Eksterocepcija, zajedno s interocepcijom, čini ukupnost ljudske percepcije. Ekstrocepcija je percepcija vanjskih podražaja od strane specijaliziranih osjetnih stanica koje se nazivaju ekstroceptori. Obrada podražaja događa se u središnjem živčani sustav a može biti oštećen kod neuroloških bolesti.
Što je eksterocepcija?
Ekstrocepcija je percepcija vanjskih podražaja od strane specijaliziranih osjetnih stanica koje se nazivaju ekstroceptori, poput osjetnih stanica u uhu. Ljudska percepcija omogućava ljudima da oblikuju sliku o sebi i svom okruženju. Percepcija unutarnjih podražaja i percepcija vanjskih podražaja nadoknaditi ukupna perceptivna sposobnost ljudi. Unutarnji podražaji percipiraju se iznutra u tijelu i stoga su značajna komponenta samo percepcije. Vanjski podražaji su svi podražaji vanjske okoline koji omogućuju ljudima da percipiraju vanjski svijet. Unutarnja percepcija je interocepcija. Vanjska percepcija analogno se naziva eksterocepcija. Sastoji se od vizualne, slušne, ukusne, njušne i vestibularne percepcije. Uz to se računa i osjetljivost. Poput unutarnje percepcije, i vanjska percepcija djeluje sa osjetljivim stanicama specijaliziranim za podražaj koje se nazivaju receptori. Receptori vanjske percepcije su ekstroceptori. Oni su odgovorni za vanjski prijem podražaja, obradu podražaja i prijenos informacija o podražajima u fiziološki obradivom obliku. Provođenje stimulusa događa se putem aferentnih putova i cilja središnju živčani sustav, gdje se podražaji iz okoline kombiniraju i ulaze u svijest kao opsežna slika.
Funkcija i zadatak
Esteroceptori su prvo mjesto kroz koje vanjski podražaji prolaze na putu u ljudsko tijelo. Svaki od ovih receptora je specijaliziran za određene podražaje. Poticaj molekule vežu se na određena mjesta da pobude receptor, što pretvara podražaj u fiziološki oblik pobude živca. Na primjer, postoje specijalizirani ekstroceptori za osjet vibracija, dodira, temperature i mnogih drugih vanjskih podražaja. Suprotno od ekstroceptora su interoceptori koji mjere unutarnje podražaje. Percepcijske strukture poput dubinske osjetljivosti mišićno-koštanog sustava registriraju i vanjski i unutarnji podražaj te se stoga mogu istovremeno opisati kao interoceptori i eksterocepti. Eksteroceptori uključuju receptore poput Vater-Pacinijevih tjelešaca za percepciju vibracija ili Meissnerovih i Ruffinijevih tjelešaca za registraciju razlika dodira, tlaka i tlaka. Fotoreceptori oka su prijemljivi za svjetlost i kosa stanice u unutarnjem uhu omogućuju slušne percepcije. Svi eksteroceptori međusobno su povezani preko prvog neurona s drugim neuronom. Stanična tijela eksteroceptivnih neurona smještena su u kralježnici ganglion. Njihove središnje izbočine prelaze stražnje putove moždine bez prebacivanja ili ukrštanja i tako dosežu nukleus gracilis ili nucleus cuneatus. Tek su ovdje informacije prebačene na drugi neuron. Vlakna koja tamo potječu nazivaju se fibrae arcuatae internae i protežu se prema talamus. U decussatio lemnisci medialis sudjeluju u križanju. U jezgri ventralis straga od talamus, vlakna završavaju i informacije s eksteroceptora prebacuju se na treći neuron. Ovaj treći neuron prolazi preko radiatio thalami superior ili crus posterior od capsula interna i odatle doseže primarni somatosenzibilni mozak središte u postcentralnom girusu. Tamo se nalaze Brodmannova područja 3,2 i 1. U mozak, osim pohrane, klasifikacije i interpretacije eksteroceptivnih percepcija, javlja se početni odgovor na podražaj ako je potrebno. Eksterocepciju neki autori dijele na epikritičku osjetljivost i protopatsku percepciju. Epikritička osjetljivost definira se kao percepcija suptilnog dodira, percepcija vibracija i percepcija pritiska i provodi se pomoću diskriminacije u dvije točke. Informacije prikupljene na ovaj način dopiru do mozak putem stražnjih putova užeta fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Pod protopatskom percepcijom autori podrazumijevaju bol i percepcije temperature koje se dovode u mozak putem prednje vrpce tractus spinothalamici anterior et laterales.
Bolesti i tegobe
Ekterocepcija može biti nepovratno oštećena neurološkim bolestima ili traumatičnim lezijama zahvaćenih živčanih struktura i time biti trajno poremećena. Uzročne bolesti u ovom kontekstu uključuju bolesti središnjeg živca kao što su Multipla skleroza ili bolesti perifernih živaca kao što su polineuropatija. Međutim, ekstroceptivnim poremećajima percepcije ne prethode uvijek stvarne lezije živaca. U nekim je slučajevima poremećena samo senzorna integracija vanjskih informacija. Ta se integracija događa u mozgu i odgovara kombinaciji višestrukih podražaja u ukupnu podražajnu sliku. Slika okoliša je dakle proizvod precizne interakcije pojedinih osjetila. Poremećaji senzorne integracije sprječavaju ovu interakciju. Poremećaji senzorne integracije obično su povezani s čovjekovom pažnjom i odgovaraju senzornoj hiposenzibilnosti na određene vanjske podražaje. Mozak mora odabrati osjetilne podražaje kako se ne bi preopteretio. Stoga je pažnja prema vanjskim podražajima ograničena i nije uvijek adekvatno raspoređena. Primjerice, održavanje držanja na temelju vanjskih podražaja zahtijeva pažnju koja istodobno može nedostajati drugim aktivnostima. Poremećaji senzorne integracije s posturalnom slabošću stoga se često manifestiraju, na primjer, kroničnim nemirom. Hiposenzibilnost taktilnog i proprioceptivnog aparata očituje se u nedovoljnom planiranju pokreta i nespretnosti. Preosjetljivost na ovom području su poremećaji modulacije i ne dopuštaju živčani sustav adekvatno filtrirati, što rezultira taktilnom obrambenošću. Tako se izbjegava neočekivani dodir i može doći do socijalne anksioznosti. Najčešće, ali ne isključivo, djeca su pogođena poremećajima integracije. Ponekad se senzorno-integrativni poremećaji razvijaju iz neuroloških poremećaja kao što su udar. U takvom se slučaju koristi izraz SI poremećaj. Poseban primjer poremećaja s integrativnim senzornim poremećajem je autizam, koji je često karakteriziran i izmijenjenim bol percepcija.
