Kratak pregled
- Opis: Visinska bolest odnosi se na skupinu simptoma koji su posljedica nedostatka kisika na velikim nadmorskim visinama (npr. planine).
- Simptomi: Obično su simptomi nespecifični (npr. glavobolja, mučnina, vrtoglavica), ali se može razviti po život opasan edem pluća na velikoj nadmorskoj visini ili cerebralni edem na velikoj nadmorskoj visini.
- Uzroci: Teškoća prilagodbe organizma zbog smanjenog sadržaja kisika i tlaka zraka na većim nadmorskim visinama.
- Dijagnoza: razgovor s liječnikom, fizikalni pregled (npr. analiza krvi, plinska analiza krvi, RTG, CT, MRI).
- Liječenje: Mirovanje, fizički odmor, lijekovi (npr. lijekovi protiv bolova, antiemetici, deksametazon, acetazolamid), davanje kisika. U težim slučajevima potrebno je i brzo spuštanje na niže nadmorske visine.
- Tijek: Pravilnim liječenjem simptomi obično nestaju u roku od jednog do dva dana. U teškim slučajevima (npr. plućni edem na velikoj nadmorskoj visini ili cerebralni edem na velikoj nadmorskoj visini) i/ili neadekvatnom liječenju postoji rizik da oboljele osobe padnu u komu i umru.
- Prevencija: Polagano penjanje i navikavanje tijela na visinu najbolja je preventivna mjera. U iznimnim slučajevima i samo po nalogu liječnika pomažu lijekovi poput acetazolamida ili deksametazona.
Što je visinska bolest?
Visinska bolest (također poznata kao Visinska bolest ili HAI; ili D'Acosta bolest) je skup simptoma koji se javljaju zbog nedostatka kisika u tijelu na velikim visinama. U tom slučaju tijelo nije u stanju obraditi niži sadržaj kisika u zraku i pad tlaka zraka na velikim nadmorskim visinama te se razvijaju različiti simptomi.
Visinska bolest je najuočljivija u obliku glavobolje. Obično se može izbjeći pravilnom prevencijom, posebice polaganim prilagođavanjem na nadmorsku visinu. Ako oboljela osoba ne reagira na odgovarajući način i uspinje se na daljnje visine unatoč simptomima, tegobe se mogu pretvoriti u po život opasan visinski cerebralni edem ili visinski plućni edem.
Ovisno o simptomima koji se javljaju, visinska bolest se dijeli na:
- Akutna planinska bolest (skraćeno AMS)
- Cerebralni edem velike nadmorske visine (skraćeno HACE).
- Plućni edem velike nadmorske visine (HAPE)
Ovi oblici visinske bolesti javljaju se sami i u kombinaciji jedan s drugim. Prijelaz iz jednog u drugi oblik često je fluidan.
Na kojoj se nadmorskoj visini javlja visinska bolest?
Moguće je da se simptomi visinske bolesti jave i na visinama nižim od oko 2,500 metara. Najčešće se javlja akutna visinska ili planinska bolest. Javlja se kod oko 30 posto planinara koji su iznad 3,000 metara. U rijetkim slučajevima, visinska bolest se javlja na visinama nižim od 2,000 metara.
Na ekstremnim nadmorskim visinama iznad oko 5,300 metara obično se razvijaju teški oblici visinske bolesti (visinski edem mozga i visinski edem pluća) koji su opasni po život. Među najčešćim su uzrocima smrti planinara.
Stanovnici planina (npr. u Andama) obično ne pokazuju simptome visinske bolesti jer su se njihova tijela prilagodila uvjetima okoline.
Tko je pogođen?
Visinska bolest u osnovi može zahvatiti svakoga tko ide na veće nadmorske visine (npr. planinari ili putuje na viša mjesta) ili tamo živi (npr. stanovnici planinskih sela). Do jedna od četiri osobe koje žive na niskoj nadmorskoj visini ili u nizinama i provode vrijeme na nadmorskoj visini iznad 2,500 metara bez polagane aklimatizacije tijela na nju pokazuju (obično blage) simptome visinske bolesti.
Stari ljudi obolijevaju jednako često kao i mladi ljudi, muškarci jednako često kao i žene, a sportaši ne rjeđe nego netrenirani. Čak ni pušenje ne igra nikakvu ulogu u tome hoće li se razviti visinska bolest ili ne. Čini se da su samo djeca podložnija visinskoj bolesti nego odrasli.
Koji su simptomi visinske bolesti?
Simptomi visinske bolesti obično počinju glavoboljom, vrtoglavicom, mučninom i općim osjećajem malaksalosti. Puls se ubrzava (tahikardija). Ove rane znakove upozorenja na početnu ili akutnu visinsku bolest treba shvatiti ozbiljno. U najmanju ruku, važno je da se oboljeli odmah odmore.
Simptomi se obično javljaju šest do deset (najranije četiri do šest) sati nakon izlaganja nadmorskoj visini (iznad 2,000 do 2,500 metara).
Tek kada simptomi potpuno nestanu, preporučljivo je nastaviti s usponom. Ako se oboljeli nastave penjati unatoč simptomima, njihovo se stanje obično pogoršava unutar dvanaest do 24 sata. Postoje jasni znakovi upozorenja kao što su:
- Oboljela osoba osjeća mučninu i mora povraćati.
- Ima jaku kontinuiranu glavobolju; obično u čelu i sljepoočnicama, rijetko jednostrano ili u stražnjem dijelu glave; glavobolja se pojačava fizičkim naporom.
- Njegov učinak brzo opada. Tek s poteškoćama može pratiti.
- Oboljela osoba dobiva palpitacije.
- Čak i bez stresa, teško diše.
- Osjeća se psihički potučeno, bezvoljno i zbunjeno.
- Oboljela osoba razvija suhi kašalj.
- Osjeća vrtoglavicu i vrtoglavicu.
- Ima nesiguran hod ("tetura se").
- Izlučuje mnogo manje mokraće nego inače (manje od pola litre tamne mokraće dnevno).
- Oboljela osoba ne može zaspati ili spavati cijelu noć (poremećaji spavanja).
- Šake i stopala ponekad otiču.
Ako oboljela osoba nastavi ignorirati simptome, prijeti akutna životna opasnost! U tom slučaju potrebno je hitno poduzeti hitne mjere (davanje kisika i lijekova) i spustiti se na manje nadmorske visine.
U završnom stadiju visinske bolesti (opasnost od visinskog edema mozga i pluća) simptomi se dodatno pogoršavaju: glavobolje su nepodnošljivo jake, a lupanje srca i mučnina se pojačavaju. U nekim slučajevima, oni koji su pogođeni fizički se više ne mogu spustiti. U ovoj fazi često više ne mogu mokriti.
Plućni edem na velikoj nadmorskoj visini
Ako je visinska bolest već uznapredovala, tekućina se nakuplja u plućima i mozgu (edem). Kod plućnog edema na velikoj nadmorskoj visini oboljeli počinju jako kašljati, što dodatno otežava disanje. Neki pritom iskašljavaju hrđavo smeđu sluz. Plućni edem na velikoj nadmorskoj visini viđa se kod oko 0.7 posto penjača koji su iznad 3,000 metara nadmorske visine.
Cerebralni edem velike nadmorske visine
Ako se razvije moždani edem na velikoj nadmorskoj visini, osobe s visinskom bolešću imaju halucinacije i vrlo su osjetljive na svjetlo (fotofobija). Neki se u ovoj fazi ponašaju čudno ("ludo"), dovodeći sebe i druge u opasnost. Početna pospanost ponekad kulminira kada osoba postane nesvjesna. Cerebralni edem na velikoj nadmorskoj visini pogađa oko 0.3 posto penjača iznad nadmorske visine od 3,000 metara.
Ako se tada ništa ne poduzme, oboljeli obično umiru zbog teških komplikacija.
Kako nastaje visinska bolest?
Visinska bolest se javlja kada se tijelo teško prilagođava okolišnim uvjetima na velikim visinama. Kako se nadmorska visina povećava - na primjer, kada se penje na visoku planinu - tlak zraka i sadržaj kisika u zraku se smanjuju. Time se smanjuje parcijalni tlak kisika (pokazuje količinu kisika u krvi), što uzrokuje sužavanje krvnih žila u plućima. Pluća tako apsorbiraju manje kisika, zbog čega se tijelo više ne opskrbljuje dovoljno kisikom putem krvi (hipoksija).
Na nadmorskoj visini od 5,000 metara sadržaj kisika samo je upola manji u odnosu na razinu mora. Na više od 8,000 metara penjaču je dostupno samo 32 posto sadržaja kisika na razini mora.
Nedostatak kisika u krvi uzrokuje da se tijelo pokušava prilagoditi novim uvjetima. Disanje se ubrzava, a srce brže kuca kako bi plućima dopremilo više kisika u tijelo. Ako zbog toga organi još uvijek nisu dovoljno opskrbljeni kisikom, javlja se visinska bolest.
Nedostatak kisika smanjuje tlak u plućnim alveolama, uzrokujući povećano taloženje vode iz krvnih žila u okolno tkivo. Pod određenim okolnostima to dovodi do nakupljanja tekućine u plućima i mozgu (edem) – razvija se visinski edem pluća ili visinski cerebralni edem.
Kako liječnik postavlja dijagnozu?
Budući da su simptomi visinske bolesti u početku često nespecifični, važno je da liječnik pažljivo pregleda oboljelu osobu. U većini slučajeva činjenica da oboljela osoba pokazuje simptome na velikoj nadmorskoj visini već ukazuje na visinsku bolest.
Za dijagnozu liječnik najprije provodi detaljan razgovor (anamnezu). Zatim obavlja fizički pregled. Ako liječnik, primjerice, uz jake glavobolje i mučninu primijeti poteškoće u hodu i osjetan pad u sposobnosti, to su već jasni znakovi visinske bolesti.
Osim toga, liječnik isključuje druge uzroke simptoma. Na primjer, glavobolje se javljaju i kod sunčanice, migrene, nedostatka tekućine ili visokog krvnog tlaka (hipertenzije). U tu svrhu liječnik pita npr. gdje se javlja glavobolja (npr. na čelu, na potiljku, na sljepoočnicama) i od kada postoji (već prije uspona ili tek nakon toga?).
Liječnik pregledava i krv. Plinska analiza krvi i vrijednosti krvi pomažu isključiti druge bolesti (npr. upalu pluća) kod kojih se javljaju slični simptomi.
Ako se sumnja na edem u plućima ili mozgu, liječnik provodi daljnje pretrage. Tu spadaju, primjerice, rendgenski pregled prsnog koša, kompjutorska tomografija glave i pluća ili elektroencefalografija (EEG, mjerenje moždanih valova).
Iako visinska bolest nije neposredno iza svakog simptoma na velikoj nadmorskoj visini, sumnja je valjana dok se ne postavi jasna dijagnoza.
Što se može učiniti protiv visinske bolesti?
Kod prvih znakova akutne visinske bolesti, važno je da oboljeli daju svom tijelu vremena da se prilagodi. Za blage do umjerene simptome preporuča se uzeti dan odmora i odmoriti se. Također je važno piti puno tekućine, ali ne i alkohola.
Za liječenje blagih simptoma kao što je glavobolja, može se uzeti analgetik (npr. ibuprofen). Protiv mučnine pomažu antiemetici, koji suzbijaju mučninu. Međutim, važno je simptome shvatiti ozbiljno i ne maskirati ih uzimanjem lijekova: odmorite se i nemojte se dizati sve dok imate simptome!
Ako ove mjere ne poboljšaju simptome nakon jednog dana, važno je spustiti se 500 do 1,000 metara nadmorske visine. U slučaju izraženijih simptoma ili ako se simptomi i dalje pogoršavaju, potrebno je da se osobe s visinskom bolešću odmah spuste što dalje, kao i da potraže liječničku pomoć.
Ako su simptomi ozbiljni, liječnici oboljeloj osobi daju kisik putem maske za kisik. Kako bi spriječili ili smanjili zadržavanje vode u tijelu (edem), daju diuretik (lijek za dehidraciju), na primjer acetazolamid.
Kod visinskog moždanog edema liječnik daje i kortizon (deksametazon); u slučaju plućnog edema na velikoj nadmorskoj visini, liječnik daje antihipertenziv (npr. nifedipin ili tadalafil).
Ovi lijekovi nisu prikladni za samoliječenje ili prevenciju visinske bolesti! U slučaju izraženih simptoma uvijek je potrebno liječenje.
U nekim slučajevima ima smisla oboljelu osobu liječiti u hiperbaričnoj komori ili u mobilnoj hiperbaričnoj vreći. Tamo je ponovno izložen višem tlaku zraka, što odgovara spuštanju na manju visinu.
Kakva je prognoza?
Blagi simptomi visinske bolesti obično nestaju u roku od jednog do dva dana. Osigurano:
Pogođeni ne nastavljaju rasti.
- Uzet ćete dan odmora.
- Olakšavaju se fizički.
- Pijete dovoljno (barem 1.5 litara dnevno).
Nasuprot tome, teški simptomi kao što su edem mozga na velikoj nadmorskoj visini ili edem pluća na velikoj nadmorskoj visini predstavljaju akutnu opasnost po život. Ako se oboljeli ne liječe brzo i dosljedno, postoji opasnost da će pasti u komu i potom umrijeti. Visinski cerebralni edem pojavljuje se u oko 0.3 posto penjača iznad 3,000 metara, visinski edem pluća u oko 0.7 posto, od čega oko 40 posto oboljelih u svakom slučaju umre.
Kako spriječiti visinsku bolest?
Kako biste spriječili visinsku bolest, važno je dati svom tijelu vremena da se prilagodi promijenjenim uvjetima okoline (aklimatizacija). To je zato što što se brže penjete, to je veći rizik od razvoja visinske bolesti. Brzina kojom se penjete puno je važnija od nadmorske visine koju dosegnete.
Jedina učinkovita zaštita ovdje je pravilna “taktika” tijekom uspona: s visine između cca. 2,500 do 3,000 metara, ne prelazi više od 300 do 500 metara nadmorske visine dnevno. Svaka tri do četiri dana napravite dan pauze. Ako imate povećan rizik od visinskog cerebralnog ili plućnog edema (npr. bolesti srca), savjetuje se da ne prijeđete više od 300 do 350 metara nadmorske visine dnevno.
Ako imate kardiovaskularnu ili plućnu bolest, prije odlaska na visinu veću od 2,000 metara trebate se posavjetovati s liječnikom!
Ako se želite popeti na ukupno 4,000 do 5,000 metara nadmorske visine, preporučljivo je provesti nekoliko dana do tjedan dana prije toga između 2,000 i 3,000 metara nadmorske visine kako bi se tijelo aklimatiziralo. Tek kada je ova faza aklimatizacije gotova, treba se nastaviti lagano penjati.
U iznimnim slučajevima visinsku bolest moguće je spriječiti lijekovima. Oni su općenito namijenjeni osobama koje se neočekivano moraju popeti na velike visine, kao što je osoblje hitne pomoći koje spašava ozlijeđenu osobu. U nekim slučajevima, preventivni lijekovi također su korisni za ljude koji su već bili pogođeni visinskom bolešću.
Preventivne lijekove treba uzeti u obzir samo u pojedinačnim slučajevima! Ne zamjenjuju mjeru privikavanja tijela na visinu i smiju se uzimati samo nakon savjetovanja s liječnikom!
Za akutne hitne slučajeve također je korisno nositi mobilnu hiperbaričnu komoru ili hiperbaričnu vreću.
