Palijativna medicina – što je to?

Palijativna skrb počinje najkasnije kada su medicinske mogućnosti za izlječenje bolesti iscrpljene, a životni vijek ograničen. Najvažniji cilj palijacije je ublažiti simptome bolesnika i omogućiti mu najvišu moguću kvalitetu života. To također uključuje, u dogovoru s pacijentom, odustajanje od terapije koja potencijalno produljuje život ako bi to bilo popraćeno nerazmjernom patnjom.

Više od skrbi na kraju života

Palijativna medicina/palijativna skrb nije ograničena na posljednju fazu života. Čak i ako je teško bolesna osoba još godinama živa, palijativna načela mogu joj pomoći da postigne bolju kvalitetu života i što manje boli i tjeskobe od trenutka dijagnoze. U mnogim je slučajevima, međutim, uz kurativnu terapiju moguće primijeniti i palijativne pristupe.

Bitna komponenta palijativne skrbi je najbolje moguće ublažavanje tjelesne nelagode – na primjer, kroz sofisticiranu terapiju boli i ublažavanje mučnine ili nedostatka zraka. U tom je pogledu palijativna medicina posljednjih godina znatno napredovala.

Palijativna skrb je uvijek timski rad. Liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, psiholozi, fizioterapeuti i pastori rade zajedno kako bi pružili sveobuhvatnu skrb za bolesne. Često im pomažu volonteri koji su posebno obučeni za brigu o umrlim osobama.

Palijativna skrb pomaže pacijentima da žive što je moguće aktivnije do smrti. U širem smislu, palijativna skrb uključuje i omogućavanje pozitivnih iskustava. Jednostavno gledanje u nebo. Osjećaj sunca i vjetra na koži. Slušanje voljenog glazbenog djela. Maženje s mačkom. Opraštanje od voljene osobe.

Srodnici u palijativnoj skrbi

Njega u fazi umiranja

Kada smrt postane predvidljiva, zadaća je palijativne skrbi omogućiti bolesniku da mirno i dostojanstveno umre. Čak iu posljednjoj fazi života, cilj je kontrolirati simptome i minimizirati patnju.

Stacionarna palijativna skrb

Izvanbolnička palijativna skrb

Razvoj palijativne skrbi

Palijativna skrb u Njemačkoj danas

Trenutno postoji oko 330 bolničkih jedinica za palijativnu skrb, 1500 izvanbolničkih hospicija, 230 stacionarnih hospicija za odrasle i 17 stacionarnih hospicija za djecu, adolescente i mlade odrasle osobe diljem zemlje.

I dalje postoje praznine u izvanbolničkoj palijativnoj skrbi, posebno u području specijalizirane izvanbolničke palijativne skrbi. Skrb se također razlikuje od države do države i posebno je problematična u ruralnim područjima.

No, tema palijativne skrbi ostat će aktualna i hitna – kako ljudi stare, a samim time i broj oboljelih od karcinoma raste, primjerice, u budućnosti će biti potrebno još više kreveta za palijativnu skrb.