Što je psihoterapija?
Psihoterapija se može koristiti za liječenje psihičkih problema – na primjer, kada su nečije misli, osjećaji, iskustva i radnje poremećeni, a ne može se pronaći organski uzrok kao okidač. Uobičajeni mentalni poremećaji uključuju anksiozni poremećaj, depresiju, opsesivno-kompulzivni poremećaj i poremećaje ovisnosti.
Psihoterapija se može provoditi bolnički ili izvanbolnički, kao individualna ili grupna terapija.
Ovisno o njihovim potrebama, oboljeli mogu koristiti bolničku, dnevnu ili izvanbolničku psihoterapiju.
Bolnička psihoterapija ima prednost u tome što pacijenti dobivaju trenutnu pomoć u slučaju kriza, i danju i noću. Također mogu iskoristiti prednosti širokog spektra različitih oblika terapije.
Prednost ambulantne terapije je u tome što pacijent može odmah primijeniti naučeno u svakodnevnom životu. Međutim, terapijska njega nije tako intenzivna kao u stacionarnom lečenju.
Kao srednji put postoje i dnevne klinike koje omogućuju djelomičnu stacionarnu psihoterapiju. Tijekom dana pacijent je u ambulanti, a navečer se vraća kući.
Grupna psihoterapija
Grupna terapija dostupna je u bolničkim i izvanbolničkim uvjetima.
Međutim, nije svima ugodno s idejom da svoje probleme dijele s grupom drugih ljudi. Ali ljudi kojima je teško komunicirati sa strancima mogu imati velike koristi od grupne psihoterapije. U grupi mogu isprobavati stvari i vježbati međuljudske interakcije.
Oblici psihoterapije
Koji je oblik terapije prikladan za vas ovisi o različitim čimbenicima, poput težine vašeg mentalnog poremećaja. Koliko se dobro možete povezati s terapeutom i metodologijom također je ključno. Vaš obiteljski liječnik može vam pomoći pronaći odgovarajućeg psihoterapeuta.
Apsorpcija troškova za psihoterapiju
Troškovi se nadoknađuju samo ako je dijagnosticiran psihički poremećaj zbog kojeg osoba pati. Društva za zdravstveno osiguranje priznaju prvih pet sesija kao probne sesije. Pacijent tako prvo može provjeriti slaže li se s terapeutom.
Psihoanaliza
Psihoanaliza seže do poznatog liječnika i psihologa Sigmunda Freuda. Više o tome kako djeluje i za koga je pogodan pročitajte u članku Psihoanaliza.
Bihevioralna terapija
Bihevioralna terapija temelji se na načelu da su nepovoljna ponašanja i obrasci mišljenja naučeni i stoga ih se može odučiti. U tu svrhu pacijent uz pomoć terapeuta uvježbava nova ponašanja i načine razmišljanja.
Terapija temeljena na dubinskoj psihologiji
Oblici terapije temeljeni na dubinskoj psihologiji predstavljaju daljnji razvoj psihoanalize. I ovdje se želi riješiti aktualne psihičke probleme otkrivanjem i radom na nesvjesnim sukobima iz prošlosti.
O tome što podrazumijeva psihoterapija temeljena na dubinskoj psihologiji i u kojim slučajevima je prikladna možete pročitati u okviru psihoterapije temeljene na dubinskoj psihologiji.
Ostali oblici terapije
Kada radite psihoterapiju?
Psihoterapija je neophodna kada čovjekove misli, osjećaji i ponašanje narušavaju kvalitetu života. Oštećenje može proizaći izravno iz simptoma poremećaja (npr. teške tjeskobe) ili iz posljedica mentalnog poremećaja. Primjerice, neki oboljeli više ne mogu obavljati svoj posao te gube partnera i društvene kontakte.
Psihoterapija za fizičke simptome
Odavno je poznato da su tijelo i psiha u interakciji. Tjelesne bolesti često utječu na psihu, a psihički poremećaji su gotovo uvijek popraćeni fizičkim tegobama. Psihoterapija se stoga također preporučuje za psihosomatske tegobe – to jest, za fizičke tegobe koje su u potpunosti ili djelomično ukorijenjene u psihološkom uzroku.
Psihoterapijske metode također pružaju učinkovitu podršku u terapiji boli. To je zato što unutarnji stav ima značajan utjecaj na to kako se bol procjenjuje i koliko snažno se percipira.
Prijem na stacionarnu psihijatriju
Osobe koje boluju od akutne psihoze nemaju uvid u bolest i pate od deluzija, halucinacija kao i poremećaja mišljenja. Moraju se najprije liječiti lijekovima prije nego što se započne s psihoterapijom.
Poremećaji ovisnosti su još jedan poseban slučaj. Prije psihoterapije prvo se mora provesti detoksikacija. Osobe s problemom ovisnosti trebaju se javiti u ambulantu ili kliniku specijaliziranu za liječenje ovisnosti.
Mnogi ljudi imaju poteškoća u razlikovanju različitih stručnih naziva u psihoterapiji. Istina je da psihičke poremećaje mogu liječiti i psihijatri, ali i psihoterapeuti i mnogi psiholozi. Ipak, radi se o različitim profesijama.
Psihijatar je, pak, liječnik koji je završio specijalizaciju iz duševnih bolesti. Psihičke poremećaje liječi lijekovima. Tek dodatna psihoterapijska izobrazba omogućuje mu da svoje pacijente tretira i psihoterapijski – kao medicinski psihoterapeut.
Izraz psihoterapeut zaštićen je u Njemačkoj. Psihoterapeutom se mogu nazivati samo oni koji su prošli psihoterapijsku izobrazbu i – pod uvjetom da obavljaju djelatnost u okviru odgovarajućih psihoterapijskih oblika – izdavati račune iz zakonskog zdravstvenog osiguranja.
Ne samo psiholozi, već i pedagozi i socijalni pedagozi stječu licenciju za rad terapeuta za djecu i mladež ako dokažu da su završili odgovarajuću izobrazbu za terapeuta za djecu i adolescente. Tada mogu liječiti isključivo djecu i adolescente.
U slučaju psihičkih problema, pacijente terapeutu može uputiti liječnik obiteljske medicine ili se izravno dogovoriti s terapeutom.
Što radite tijekom psihoterapije?
Inicijalne konzultacije, dijagnoza i prognoza
Na početku terapije pacijent terapeutu opisuje svoj problem. Terapeut zatim objašnjava kako se terapija može nastaviti. Tijekom ovog početnog savjetovanja pacijent može saznati osjeća li se ugodno s terapeutom i naučiti što može očekivati od psihoterapije. Da bi se terapija nastavila, terapeut mora postaviti dijagnozu. Bez toga zdravstveno osiguranje neće pokriti troškove.
Na temelju dijagnoze i individualne situacije pacijenta, terapeut procjenjuje kako će psihički poremećaj napredovati. Općenito, psihički poremećaji imaju bolju prognozu ako se rano otkriju i liječe. Ako je istodobno prisutno nekoliko psihičkih poremećaja, liječenje obično postaje teže.
Uzrok mentalnog poremećaja
Za terapiju je važno otkriti koji su obiteljski, profesionalni i/ili osobni problemi uključeni u razvoj i održavanje poremećaja.
Još nije moguće jasno objasniti kako se psihički poremećaj razvija. Stručnjaci ne pretpostavljaju samo jedan uzrok većine psihičkih poremećaja, već međudjelovanje nekoliko stanja koja pridonose razvoju bolesti.
Nepovoljna genetska predispozicija može osobu učiniti podložnijom mentalnim bolestima. U kombinaciji s psihičkim stresom tada se može razviti psihički poremećaj. Ako je osjetljivost (ranjivost) velika, čak i mali stres može uzrokovati poremećaj. No, čak i genetski slabo opterećeni ljudi mogu psihički oboljeti zbog teških stresova (npr. traumatskih iskustava).
Tajnost
Psihoterapija: vrsta liječenja
Koji će se oblik terapije primijeniti u pojedinom slučaju ovisi između ostaloga o dijagnozi. Terapeut će se voditi metodama koje su se pokazale učinkovite u liječenju psihičkog poremećaja o kojem se radi.
Prije početka liječenja, pacijenti bi se trebali raspitati kod svog zdravstvenog osiguranja koliko sesija pokriva.
U težim slučajevima pacijent dobiva kombinaciju psihoterapije i lijekova. Učinak lijekova može ubrzati uspjeh, osobito na početku terapije.
Kraj terapije
Na kraju terapije terapeut priprema pacijenta za vrijeme koje slijedi. Raspituje se o postojećim strahovima i zabrinutostima koje tek treba riješiti. Ako terapeut smatra prikladnim, liječenje se u nekim slučajevima može produžiti. U svakom slučaju, nakon terapije pacijent bi trebao osjetiti da se sada može nositi sa svakodnevnim životom bez terapeuta.
Koji su rizici psihoterapije?
Kompetencija terapeuta
Postoje različiti razlozi za pogrešne razvoje u psihoterapiji. S jedne strane, uspjeh terapije ovisi o tome da terapeut postavi ispravnu dijagnozu i odabere odgovarajući tretman za pacijenta.
Osim toga, velike su razlike u kompetencijama terapeuta. Stoga je vrijedno malo istražiti i raspitati se prije nego što odaberete terapeuta.
Suradnja bolesnika
Psihoterapija se također pokazuje teškom kada pacijent ne želi sudjelovati u terapiji. Osobito kod poremećaja osobnosti (npr. poremećaj višestruke osobnosti, narcisoidni poremećaj osobnosti) pacijenti često nemaju uvid u potrebu psihoterapije.
Recidivi
Osim toga, kod nekih psihičkih poremećaja simptomi bolesti se nakon poboljšanja ponavljaju. Takvi recidivi su normalni kod poremećaja ovisnosti, na primjer, i ne bi se trebali tumačiti kao dokaz neuspješne terapije.
Učinci terapije
Na primjer, ako anksiozna osoba tijekom terapije stječe sve veće samopouzdanje, to ima utjecaja i na njezino okruženje. Moguće je da partner nije naviknut na proturječja i stoga ima poteškoća s promjenama.
Međutim, strah od promjene nikada ne bi trebao biti razlog za nastavak patnje.
Psihoterapija – posljedice za profesiju
Jedan od načina da zaobiđete ove poteškoće je da se privatno podvrgnete terapiji i sami platite troškove. Ni obiteljski liječnik ni zdravstveno osiguranje tada nemaju nikakvih informacija o tome, a terapeut je vezan na povjerljivost. Međutim, ako se kasnije sazna za prikrivene psihičke poremećaje, to može imati negativne posljedice.
Što moram imati na umu nakon psihoterapije?
Pred kraj terapije fokus je na prevenciji recidiva. To znači da terapeut priprema pacijenta za moguće recidive i radi s njim na razvijanju strategija pomoću kojih se pacijent može stabilizirati.
Recidivi se mogu ponoviti i mnogo godina nakon terapije. U tom slučaju oboljeli se ne bi trebali bojati potražiti pomoć terapeuta.
Dovoljno sna, uravnotežena prehrana te tjelovježba i sport dodatno nas čine otpornijima na psihičke poremećaje. Kontakt s prijateljima i obitelji također nam daje stabilnost u svakodnevnom životu i tako podupire uspjeh psihoterapije.
