Meningokokna sepsa (ICD-10-GM A39.0: meningokokna meningitis; ICD-10-GM A39.2: akutna meningokokna sepsa; ICD-10-GM A39. 3: Kronična meningokokna sepsa) teška je komplikacija meningitis (meningitis) koji prenosi bakterija Neisseria meningitidis (meningokoki tipa A, B, C, Y i W135). Otprilike 70% svih meningokoknih infekcija uzrokovano je serotipom B, a približno 30% serogrupom C.
Meningokokna sepsa, zajedno s meningokoknom sepsom meningitis (meningitis), jedna je od invazivnih meningokoknih infekcija.
Prijenos patogena (put infekcije) događa se kapljicama koje nastaju prilikom kašljanja i kihanja, a koje druga osoba apsorbira putem sluznice nos, usta a možda i oko (kapljična infekcija) ili aerogeno (kroz jezgre kapljica (aerosoli) koje sadrže patogen u izdahnutom zraku), tj. čak i s relativno udaljenim kontaktima poput kašljanja u gustoj gužvi ili u razgovoru ili ljubljenju).
Prijenos s čovjeka na čovjeka: Da.
Incidencija (učestalost novih slučajeva) meningokokne bolesti je oko 0.5-5 na 100,000 XNUMX stanovnika godišnje (u industrijaliziranim zemljama).
Tok i prognoza: Meningokokna sepsa javlja se u približno 1% svih meningokoknih infekcija. U 10-20% oboljelih javlja se takozvani Waterhouse-Friderichsenov sindrom (sinonimi: nadbubrežna apopleksija ili suprarenalna apopleksija), u kojem uz sepsu dolazi i do zatajenja kore nadbubrežne žlijezde (akutni zatajenje nadbubrežne žlijezde). žlijezde), koagulopatija konzumacije (opasna po život stanje u kojem jake faktore zgrušavanja konzumira krv proces zgrušavanja, što rezultira jakom tendencijom krvarenja) i cirkulacije šok.
Letalnost (smrtnost vezana za ukupan broj oboljelih od bolesti) meningokokne sepse iznosi približno 10%. U slučaju Waterhouse-Friderichsenovog sindroma, to iznosi cca. 35-50%.
U Njemačkoj se bolest može prijaviti prema Zakonu o zaštiti od infekcija (IfSG). Obavijest se mora dati poimence u slučaju sumnje na bolest, bolest kao i smrt.
