Što uzrokuje iščašenje ramena?
Već je spomenuta razlika između traumatične i atraumatske iščašenja ramena. Odgovarajući uzroci razvoja dva oblika iščašenja ramena detaljnije su opisani u nastavku. Posttraumatska rekurentna iščašenja ramena pretpostavlja traumatičnu početnu iščašenje i stoga se može smatrati djelomičnim oblikom traumatične iščašenja ramena.
Uzroke traumatičnog iščašenja ramena možemo pronaći, na primjer, u Na primjer, najčešće se događa kao rezultat pada: kada pokušava obuzdati ruku, ramenski zglob je iznenada podvrgnut velikom pritisku i može se nepovoljno okretati. Iz tog razloga potporni aparat ligamenata i mišića više ne može držati zglob i on postaje iščašen. Isto se može dogoditi u nekim sportovima, kao npr tenis, skijanje i rukomet.
Ovisno o smjeru u kojem se primjenjuje sila, a time i iščašenje, razlikuje se dislokacija prednjeg, stražnjeg i donjeg ramena, pri čemu je daleko najčešći iščašenje ramena. Klasični uzrok iščašenja prednjeg ramena je pad na leđa, pri čemu ruka nesretno pada na tlo. Iako su sportske nezgode najčešći uzrok iščašenja ramena kod mladih ljudi, rizik od pada glavni je rizik kod starijih ljudi.
Uz to, stabilnost ligamenata i mišića u tijelu često se s godinama smanjuje. Prethodne iščašenja također predstavljaju faktor rizika, jer se ligamentni aparat vremenom donekle izdaje.
- Nesreće ili
- Učinci sile
Uzroci i mehanizmi ozljeda posttraumatskog ponavljajućeg iščašenja ramena smatraju se u velikoj mjeri razumljivi.
Smatra se da se „ponavljaju“ zbog svog imena, tako da je već moralo doći do traumatične (povezane s nesrećom) početne dislokacije, koja osim toga možda nije zarasla kako je planirano. Najčešći uzroci posttraumatskog ponavljajućeg iščašenja ramena su
- Preostala oštećenja nakon traumatične početne luksacije, koja se obično javlja prvi put u odrasloj dobi.
- Hrskavična / koštana lezija Bankarta (= suza labruma glenoidale u kontekstu luksacije prednjeg ramenog zgloba)
- Hill-Sachsova lezija (= otisak na dorzolateralnom (prema stražnjem, bočnom) rubu glave humerusa; kod uobičajene dislokacije)
- Slabost aparata kapsule-ligamenta
- Gubitak propriocepcije (= gubitak percepcije i kontrole položaja tijela u prostoru; senzorni poremećaj)
- Mišićna slabost unatoč adekvatnoj rehabilitaciji
Na području uobičajene iščašenja ramena i etiologija i patogeneza bolesti još nisu dovoljno razjašnjeni. Klasično je u ovoj podskupini prisutna prva dislokacija koja je obično usmjerena na processus coracoidia (= korakoidni proces). Uobičajena prva dislokacija javlja se uglavnom u djetinjstvo i adolescencija. Obično ostaje nestabilnost, koja je obično vrlo bezbolna. Uz to se pretpostavlja da određeni čimbenici povoljno utječu na razvoj uobičajene iščašenja ramena:
- Anomalije u području aparata kapsule-ligamenta
- Promijenjeno umrežavanje kolagena ili sastav kapsule
- Displazija glenoidne šupljine (smanjeni kontakt glenoida)
- Povećani nagib utičnice prema naprijed, smanjena rotacija glave humerusa prema natrag
- Kongenitalna slabost vezivnog tkiva Ehlers-Danlosov sindrom (hiperelastičnost, povećana ranjivost i poremećaj zacjeljivanja rana na koži, hiperekstenzija zgloba s tendencijom iščašenja; nasljedna klinička slika) Marfanov sindrom (nasljedna klinička slika, posebna bolest vezivnog tkiva: promjene na očima, habitus i kardiovaskularni sustav)
- Ehlers-Danlosov sindrom (hiperelastičnost, povećana ranjivost i poremećaj zacjeljivanja rana na koži, hiperekstenzija zglobova s tendencijom iščašenja; nasljedna klinička slika)
- Marfanov sindrom (nasljedna klinička slika, posebna bolest vezivnog tkiva: promjene na očima, habitusu i kardiovaskularnom sustavu)
- Disfunkcija mišića
- Ehlers-Danlosov sindrom (hiperelastičnost, povećana ranjivost i poremećaj zacjeljivanja rana na koži, hiperekstenzija zglobova s tendencijom iščašenja; nasljedna klinička slika)
- Marfanov sindrom (nasljedna klinička slika, posebna bolest vezivnog tkiva: promjene na očima, habitusu i kardiovaskularnom sustavu)
