Kratak pregled
- Uzroci: variraju prema obliku, npr. mokraćni kamenci, povećana prostata, tumori, ozljede ili iritacije živaca, neurološke bolesti (multipla skleroza, moždani udar, Alzheimerova bolest itd.).
- Liječenje: vježbanje dna zdjelice, vježbanje toaleta, elektroterapija, pacemakeri, lijekovi, operacija, liječenje osnovne bolesti.
- Kada posjetiti liječnika? Kada se tegobe jave, najkasnije kada postanu teret
- Prevencija: ne iritirati mjehur, dovoljno piti, vježbe opuštanja, smanjiti višak kilograma.
Što je inkontinencija?
Osobe s inkontinencijom imaju problema s kontroliranim zadržavanjem urina ili, rjeđe, stolice. To se naziva urinarna ili fekalna inkontinencija.
Inkontinencija
Kolokvijalno se ovaj simptom naziva i "slabost mjehura". Međutim, mjehur nije uvijek uzrok. Postoje različite manifestacije urinarne inkontinencije.
Nagonna inkontinencija: Kod ovog oblika inkontinencije, nagon za mokrenjem javlja se iznenada i vrlo često – ponekad nekoliko puta na sat – iako mjehur još nije pun. Često oboljeli više ne stignu na zahod na vrijeme. Mokraća izlazi u mlazovima. Neki ljudi također pate od mješovite inkontinencije. Ovo je kombinacija stresa i urgentne inkontinencije.
Preljevna inkontinencija: Kada je mjehur pun, male količine urina stalno istječu. Oboljeli također često osjećaju stalni nagon za mokrenjem.
Ekstrauretralna urinarna inkontinencija: I ovdje urin neprestano nekontrolirano curi. No, to se ne događa kroz urinarni trakt, već kroz druge otvore (medicinski: ekstrauretralne), kao što su vagina ili anus.
Fekalne inkontinencije
Pravi se razlika između urinarne inkontinencije i fekalne inkontinencije. Ovaj oblik inkontinencije je rjeđi. Bolesnici s fekalnom inkontinencijom teško zadržavaju crijevni sadržaj i crijevne plinove u rektumu.
Sve o uzrocima, liječenju i dijagnozi ovog oblika inkontinencije možete pročitati u članku o fekalnoj inkontinenciji.
Uzroci inkontinencije
Time se ispunjavaju dvije važne zadaće: Mora pohraniti urin i isprazniti se (što je više moguće) u željeno vrijeme. Tijekom skladištenja mišić mjehura je opušten. To uzrokuje širenje i punjenje mjehura. Pritom je mišić sfinkter napet tako da mokraća ne istječe odmah ponovno kroz mokraćnu cijev. Da bi se ispraznio, mišić mjehura se steže, dok se sfinkter s mišićima dna zdjelice opušta. Mokraća istječe kroz mokraćnu cijev.
Kod stresne inkontinencije mehanizam zatvaranja između vrata mjehura i uretre više ne funkcionira. Razlozi za to su, primjerice, ozljede tkiva dna zdjelice, primjerice u nesreći ili kod muškaraca nakon operacije prostate ili vaginalnog poroda kod žena. Ozljede i nadraženost živaca te izbočenje mokraćnog mjehura također izazivaju stres inkontinenciju. Osim toga, pogoduju mu faktori rizika kao što su:
- Kronični kašalj
- Često podizanje teških tereta
- Nedostatak tjelovježbe (loše trenirano dno zdjelice!)
- U žena: zdjelični organi tonu prema dolje, npr. opuštena maternica
Na tim točkama postoji rizik da će vezivno tkivo popustiti, na primjer, zbog stresa kao što su trudnoća i porod, spuštena maternica ili hormonalne promjene tijekom menopauze – što rezultira urinarnom inkontinencijom.
urgentna inkontinencija:
- Oštećenje ili iritacija živaca kao rezultat operacije.
- Neurološke bolesti kao što su multipla skleroza, Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, tumor na mozgu ili moždani udar
- Stalna iritacija mokraćnog mjehura, na primjer zbog kamenaca u mokraćnom mjehuru ili infekcije mokraćnog sustava (cistitis)
- Nedovoljno liječeni dijabetes (diabetes mellitus): Toksini koje stvara povišena razina šećera u krvi utječu na živčani sustav.
- Psihološki uzroci
Refleksna inkontinencija:
Preljevna inkontinencija:
U ovom obliku, izlaz iz mokraćnog mjehura je blokiran i ometa protok urina, na primjer, kod muškaraca zbog povećane prostate (kao kod benignog povećanja prostate) ili suženja uretre. Ovo posljednje može biti posljedica tumora ili mokraćnih kamenaca.
Ekstrauretralna inkontinencija:
Razni lijekovi (kao što su diuretici, antidepresivi, neuroleptici) te alkohol mogu pogoršati postojeću urinarnu inkontinenciju.
Što se može učiniti za inkontinenciju?
Postoje različiti načini liječenja inkontinencije. U pojedinačnim slučajevima terapija inkontinencije prilagođava se obliku i uzroku inkontinencije te životnoj situaciji pacijenta.
Biofeedback trening: Nekim ljudima je teško osjetiti mišiće dna zdjelice i svjesno opažati i kontrolirati sfinktere. U biofeedback treningu, mala sonda u rektumu ili vagini mjeri kontrakcije dna zdjelice i pokreće vizualni ili zvučni signal. Na taj način pacijent može vidjeti napinje li doista ili opušta prave mišiće tijekom vježbi za dno zdjelice.
Priučavanje nužde (trening mjehura): Ovdje pacijent neko vrijeme mora voditi takozvani dnevnik mokrenja. U tom dnevniku pacijent bilježi kada je osjetio nagon za mokrenjem, kada je mokrio, koliko je mokrio, te je li mokrenje bilo kontrolirano ili nekontrolirano. Pacijent također mora zabilježiti što je i koliko popio tijekom dana ili noći.
Obuku za korištenje toaleta provodite samo pod liječničkim nadzorom.
Hormonsko liječenje: U slučaju inkontinencije zbog nedostatka estrogena tijekom ili nakon menopauze, liječnik propisuje oboljelim ženama lokalni pripravak estrogena, na primjer mast.
Kateter: Kod refleksne inkontinencije možda će biti potrebno redovito pražnjenje mjehura putem katetera.
Kirurgija: Ekstrauretralna inkontinencija uvijek se liječi kirurški, na primjer zatvaranjem fistule. Ako je inkontinencija uzrokovana povećanjem prostate, obično je potrebna i operacija. Inače, operacija dolazi u obzir samo kod urinarne inkontinencije ako nekirurške terapijske mjere ne donesu željeni uspjeh.
Urinarna inkontinencija: pravilno piti
Osobito u slučaju urinarne inkontinencije, piće iznenada preuzima odlučujuću ulogu za oboljele: iz straha od nekontroliranog curenja urina nastoje piti što je manje moguće. No, to ne popravlja stanje – naprotiv: kod nedovoljnog unosa tekućine mokraća se više koncentrira u mjehuru, što često pojačava nagon za mokrenjem i iritira sluznicu mjehura.
Ako imate urinarnu inkontinenciju, razgovarajte sa svojim liječnikom o tome koliko pijete i u koje doba dana. U dnevniku mokrenja vodite preciznu evidenciju o unosu tekućine i mokrenju (vidi gore: Nauka o korištenju toaleta). Na temelju tih zapisa liječnik će vam preporučiti odgovarajuće količine i vrijeme pijenja.
Pomagala za inkontinenciju
Inkontinencija: Kada posjetiti liječnika?
Inkontinencija: pregledi i dijagnoza
U razgovoru liječnik prvo ispituje pacijenta o točnim simptomima i povijesti bolesti (anamnezi). Na taj način saznaje od kojeg oblika inkontinencije netko boluje i pobliže sužava moguće uzroke. Moguća pitanja u razgovoru o anamnezi su:
- Koliko dugo imate nekontrolirano curenje urina?
- Koliko često mokriš?
- Doživljavate li bol?
- U kojim slučajevima dolazi do nehotičnog curenja urina?
- Možete li osjetiti je li vam mjehur pun ili prazan?
- Jeste li bili na operaciji? Jeste li rodili dijete?
- Imate li neke osnovne bolesti (dijabetes, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, itd.)?
Ispiti
Različiti pregledi pomažu razjasniti inkontinenciju. Koje su metode korisne u pojedinim slučajevima ovisi, između ostalog, o vrsti i težini inkontinencije. Najvažniji pregledi su:
- Ginekološki pregled: Na primjer, prolaps maternice ili vagine može se utvrditi kao uzrok urinarne inkontinencije.
- Pretrage urina i krvi: dokazuju infekcije ili upale.
- Urodinamika: U slučaju urinarne inkontinencije liječnik urodinamskim pretragama procjenjuje funkciju mokraćnog mjehura. Na primjer, uroflowmetrija koristi elektrode za mjerenje volumena urina tijekom mokrenja, trajanja pražnjenja mjehura i aktivnosti trbušnih mišića i mišića dna zdjelice.
- Cistoskopija: U nekim je slučajevima to potrebno za otkrivanje upale sluznice mjehura ili npr. tumora u mjehuru.
- Test predloška: Ovdje se suhi predložak najprije izvaže i umetne. Na kraju definiranog razdoblja, uz propisanu količinu pića i tjelesnog napora, ovaj predložak se ponovno važe i pokazuje koliko je urina nehotice izašlo.
Inkontinencija: Prevencija
Postoji nekoliko mjera za sprječavanje inkontinencije ili njezino napredovanje:
Ako imate prekomjernu težinu, po mogućnosti smanjite težinu. Prekomjerna težina važan je čimbenik rizika za inkontinenciju. Povećava pritisak u trbušnoj šupljini i tako potiče inkontinenciju ili pogoršava postojeću inkontinenciju. Stoga se isplati riješiti se viška kilograma. To također pozitivno utječe na uspješnost treninga dna zdjelice.
Jedite hranu pogodnu za mjehur. Izbjegavajte hranu koja iritira mjehur, na primjer ljute začine ili kavu.
Često postavljana pitanja
Odgovore na najčešća pitanja o ovoj temi možete pronaći u našem članku Često postavljana pitanja o inkontinenciji.
