U većini dugoročnih veza postoje krize s kojima se par mora nositi. Kad ne možete sami riješiti probleme, ima smisla potražiti stručnu pomoć u obliku parova terapija.
Što je terapija za parove?
Parovi terapija odnosi se na psihološki rad u kojem se paru pomaže da riješi i riješi svoje sukobe. Parovi terapija izraz je koji se koristi za opisivanje psihološkog rada u kojem se par podržava i rješava njihove sukobe. U Njemačkoj je usko povezano sa bračnim savjetovanjem. Oboje pripadaju neterapijskim aktivnostima. U parnoj terapiji ili bračnom savjetovanju uglavnom rade dušebrižnici, psiholozi i socijalni pedagozi. Najčešće se radi s oba partnera, ali ponekad i pojedinačno.
Funkcija, učinak i ciljevi
Savjetovanje za parove korisno je kada par ne uspije na zadovoljavajući način zajedno riješiti svoje probleme, ali oba partnera žele poraditi na svojoj vezi. Partnerski problemi stresni su za oba partnera i, u najgorem slučaju, mogu ih razboljeti i dovesti do depresija. Cilj terapije parova ne mora uvijek biti očuvanje veze; ponekad se može naznačiti i usmjeravanje para prema razdvajanju koje je prihvatljivo za oboje. Jedan od najvažnijih uvjeta za uspjeh terapije para je spoznaja oba partnera da niti jedan od njih nije kriv za krizu. U parnoj terapiji postoje različiti postupci primjene:
U psihoanalitičkim postupcima pretpostavlja se da jedan ili oba partnera imaju neurotske predispozicije. Psihoterapeut Jürg Willi govori o dosluhu, npr. Jedan je partner narcisoidno predisponiran i želi mu se diviti, partner mu se divi i idealizira ga. Takve fiksacije uvijek mogu postati problematične ako se partner svede na takvo ponašanje i pati od njega. Među humanističkim metodama posebno važnu ulogu ima sinteza para Michaela Cöllena. Središnja je teza da se ljubav i intimnost stvaraju rano u životu te da intimna i emocionalna veza čine važan kamen temeljac za razvoj osobnosti, posebno s obzirom na ljubav i dinamiku sukoba para. U terapiji treba otkriti i raditi na njima narcisoidne smetnje u dinamici parova, njegovati intimnost na različitim razinama tijela, osjećaja, duše, jezika i vremena, a ljubav shvatiti kao orijentaciju prema smislu i životu. U multigeneracijskoj terapiji vjeruje se da je uzrok sukoba u paru u izvornim obiteljima. Pretpostavlja se da je riječ o ponavljajućem osnovnom sukobu tijekom nekoliko generacija koji sustiže par. Središnji koncepti u multigeneracijskoj terapiji su lojalnost, delegiranje i proturječne zapovijedi obitelji podrijetla. Terapija sistemskih parova bavi se pitanjem koji "kružni procesi" održavaju parni sukob, razlikujući razinu ponašanja, obrasce ponašanja i izgradnju stvarnosti. Važni koncepti terapije sistemskim parovima su kružnost, preoblikovanje, neutralnost, orijentacija na rješenje i resurse te pozitivna konotacija. Terapija komunikacijskom psihologijom ima za cilj poboljšati komunikaciju između partnera kako bi se bolje razumjeli. John Gottman imenuje 4 apokaliptična konjanika kao tipične komunikacijske zamke veze:
- Kritika, krivnja, optužbe.
- Obrana i opravdanje
- Prezir i prezir
- Zidovi, povlačenje
Rizici, opasnosti i posebne upute
Jedan rizik od terapije parova je mogućnost prekida na kraju terapije. Terapija za parove može pomoći u razotkrivanju sukoba i obrazaca komunikacije, ali ne može popraviti vezu. Ako među partnerima nema dovoljno ljubavi, ni terapija parovima ne može pomoći. Niti je terapija parova osmišljena tako da iz temelja promijeni jednog od partnera tako da oni postanu spremniji za vezu. Psihoterapeut Wolfgang Schmidbauer razmatra ležaj i izdržljivost razlike između dva partnera biti najvažnije osobine u paru. Terapija za parove može biti skupa, ovisno o uključenom vremenu, jer terapija za parove nije obuhvaćena zdravlje osiguranje. Nuspojave mogu biti da se oba partnera promijene u paru terapija, što zauzvrat može značiti novi izazov za vezu.
