Posebnost umjetničkih terapija u rehabilitacijskom, kliničko-psihološkom i socijalno-preventivnom području je umjetnost terapija. Umjetnost je kontrast materijalističko-tehničkom svijetu. Navike, jednostranost ili tromost mogu se riješiti kroz kreativni proces. Kroz metodičko-interventne oblike doživljavanja i izražavanja moguće je izraziti unutarnja psihička stanja i osjećaje u obliku slike, grafike, fotografije ili skulpture, a osim toga naučiti više o unutarnjem životu, osjećajima i psihi pacijent.
Što je umjetnička terapija?
Umjetnost terapija relativno je novo za psihoterapijsko područje i osmišljeno je kako bi poboljšalo čovjekovu sposobnost da dohvaća svoju okolinu i osjećaje izravno kroz svoja osjetila i da ih uopće opaža. Umjetnost terapija vezan je za područja psihologije, obrazovanja i znanosti o umjetnosti. Također se može ponovno razgranati na područja slikarske i dizajnerske terapije, pri čemu je samo slikanje u fokusu terapije slikanjem, a dubinski psihološki pristup igra ulogu u dizajnerskoj terapiji bez govora o umjetnosti. Art-terapija relativno je mlada na psihoterapijskom polju i ima za cilj promicanje sposobnosti ljudi da dohvaćaju svoju okolinu i osjećaje izravno kroz svoja osjetila i da ih uopće percipiraju. Kreativno izražavanje u obliku vizualne umjetnosti omogućuje uspostavljanje kontakta s vlastitim ja, kao i s drugim ljudima.
Tretmani i terapije
Unutarnji procesi postaju vidljivi kroz umjetnost. To je posebno korisno kod somatskih i mentalna bolest. Boje i izbor oblika izravno su povezani s vlastitim pogledom na život i iskustva. U terapeutskom smislu, kreativni proces jednako je važan kao i završeno djelo. Služi kao vizualni materijal i kao površina za bolje razumijevanje radnji i načina razmišljanja, kao i njihov daljnji razvoj u značajnim promjenama. Nerijetko se tijekom umjetničke terapije otkrivaju novi kreativni izvori, promiču se moći samoizlječenja i potiču procesi promjena u psihi. Art-terapija i povijest umjetnosti usko su povezani. Kroz umjetnost su neki umjetnici pokušavali izraziti svoje osjećaje i intenzivnije se baviti stvarnošću. Dobro su poznate slika "Vrisak" Edvarda Muncha, slike rata i noćne more Francisca de Goye ili intenzivna i nadrealna obrada svih bol i depresija meksičke umjetnice Fride Kahlo. Nastavak takvih prikaza unutarnjih osjećaja tada je primijenjen i u psihijatriji. Dobro je poznata zbirka "Bildnerei der Geisteskranken" Hansa Prinzhorna, koji je izložio radove svojih pacijenata, koji su vrlo značajni u svojim oblicima izražavanja. Na primjer, među njima je pismo napisano na stranicama dugim istim slovima, bez ikakvog smisla za riječi. Intelekt, kao ispitivanje okoline i stvarnosti, te mašta kao prikaz unutarnjeg procesa, bitni su aspekti art terapije kao terapijskog tretmana. Unutarnji i vanjski izraz kreativnog djelovanja omogućuju kreativni proces, koji gledatelju zauzvrat omogućuje tumačenje i tumačenje svih osjećaja. Kroz umjetničku terapiju potiče se kreativnost i podržava proces ozdravljenja. To zauzvrat omogućuje unutarnje suočavanje sa samim sobom, kako bismo mogli donijeti nove životne odluke o tome ili se dublje pozabaviti smislom vlastitog života. Umjetnost je time sučeljavanje s vlastitim unutarnjim svijetom, u kojem nije uvijek jasno vidljivo tko je i što je osoba. Samo izrazom koji se prenosi iznutra prema van u obliku stvaranja slike ili skulpture, fotografije ili grafike, uspostavlja se nešto neobavezujuće i omogućuje dijalog. U tom procesu terapeut tada također može shvatiti emocionalne sukobe i učiniti ih temom razgovora. Interpretacija djela, međutim, ostaje u drugom planu. Prije se radi o mogućnosti samog izražavanja. Stoga ne čudi da su uz kreativnu reprezentaciju uključene i druge umjetnosti, poput plesa, glazbe ili jezika.
Dijagnoza i metode istrage
Naravno, postoje i metode psihološkog ispitivanja koje služe kao dijagnostika. To uključuje Rorschachov test, u kojem se od pacijenta traži da protumači ono što vidi pomoću mrlja tinte, tematski test apercepcije, u kojem je pacijent crno- bijelo-slikovne ploče sa svakodnevnim prizorima koje se od njega traži da interpretiraju i Warteggov test crtanja, u kojem se pacijent suočava s geometrijskim figurama prema točno definiranim specifikacijama, u koje se traži da nacrta vlastitu sliku. Zadane postavke mogu se koristiti, izbor motiva prepušten je pacijentu. To je suprotno uobičajenim metodama art-terapije za umjetnički dizajn. Tu se ubrajaju „mjerno slikarstvo“, u kojem se kreativnost potiče spontanim i brzim slikanjem te upotrebom puno boja, izražajnim slikanjem, pri čemu fokus nije na rezultatu već na samom dizajnu, pratećem slikanju, crtanju forme ili dijaloška slika, na kojoj je naslikana zajednička slika. Kroz umjetnost se uspostavlja kontakt između terapeuta i pacijenta koji dovodi do interakcije u individualnim razgovorima ili također u grupi. Površno gledano, terapija u svojim žarišnim točkama tvori odnosni trokut, poznat i kao umjetnička terapija. Tri razine su stvaranje umjetničkog djela kao oblika izražavanja i samoizražavanja, odnos između pacijenta i terapeuta te gledanje i tumačenje nastalog djela. Art-terapija temelji se na raznim praksama i disciplinama, uključujući, na primjer, učenja CG Junga. Primjenjuje interdisciplinarne metode i razne kreativne postupke, koristi temeljna načela psihoanalize, psihologije i bihevioralna terapija, ali i kognitivne znanosti poput sistemskih terapija ili antropozofije. Bolesti uvijek imaju svoje uzroke. Dublje ispitivanje bolesne situacije ide ruku pod ruku s vlastitom biografijom. Art-terapijske metode mijenjaju percepciju pacijenta i mogu otpustiti fiksaciju na njegove bolesti. Stoga je pogodan za ljude s somatskim ili psihološkim poremećajima, ali i u kriznim situacijama ili u drugom psihosocijalnom kontekstu.
