Linija uzbude
Kako bi se informacije širile duž živčana stanica i prenose se na velike udaljenosti, akcijski potencijali moraju se stvarati duž živca uvijek iznova. Mogu se razlikovati dva oblika provođenja uzbude: U saltatornom provođenju dijelovi živca su toliko dobro izolirani u pravilnim dijelovima da pobuda može "preskočiti" s jednog neizoliranog područja na drugo. Ta se potpuno izolirana područja nazivaju internodije.
Kratka neizolirana područja između njih nazivaju se Ranvier-lacing prstenovi i sadrže velik broj ionskih kanala, tako da novi akcijski potencijal ovdje se generira svaki put, a zatim može ponovno preskočiti na sljedeći prsten za vezanje. Stoga se mora pokretati mnogo manje akcijskih potencijala nego u slučaju kontinuiranog provođenja pobude, gdje se potencijali moraju iznova i iznova pokretati duž cijelog živca na usko susjednim dijelovima. Stoga je provodna vodica pobude s otprilike 100 m / s mnogo brža od provodljivosti uz neprekidnu pobudu s oko 1 m / s.
Odvija se samo na izoliranim neuronima, a izolaciju osigurava mijelin koji je omotan oko živčana stanica. Patološka demijelinizacija, kao kod Multipla skleroza (MS), dovodi do značajnog usporavanja provođenja živca s djelomičnim gubitkom živčane funkcije. Na primjer, u MS-u su to:
- Saltatoric i
- Kontinuirano provođenje pobude.
- Poremećaji vida,
- Emocionalni poremećaji i
- Paraliza mišića.
Tako da se informacije mogu prenositi iz jedne stanice u drugu, tzv sinapse su neophodni.
Impresioniraju kao ispupčenje u obliku klipa na živčanim završetcima. Svaki živčana stanica ima ne samo jednog već i mnogo sinapse a time uglavnom i mnoge veze s drugim stanicama. Između sinapse prvog neurona (presinapsa, prije - prije) i drugog neurona (poslije - poslije) leži sinaptičke pukotine. Kada se pobuda, koja se prenosi kroz generiranje akcijski potencijal, stiže u presinapsu, kalcijum ionski kanali se otvaraju promjenom naboja na membrani, tako da pozitivno nabijeni kalcij teče u presinapazu i membranski potencijal postaje pozitivniji.
Kroz složene molekularne procese, kalcijum dotok osigurava da gotovi mjehurići iz unutrašnjosti stanice dođu do membrane, stope se s membranom i ispuštaju njihov sadržaj u sinaptičke pukotine. Te vezikule sadrže neurotransmitere kao što su acetilkolin. Oni dopiru do membrane post-sinapse kroz sinaptičke pukotine, gdje se vežu za receptore specifične za njih.
Ovo vezanje može pokrenuti različite signalne putove.
- S jedne strane, ionski kanali mogu se ponovno otvoriti, što osigurava dotok ili odljev iona. To ili čini membranu ciljne stanice negativnije nabijenom (hiperpolarizacija) i time manje uzbudljivom, ili postaje pozitivnije nabijena (depolarizacija), a samim time i uzbudljivijom, tako da kada se postigne prag akcijski potencijal se aktivira, koji se zatim ponovno prenosi duž živčane stanice.
- S druge strane, informacije se mogu prenositi i bez ionskih kanala, naime u obliku malih molekula koje služe kao glasnici (drugi glasnik).
