Što je Parkinsonova demencija?
Parkinsonova demencija je izraz koji liječnici koriste za opisivanje poremećaja demencije kod osoba s Parkinsonovim sindromom koji ispunjava određene uvjete. To uključuje činjenicu da demencija počinje postupno i sporo napreduje. Osim toga, najmanje dvije takozvane kognitivne funkcije moraju biti oštećene, na primjer pažnja, jezik ili pamćenje.
Oštećenja moraju biti toliko teška da ograničavaju svakodnevni život, bez obzira na motoričke simptome povezane s Parkinsonovim sindromom.
Učestalost Parkinsonove demencije
Ne razviju svi ljudi s Parkinsonovom bolešću demenciju. Međutim, rizik je oko šest puta veći nego za opću populaciju. Stručnjaci pretpostavljaju da će oko 40 do 80 posto oboljelih razviti Parkinsonovu demenciju tijekom bolesti.
Koliko dugo traje završni stadij Parkinsonove demencije?
Međutim, poznato je da Parkinsonova demencija povećava smrtnost: mnogi oboljeli umiru unutar otprilike pet godina od početka Parkinsonove demencije.
Koji su simptomi Parkinsonove demencije?
Parkinsonova demencija manifestira se različitim poremećajima kognitivnih funkcija:
- Poremećena pažnja: Zadaci koji zahtijevaju visoku razinu pažnje teško ih je obaviti
- Poteškoće u planiranju i provedbi aktivnosti
- Usporeno razmišljanje
- Poremećaji prostorne orijentacije i percepcije
- Poteškoće pri prisjećanju nedavnih događaja ili novonaučenog sadržaja
- Ponekad poteškoće u pronalaženju riječi i problemi s oblikovanjem kompliciranih rečenica
Za razliku od Alzheimerove bolesti, koja prvenstveno pogađa kratkoročno i dugoročno pamćenje, Parkinsonova demencija ponajviše pogađa pažnju i brzinu misaonih procesa. Sama sposobnost učenja je također zadržana, ali se naučeni sadržaj može prisjetiti samo s odgodom.
Parkinsonova demencija: dijagnoza
Ako se posumnja na demenciju kao što je Parkinsonova demencija, liječnik će provesti razne pretrage. Međutim, prvo će uzeti povijest bolesti (anamnezu) u razgovoru s oboljelom osobom i njezinom rodbinom. Na primjer, liječnik će tražiti detaljan opis simptoma, poput problema s koncentracijom. Liječnik će također pitati koliko dugo ti simptomi postoje, postoje li neke druge bolesti i koje lijekove pacijent uzima.
Nakon intervjua s anamnezom slijedi fizički pregled. Liječnik će također uzeti uzorak krvi za laboratorijsku analizu.
Liječnik takozvanim kratkim kognitivnim testovima provjerava da li dotična osoba doista boluje od Parkinsonove demencije (ili druge demencije). Međutim, ti testovi nisu od velike važnosti u slučajevima blage demencije. U tom slučaju može biti potrebno dubinsko neuropsihološko ispitivanje.
Ako se sumnja na demenciju, često se snima mozak - pomoću računalne tomografije (CT) ili magnetske rezonancije (MRI). Kod osoba s demencijom slike pokazuju da se moždano tkivo smanjilo (atrofija). U nejasnim slučajevima demencije slijede daljnje pretrage.
Parkinsonova demencija: liječenje
Liječenje demencije lijekovima
Postoje i lijekovi koji specifično ublažavaju simptome Parkinsonove demencije. Tu prije svega spadaju pripravci koji sadrže djelatnu tvar rivastigmin, tzv. inhibitor acetilkolinesteraze:
Acetilkolinesteraza je enzim koji razgrađuje živčani glasnik (neurotransmiter) acetilkolin u mozgu. Kao i kod Alzheimerove demencije, i kod Parkinsonove demencije postoji nedostatak acetilkolina. Rivastigmin otklanja ovaj nedostatak inhibicijom enzima koji normalno razgrađuje acetilkolin. To znači da se moždane funkcije kao što su razmišljanje, učenje i pamćenje dulje zadržavaju. Osim toga, oboljeli se mogu lakše nositi sa svakodnevnim životom.
Oprezno s antipsihoticima!
Antipsihotici (neuroleptici) su lijekovi koji se koriste za liječenje psihotičnih simptoma kao što su halucinacije. Koriste se za određene oblike demencije. Kod Parkinsonove demencije, međutim, većina antipsihotika (klasični i mnogi atipični antipsihotici) su tabu. Razlog tome je što oboljeli imaju povećan rizik od nuspojava. Konkretno, takvi lijekovi mogu ozbiljno narušiti pokretljivost i budnost (budnost) kod Parkinsonovog sindroma.
Mjere bez lijekova
Vježbanje pamćenja (“brain jogging”) prikladno je za blage oblike Parkinsonove demencije, pod uvjetom da oboljeli sudjeluju sa zadovoljstvom i bez frustracija. Umjetničko-izražajni oblici terapije poput slikanja, glazbe i plesa također mogu imati pozitivan učinak na dobrobit i zdravlje oboljelih.
Kod Parkinsonove demencije također je važno dizajnirati životni prostor prema potrebama bolesnika. To uključuje uklanjanje mogućih izvora opasnosti i ozljeda. Na primjer, male tepihe treba ukloniti (opasnost od spoticanja i klizanja!). Kako bi se pogođenima olakšalo snalaženje u vlastita četiri zida, dobra je ideja označiti različite prostorije bojama ili simbolima na vratima, primjerice.
