Pomoćni implantati

Pomoćni implantati (sinonimi: privremeni implantati, privremeni implantati, mini implantati, IPI na engleskom: Immediate Provisional Implants) služe kao elementi sidrenja za ortodontske uređaje ili za privremene implantate proteza tijekom postoperativnih faza zacjeljivanja i - za razliku od trajnih implantata - ubacuju se samo privremeno (privremeno ubačeni). Pomoćni implantati razlikuju se od trajnih implantata (trajno postavljenih umjetnih korijena zuba) po manjem promjeru (1 do 3.5 mm), duljini, samo jednodijelnoj konstrukciji i načinu uporabe. Poput ovih, obično su izrađeni od titana.

Pomoćni implantati u protetici

Zbog malog promjera, pomoćni implantati naći mjesto između trajnih implantata tijekom njihove višemjesečne faze zacjeljivanja i umetati ih (postavljati) istovremeno s njima. Iako je oseointegracija (izravan kontakt kosti-implantat, ankilotsko (sraslo) zacjeljivanje) cilj konačnih implantata i oni se stoga ne smiju učitavati tijekom faze oseointegracije, ovo zacjeljivanje bez procjepa u kosti nije primarni cilj pomoćnih implantata. Nose, vremenski ograničeni od početka, privremeni teret proteza. Ako se prerano izgube tijekom svoje funkcionalne faze, drugdje ih mogu zamijeniti novima. Ako prežive vrijeme nošenja bez olabavljenja, mogu se ponovno ukloniti bez ikakvih problema. Uske praznine s jednim zubom, što se može dogoditi posebno u donjem prednjem dijelu, obično je teško ili nemoguće obnoviti čak i kod malih konačnih sustava implantata. U takvim problematičnim slučajevima, mini implantat malog promjera, na primjer, može se koristiti za trajnu restauraciju. Međutim, preduvjet za to je uspješno ankilotsko (sraslo) koštano zacjeljivanje. Tijekom ove tromjesečne faze oseointegracije, ne smije biti kontakta između provizorne krunice i antagonista (zubi suprotne čeljusti).

Pomoćni implantati u ortodonciji

Slijedeći fizikalni zakon actio = reactio, prema kojem svaka sila pokreće protu silu, pojedinačni zubi ili čak skupine zuba mogu se ortodontski pomicati samo ako se potrebnim silama suprotstavi odgovarajuće sidrište. Nažalost, pritom se ne premještaju samo zubi koji se trebaju ortodontski repozicionirati. Umjesto toga, to se odnosi i na zube koji se koriste samo za sidrenje protu sile. Da bi se izbjegao ovaj učinak takozvanog gubitka sidrišta, mini vijci, najčešće korišteni ortodontski pomoćni implantati, mogu se postaviti kao elementi sidrenja između prirodnih korijena zuba ili iza zubnih redova. Mogućnosti ortodontskog liječenja ograničene su kada je smanjen broj zuba ili je prisutna parodontalna bolest (oštećenje aparata za podupiranje zuba). Ako se u takvim slučajevima pomoćni implantati mogu koristiti za sidrenje, ortodontsko liječenje omogućuju samo oni. Nadalje, pomoćni implantati alternativa su za tzv šešir, vanjski luk koji koristi vrat ili stražnjem dijelu glava kao nosač pa je stoga povezan sa znatnim ograničenjima u pogledu estetike i udobnosti nošenja. To zauzvrat može imati nepovoljan učinak na suradnju pacijenta i ugroziti uspjeh liječenja. Isto se odnosi i na nošenje maske za lice. Pomoćni implantati elegantna su alternativa i djelotvorni su danonoćno, bez obzira na sukladnost korisnika (suradnja). Ako je, ovisno o indikaciji, potrebno posebno stabilno koštano sidrište, kao što je slučaj s nepčanim implantatima, situaciju rješavaju implantati većeg promjera (3.5 mm) i veće duljine (4 do 10 mm), kao i hrapavom površinom titana u području implantata okruženom kostima.

Indikacije (područja primjene)

  • Za stabilizaciju fiksnih provizornih (prijelazno istrošenih) proteza do postavljanja definitivnih (trajnih) proteza.
  • Za trenutnu postoperativnu nosivost
  • Za ublažavanje konačnih implantata u njihovoj nekoliko mjeseci zacjeljivanja.
  • Za ublažavanje kostiju i mekog tkiva nakon kirurške rekonstrukcije (povećanja) i drugih predprotetskih zahvata (za poboljšanje stanja kostiju i mekih tkiva prije pružanja proteza).
  • Zahtjev pacijenta za fiksnu privremenu restauraciju.
  • Pacijenti s refleksom zagušenja uzrokovan nošenjem uklonjivih proteza.
  • Kao trajni implantat u uskim mandibularnim prednjim prazninama.
  • Kao ortodontski sidreni element.

Kontraindikacije

Prije operacije

  • Informacije o kirurškom zahvatu, komplikacijama, alternativnim mogućnostima liječenja i ponašanju nakon zahvata.
  • Pojašnjenje mogućih kirurških rizika kao što su dijabetes, kardiovaskularni problemi i drugi

    • .

Kirurški postupak

I. Umetanje

Pod lokalnim anestezija (lokalni anestetik), planirano mjesto umetanja („mjesto umetanja“) prvo se označava pilot svrdlom bez ureza na sluznici. Pilot praćen produžnom bušilicom stvara premalu koštanu šupljinu (užu od promjera implantata). Zatim se pažljivim uvrtanjem slavine rubna kost sabija pripremajući je za primanje pomoćnog implantata. To je taktilno osjetljivo uvrnuto u ležište implantata. Zbog zbijanja kostiju, pomoćni implantat postiže vrlo visoku primarnu stabilnost (čvrsto sjedenje čak i bez koštanog zacjeljivanja). Pomoćni implantat opterećuje se privremenom protezom odmah nakon ugradnje. II. uklanjanje

Uklanjanje pomoćnog implantata odvija se istovremeno s umetanjem završne proteze ili nakon završetka korekcije položaja ortodontskog zuba. Ovisno o svojoj veličini i hrapavosti površine, implantat se može manje-više lako ukloniti pod lokalnim anestezija. Zbog jedinog oštećenja kosti ili sluznice, zarastanje rana obično se odvija brzo i bezbolno.

Nakon operacije

  • Kontrola procesa zacjeljivanja rana

Moguće komplikacije

  • Alergija / preosjetljivost na anestetik.
  • Hematomi (modrice)
  • Oteklina
  • Postkrvarenje
  • Poremećaji zacjeljivanja rana
  • Prerano popuštanje pomoćnog implantata