liječenje bolesti srca i epilepsije te lijekovi koji djeluju na serotoninski sustav
  • Dijagnoza i pretrage: Medicinski razgovor (povijest bolesti) i fizički kao i neurološki pregled (liječnici testiraju reflekse, na primjer), psihijatrijski pregledi, krvne pretrage, magnetska rezonancija (MRI), kompjutorizirana tomografija (CT), elektrokardiogram (EKG).
  • Tijek bolesti i prognoza: Tijek je obično blag, a prognoza dobra. Ovisi o razini serotonina i vremenu koje je potrebno tijelu da razgradi uzročni lijek ili lijek. Samo u izoliranim slučajevima serotoninski sindrom dovodi do smrti.

Što je serotoninski sindrom?

Serotoninski sindrom nastaje zbog viška živčanog glasnika (neurotransmitera) serotonina u središnjem živčanom sustavu. Drugi nazivi uključuju serotoninergički ili serotonergički sindrom i središnji serotoninski sindrom.

Uzrok viška serotonina uglavnom je zbog lijekova protiv depresije (antidepresiva) koji utječu na serotonergički sustav tijela. Serotoninski sindrom tako je u najširem smislu uzrokovan nuspojavama ili interakcijama različitih antidepresiva (ali i drugih) lijekova. Liječnici također govore o nuspojavama lijeka.

Ne zna se točno koliko se često javlja. Obično je blaga ili se javljaju atipični simptomi. Stoga se serotoninski sindrom često ne može otkriti.

Što je serotonin?

Serotonin (kemikalija: 5-hidroksi-triptamin) važan je glasnik živčanog sustava (neurotransmiter). Nalazi se u središnjem (mozak i leđna moždina) i perifernom živčanom sustavu. U središnjem živčanom sustavu (SŽS) serotonin je uključen u kontrolu ritma spavanja i budnosti, emocija, temperature ili boli, ali i u procese učenja i formiranje pamćenja.

Depresija i serotoninski sindrom

Serotonin, zajedno s drugim neurotransmiterom koji se zove norepinefrin, kontrolira različite procese u mozgu. Tu prije svega spadaju emocionalni procesi te kontrola pažnje i inhibicija boli.

Stručnjaci pretpostavljaju da nedostatak ovih glasničkih tvari dovodi do simptoma depresije kao što su tuga, bezvoljnost i gubitak interesa. Iz tog razloga liječnici liječe depresiju lijekovima koji povećavaju razinu serotonina u tijelu. Kao posljedica toga, primjerice zbog previsoke doze lijekova, serotonin može biti u višku i u konačnici dovesti do serotoninskog sindroma.

Koji su simptomi?

Ponekad se povišena razina serotonina u početku manifestira kao blaga infekcija slična gripi. Ozbiljniji simptomi tada se razvijaju unutar nekoliko minuta.

Stručnjaci trenutno dijele simptome serotoninskog sindroma u tri skupine:

Vegetativni simptomi.

Oboljeli pate od vrućice i zimice, pa se često osjećaju jako bolesno (osjećaj sličan gripi). Drugi vegetativni simptomi koji se često javljaju kod serotoninskog sindroma su:

  • Povećan puls i krvni tlak (tahikardija i hipertenzija).
  • Ubrzano disanje (hiperventilacija)
  • Obilno znojenje (hiperhidroza)
  • Mučnina, povraćanje i proljev
  • Glavobolja

Poremećena interakcija između mišića i živaca

Oboljeli drhte (tremor), imaju lako aktivirane i pretjerane reflekse (hiperrefleksija), nevoljna trzanja mišića (mioklonija), a mogu se pomicati samo uz napor zbog povećane napetosti mišića (hiperrigidnost, ukočenost). Mogući su i grčevi mišića.

Psihološki učinci

Nadalje, pogođene osobe pate od simptoma izazvanih serotoninskim sindromom u središnjem živčanom sustavu. Višak serotonina ovdje dovodi do povećanog uzbuđenja. Kao rezultat toga, kod serotoninskog sindroma često se javljaju sljedeće mentalne abnormalnosti:

  • nemir, nervoza, želja za kretanjem
  • @ Halucinacije
  • Poremećaji svijesti i pažnje
  • Povećano raspoloženje
  • Problemi s finim podešavanjem pokreta (poremećaji koordinacije)

Kako se liječi serotoninski sindrom?

Serotoninski sindrom smatra se psihijatrijskim i neurološkim hitnim slučajem jer je ponekad opasan po život. Kao prva mjera, liječnici ukidaju lijekove koji uzrokuju serotoninski sindrom. Za blage simptome ovaj je pristup obično dovoljan (u oko 90 posto slučajeva). Ako simptomi potraju, liječnici poduzimaju dodatne mjere. Teški serotoninski sindrom zahtijeva intenzivno medicinsko praćenje i njegu.

Intenzivna njega za serotoninski sindrom

Liječenje

Antipiretici dodatno snižavaju povišenu tjelesnu temperaturu.

Ako je potrebno, liječnici daju lijekove za opuštanje mišića (mišićne relaksante). Na taj način snižavaju npr. povišenu tjelesnu temperaturu koja se kod serotoninskog sindroma javlja uglavnom zbog povećane napetosti mišića. Mišićni relaksanti također su namijenjeni za sprječavanje teških oštećenja mišića, na primjer otapanje mišićnih vlakana (rabdomioliza). Time se istovremeno štite bubrezi. To je zato što rabdomioliza oslobađa velike količine mišićnog proteina mioglobina koji veže kisik. To se ponekad taloži u tkivu bubrega i dovodi do zatajenja bubrega.

Benzodiazepini kao što su lorazepam i diazepam također se primjenjuju za serotoninski sindrom. Suzbijaju napadaje.

Ako simptomi potraju, liječnici također daju ciproheptadin ili metisergid. Oba lijeka vežu se i inhibiraju strukture serotoninskih receptora, između ostalog, i tako smanjuju štetan utjecaj viška hormona serotoninskog sindroma. Budne osobe gutaju tablete, sedirane osobe primaju djelatne tvari putem želučane sonde.

Koji su uzroci i čimbenici rizika?

U nekim slučajevima prvi znakovi serotoninskog sindroma javljaju se nakon prve doze antidepresiva. Kod drugih oboljelih razvija se tek nakon povećanja doze. U većini slučajeva, međutim, serotoninski sindrom se razvija kada se dva ili više dotičnih lijekova kombiniraju. To je zato što interakcije između lijekova rezultiraju značajnim viškom serotonina.

Osim antidepresiva, neki drugi lijekovi i neki ilegalni lijekovi također uzrokuju serotoninski sindrom ometajući serotonergički sustav.

Ovi lijekovi, kao i lijekovi koji uzrokuju serotoninski sindrom, posebno u kombinaciji, uključuju, podijeljeni prema djelovanju:

Učinak na serotoninergički sustav

Aktivni sastojci

povećano stvaranje serotonina

povećano oslobađanje serotonina

amfetamini, kokain, mirtazapin, metadon, ecstasy, lijek za Parkinsonovu bolest L-dopa

inhibicija ponovne pohrane iz sinaptičke pukotine između dviju živčanih stanica

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što su citalopram, sertralin, fluoksetin, paroksetin

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SSNRI), kao što su venlafaksin, duloksetin

Triciklički antidepresivi, kao što su amitriptilin, doksepin, dezipramin, nortriptilin, klomipramin, imipramin

Inhibicija razgradnje serotonina

Inhibitori monoaminooksidaze (MAO) kao što su moklobemid, tranilcipromid ili antibiotik linezolid

stimulirajući učinak na strukture serotoninskih receptora (5-HT receptori)

5-HT1 agonisti kao što su buspiron ili triptani (npr. sumatriptan, almotriptan) propisani za migrene

pojačan učinak serotonina

Litij

Utjecaj drugih lijekova

Lijekovi se također razgrađuju u tijelu. Međutim, postoje određeni lijekovi koji ometaju razgradnju gore spomenutih lijekova, uglavnom zato što se metaboliziraju na isti način. To uključuje, na primjer, lijekove za srce amiodaron ili beta blokatore, lijekove za epilepsiju kao što je karbamazepin, a također i lijekove za HIV kao što su ritonavir ili efavirenz.

Gastroprotektivni lijek cimetidin također inhibira razgradne proteinske komplekse. Zbog toga se serotonergički aktivne tvari nakupljaju u tijelu. Zbog toga još jače utječu na serotoninski sustav. Na taj način čak i mala doza lijekova ponekad može dovesti do serotoninskog sindroma.

Kako se dijagnosticira i istražuje serotoninski sindrom?

Osim toga, višak serotonina se razvija relativno brzo. To često ostavlja malo vremena za opsežne istrage u teškim slučajevima. Dijagnoza je dodatno komplicirana činjenicom da ne postoje značajni laboratorijski testovi koji bi utvrdili serotoninski sindrom kao uzrok simptoma.

Svatko tko sumnja da boluje od serotoninskog sindroma trebao bi odmah otići liječniku, primjerice psihijatru koji ga liječi.

Povijest bolesti (anamneza)

Kamen temeljac u dijagnostici serotoninskog sindroma je uzimanje povijesti bolesti (anamneza). Na primjer, liječnik postavlja sljedeća pitanja:

  • Od kojih simptoma patite?
  • Imate li temperaturu, mučninu s povraćanjem i proljev? Znojite li se primjetno?
  • Teško se krećete? Imate li grčeve ili trzanje mišića?
  • Imate li problema s mirovanjem?
  • Koliko dugo su prisutni simptomi? Jesu li se povećale u zadnjih nekoliko sati?
  • Koje ste prethodne bolesti bolovali?
  • Patite li od depresije zbog koje uzimate tablete?
  • Koje lijekove uzimate? Navedite sve lijekove, uključujući dodatke prehrani i biljne pripravke!
  • Je li vaš lijek nedavno promijenjen ili produljen?
  • Koristite li droge u redovitim intervalima?

Sistematski pregled

Nakon detaljnog ispitivanja, liječnik detaljno pregledava tijelo pacijenta. Pritom traži tipične simptome serotoninskog sindroma. Oni su, zajedno s poviješću bolesti, odlučujući za dijagnozu "serotoninergičkog sindroma". Liječnik provjerava, na primjer, jesu li zjenice proširene. Trzanje mišića ili drhtanje oboljele osobe često je vidljivo već golim okom, kao i ubrzano disanje. Liječnik također mjeri krvni tlak, puls i tjelesnu temperaturu.

Nadalje, liječnik provjerava neurološko stanje pacijenta. Posebnu pozornost posvećuje testiranju refleksa. Da bi to učinio, takozvanim refleksnim čekićem (tetivni refleks patelarne tetive), primjerice, udara bedrene tetive ispod čašice koljena. Ako pacijent boluje od serotoninskog sindroma, refleks, odnosno "napredovanje" potkoljenice, javlja se pretjerano snažno i često čak i samo pri laganom tapkanju po tetivi.

Dodatne pretrage kod serotoninskog sindroma

U slučaju ubrzanog disanja, takozvana plinska analiza krvi često daje podatke o izmjeni kisika i ugljičnog dioksida u plućima.

Liječnik također provodi toksikološke pretrage. Uzorak urina često otkriva moguću konzumaciju ili zlouporabu droga u brzim testovima (tzv. toksikološki testovi uz krevet). Ponekad složenim postupcima probira laboratorijski tehničari otkrivaju i povišene koncentracije pojedine djelatne tvari u krvi (određivanje razine lijeka).

Osim toga, ovisno o simptomima, liječnik će organizirati daljnje pretrage. Na primjer, on koristi elektrokardiogram (EKG) za otkrivanje srčanih aritmija. Nakon epileptičkih napadaja, postupak snimanja kao što je kompjutorska tomografija (CT) pomaže isključiti druge uzroke simptoma.

Diferencijalne dijagnoze

Serotoninski sindrom ponekad je teško razlikovati od drugih poremećaja. Druga moguća dijagnoza (diferencijalna dijagnoza) je maligni neuroleptički sindrom ili MNS. Simptomi MNS-a javljaju se, primjerice, nakon uzimanja, prije svega, jako učinkovitih (jako potentnih) lijekova protiv psihoza (antipsihotici, neuroleptici). Kao i u slučaju serotoninskog sindroma, oboljeli pate od poremećaja svijesti, vrućice, ubrzanog rada srca, oscilacija krvnog tlaka i/ili povećane napetosti mišića.

Ostala stanja, od kojih neka imaju simptome slične serotoninskom sindromu, uključuju:

  • Maligna hipertermija
  • Antikolinergički sindrom/delir

Tijek bolesti i prognoza kod serotoninskog sindroma

Uz brzo i pravilno liječenje, serotoninski sindrom općenito ima dobru prognozu. U pojedinačnim slučajevima, međutim, dovodi do smrti, na primjer, zatajenjem više organa.

Serotoninski sindrom: Trajanje

Trajanje serotoninskog sindroma prvenstveno ovisi o lijeku koji ga izaziva. Ovisno o aktivnom sastojku, tijelu je potrebno različito vrijeme da razgradi lijek. Stručnjaci to nazivaju poluživotom (HWZ). To pokazuje vrijeme nakon kojeg je polovica uzetog lijeka ponovno napustila tijelo.

Fluoksetin, na primjer, ima relativno dug poluživot. U tijelu se iz njega stvara djelatna tvar norfluoksetin uz HNL od oko četiri do 16 dana. To znači da tijelo sporo metabolizira i razgrađuje djelatnu tvar. Simptomi serotoninskog sindroma posljedično traju dulje nakon uzimanja fluoksetina nego primjerice kod drugih antidepresiva.

Oprez s novim lijekovima

Serotoninski sindrom opasan po život

Serotoninski sindrom ponekad može biti opasan po život. Ozbiljne posljedice ili komplikacije nastaju, primjerice, zbog dugotrajnih srčanih aritmija. Oboljeli obično osjećaju pritisak u prsima, ubrzan i nepravilan rad srca te mucanje srca.

Epileptični napadaji, pa čak i koma također su moguće posljedice serotoninskog sindroma.

Budući da serotonin također utječe na zgrušavanje krvi, serotonergički sindrom u nekim slučajevima dovodi do takozvane konzumne koagulopatije. U tom slučaju aktivira se sustav koagulacije (uključujući trombocite) u krvnim žilama. Zbog toga nastaju krvni ugrušci u raznim organima, koji tada ne rade. Osim toga, manjak faktora zgrušavanja (zbog povećane potrošnje) javlja se kasnije u tijeku bolesti, što rezultira spontanim krvarenjem.

Posljedica ovih krvarenja i ugrušaka je zatajenje više organa, što u teškim slučajevima serotoninskog sindroma dovodi do smrti.

Kako se može spriječiti serotoninski sindrom?

Biljni lijekovi kao što je gospina trava također nose rizik od serotonergičkog sindroma kada se uzimaju s antidepresivima (kao što su triciklički antidepresivi i SSRI). Stoga se pridržavajte uputa liječnika i svakako se posavjetujte s njim ako imate tegoba kako biste spriječili serotoninski sindrom.