Embolija: definicija, simptomi, uzroci

Kratak pregled

  • Što je embolija? Potpuno ili djelomično začepljenje krvne žile vlastitim ili stranim materijalom iz tijela (npr. krvni ugrušak) koji ulazi u krvotok.
  • Simptomi: Javljaju se različiti simptomi ovisno o tome koja je krvna žila zahvaćena. Često se javlja iznenadna bol, ali ponekad su zahvaćeni bez simptoma.
  • Uzroci: Emboliju (tromboemboliju) često uzrokuje krvni ugrušak (tromb) koji se odvoji od stijenke žile i uđe u krvotok.
  • Liječenje: Liječnik obično liječi emboliju lijekovima, u nekim slučajevima i kirurški. Cilj liječenja je otopiti ili ukloniti embolus.
  • Prevencija: Redovito vježbajte, dovoljno pijte, izbjegavajte prekomjernu težinu, prestanite pušiti; po potrebi profilaksa tromboze npr. nakon operacija (lijekovi protiv zgrušavanja krvi, kompresivne čarape)
  • Dijagnoza: konzultacije s liječnikom, fizički pregled (uključujući ultrazvuk, CT, MRI, angiografiju)

Pojam embolija dolazi od grčke riječi (“embolla”) i znači “ubaciti”. U emboliji, ugrušak ("embolus" = vaskularni ugrušak, množina "emboli"), koji se ispire krvlju, začepljuje krvnu žilu. Sprječava slobodan protok krvi kroz krvnu žilu.

Kao rezultat toga, zahvaćeno područje više nije opskrbljeno dovoljno kisika i važnih hranjivih tvari. S vremenom tamošnje tkivo odumire, što ponekad dovodi do po život opasnih posljedica poput srčanog ili moždanog udara. U Njemačkoj svake godine od embolije umre 20,000 do 25,000 ljudi.

Embolus uzrokuje emboliju samo ako je njegov promjer veći od promjera krvne žile.

Koje vrste embolije postoje?

Embolija se javlja iu venama iu arterijama. Emboli se također stvaraju u obje krvne žile. Liječnici stoga razlikuju arterijske i venske embolije.

Arterijska embolija

Arterijske embolije utječu

  • oko 60 posto mozak
  • oko 28 posto noge
  • oko 6 posto ruke
  • oko 6 posto organa (npr. crijeva, bubrezi, slezena)

Venska embolija

Kod venske embolije, vaskularni ugrušak nastaje u venama – po mogućnosti u nogama ili zdjelici. Preko desne klijetke i plućne arterije dospijeva u pluća, gdje često uzrokuje plućnu emboliju.

Paradoksalna embolija

Paradoksalna embolija – također poznata kao križana embolija – poseban je oblik embolije. Embolus se formira u veni i blokira arteriju (ali ne i plućne arterije!). To je moguće samo ako embolus uđe u lijevu klijetku kroz praznine ili male otvore u srčanom septumu (npr. zbog prirođene srčane mane). To znači da embolus ne ulazi u pluća kao kod konvencionalne venske embolije, već umjesto toga ulazi u arterijski sustav krvotoka.

Kako se embolija razlikuje od tromboze?

Tromb se odvaja od unutarnje stijenke krvnog suda gdje je nastao i putuje tijelom putem krvotoka. Ako taj ugrušak ("embolus") zatim začepi žilu negdje drugdje u tijelu, liječnici govore o emboliji (ili tromboemboliji).

Koji su znakovi embolije?

Embolije uzrokuju vrlo različite simptome ovisno o tome gdje se u tijelu pojavljuju. Dok neki uopće nisu vidljivi, drugi dovode do brojnih simptoma i znakova. Općenito, ljudi s embolijom osjećaju jaku bol koja se javlja iznenada. Embolus remeti dotok krvi, što znači da zahvaćeni organ više ne funkcionira ispravno. U nekim slučajevima tkivo na zahvaćenom mjestu čak odumre.

Embolija u nogama ili rukama

Ako do embolije dođe u velikoj arteriji noge ili ruke, simptomi su obično vrlo tipični. Mogu se okarakterizirati s "6P" (prema Prattu; šest fizičkih znakova):

  • Bol
  • Bljedilo
  • Parestezija (utrnulost)
  • Gubitak pulsa (gubitak pulsa)
  • Paraliza (paraliza)
  • Prostata (šok)

U teškim slučajevima, embolija u ruci ili nozi rezultira time da oboljeli više ne mogu pomicati ruku ili nogu.

Embolija u plućima

Plućnu emboliju karakterizira bol u plućima, iznenadni nedostatak zraka (dispneja), ubrzano disanje (tahipneja), lupanje srca (tahikardija), osjećaj pritiska, akutni pad krvnog tlaka (hipotenzija) i cirkulacijski šok. Ako je dovoljno velika, embolija u plućima preopterećuje srce i dovodi do smrti.

Embolija u mozgu

Embolija u srcu

U rijetkim slučajevima, embolus blokira koronarne arterije i izaziva srčani udar kod oboljelih. U nekim teškim slučajevima, embolija u srcu dovodi do zatajenja srca.

Embolija u unutarnjim organima

Embolija u unutarnjim organima izaziva različite simptome ovisno o zahvaćenom organu:

bubrezi

Ako su bubrezi zahvaćeni embolijom, to često dovodi do infarkta bubrega. Oboljeli obično osjećaju jaku bol u lumbalnom području i krv u mokraći (hematurija). U ekstremnim slučajevima, funkcija bubrega može potpuno zakazati (zatajenje bubrega).

Slezena

Crijevo

U crijevnom mezenteriju – pojasu vezivnog tkiva koji pričvršćuje crijevo za abdomen i kroz koji prolaze krvne žile i živci do crijeva (poznat kao mezenterij) – embolija uzrokuje jaku bol u trbuhu kod oboljelih. Također često imaju krvavi proljev i groznicu. I crijevni pokreti su često smanjeni ili potpuno prestaju. U ekstremnim slučajevima, zahvaćeni dio crijeva umire.

Što je veće područje odsječeno od opskrbe krvlju zbog embolije, to su simptomi obično teži.

Što uzrokuje emboliju?

Postoje različiti uzroci embolije. Embolus koji blokira krvnu žilu i tako izaziva emboliju obično se sastoji od vlastitih tvari tijela kao što su kapljice masti, amnionska tekućina, krvni ugrušci (trombi) ili mjehurići zraka. U nekim slučajevima sastoji se i od stranih materijala kao što su strana tijela (npr. dijelovi šuplje igle) ili paraziti (npr. trakavice).

Emboli se stoga mogu podijeliti na

  • Tekuća embolija, npr. koja se sastoji od kapljica masti ili amnionske tekućine.
  • Plinoviti embolusi, npr. koji se sastoje od mjehurića zraka.

Ovisno o uzroku, razlikuju se sljedeće embolije:

tromboembolija

Najčešći oblik embolije je tromboembolija. Uzrokuje ga krvni ugrušak (tromb) koji se odvoji od stijenke žile i uđe u krvotok. Ovaj embolus zatim putuje s krvotokom kroz tijelo dok ne zapne u nekom trenutku i blokira žilu. To dovodi do tromboembolije.

Liječnici razlikuju vensku i arterijsku tromboemboliju.

venska tromboembolija (VTE)

Rizik od venske tromboembolije je povećan ako je netko vezan za krevet (npr. osobe kojima je potrebna njega), nakon operacije (npr. ako nakon toga dugo ležite) ili ako zahvaćeni imaju upalu vena (tromboflebitis).

Arterijska tromboembolija (ATE)

U arterijskoj tromboemboliji, embolus potječe iz arterije. Obično nastaje u lijevoj strani srca. Ako se embolus odvoji, često dospije u mozak (cerebralna embolija) i izazove moždani udar.

Bolesti srca najčešći su uzrok arterijske tromboembolije, čineći do 90 posto slučajeva. Tu spadaju npr

  • Arterioskleroza ("otvrdnuće arterija"); krvne žile se sužavaju zbog naslaga krvnih sastojaka (npr. kolesterol, bijela krvna zrnca)
  • Ozljeda ili ožiljak na unutarnjoj ovojnici žile (endotel)
  • Poremećaji koagulacije (trombofilija)
  • Upala unutarnje ovojnice srca (endokarditis)
  • Proširenje srčanog zida (aneurizma)

Najčešće embolije su tromboembolije koje nastaju nakon tromboze dubokih vena nogu (plućna embolija) i tromboembolije u arterijama mozga (moždani udar).

Tumorska embolija

Tumorsku emboliju uzrokuju raširene stanice raka (tumorske stanice) ili rašireno tkivo raka. Embolus (ili tzv. metastatski embolus) može uzrokovati stvaranje metastaza u drugim dijelovima tijela.

Tumorske embolije često se javljaju kod osoba s uznapredovalim rakom. Razlog tome je što rak povećava sposobnost zgrušavanja krvi. To znači da se krv brže zgrušava. Što je rast raka agresivniji, to je veći rizik od tromboze i, posljedično, embolije.

Masna embolija

Embolija koštane srži

U nekim slučajevima prijeloma kostiju tkivo koštane srži ulazi u vaskularni sustav i izaziva emboliju. Ova vrsta embolije stoga se često javlja kod prijeloma dugih kostiju u kojima se nalazi koštana srž. Tu spadaju, primjerice, nadlaktična kost (humerus), kosti podlaktice ulna (ulna) i radijus (radius) kao i bedrena kost (femur).

Bakterijska embolija (septična embolija)

Kod bakterijske embolije, bakterije ulaze u krvotok i izazivaju emboliju. To se događa, primjerice, kao posljedica trovanja krvi (sepsa) ili upale unutarnje ovojnice srca (endokarditis). Septička embolija može dovesti do gnojne infekcije zahvaćenog tkiva.

Za razliku od septičkog embolusa, takozvani goli embolus nije bakterijski inficiran.

Plinska embolija

Takozvana dekompresijska nezgoda (dekompresijska bolest) također može dovesti do po život opasne plinske embolije. Mjehurići plina stvaraju se u krvnim žilama ako vanjski tlak prebrzo padne. To se može dogoditi, primjerice, ako prebrzo izronite iz vode (ronilačka bolest) ili ako prebrzo izronite.

Embolija amnionske tekućine

Ako amnionska tekućina uđe u majčin krvotok preko maternice tijekom poroda, to može dovesti do embolije amnionskom tekućinom (također poznatog kao "sindrom opstetričkog šoka"). Ovo je rijetka, ali po život opasna komplikacija poroda koja često dovodi do oštećenja mozga kod majki i djece. Točan uzrok embolije amnionskom tekućinom još nije jasan.

Parazitna embolija

Embolija stranog tijela

Kod embolije stranog tijela strana tijela ulaze u krvotok. To je slučaj, na primjer, ako se dijelovi alata za pregled kao što su kateteri (cijevi koje se uvode u organe) ili kanile (šuplje igle) odlome tijekom pregleda i uđu u krvotok. Ostala strana tijela uključuju šrapnele ili zrna iz sačmarice.

Koji su čimbenici rizika za emboliju?

Nekoliko je čimbenika koji povećavaju rizik od embolije. Jedan od najvažnijih čimbenika rizika za tromboemboliju, na primjer, je bolest srca – posebno fibrilacija atrija, kod koje se krvni ugrušci stvaraju u srčanim pretkomorama. Ostali čimbenici rizika su

  • Pušenje
  • Dijeta s visokim udjelom masti
  • Mala tjelesna aktivnost
  • Krvožilne i srčane bolesti, npr. arterioskleroza, zatajenje srca
  • Dijabetes (dijabetes melitus)
  • Visoki krvni tlak (hipertenzija)
  • Patološka prekomjerna težina (pretilost)
  • Rak
  • operacije
  • Sve veća dob
  • Premalo pomicanja nogu (zbog vezanosti za krevet, paralize, krutih zavoja ili dugih putovanja, osobito zrakoplovom)
  • Trudnoća i postporođaj
  • Ozbiljne ozljede
  • Prethodno pretrpljene embolije
  • Bolesti vena, npr. flebitis, proširene vene (varikoze)
  • Ženski spol (žene su češće pogođene nego muškarci)

Za emboliju vrijede isti čimbenici rizika kao i za trombozu.

Što se može učiniti da se spriječi embolija?

Cilj liječenja embolije je osigurati da dovoljno krvi ponovno teče kroz začepljenu žilu. Da bi to učinili, liječnici daju antikoagulanse. U težim slučajevima krvni se ugrušak otapa lijekovima (medicinska tromboliza) ili kirurški uklanja (embolektomija).

Liječenje

U teškim slučajevima, krvni se ugrušak otapa lijekovima. Da bi to učinili, liječnici daju takozvane fibrinolitike (medicinsku trombolizu).

Da bi se spriječila nova tromboembolija, pacijentu se zatim nekoliko mjeseci daju antikoagulansi u obliku tableta (npr. tzv. DOAC ili antagonisti vitamina K kao što je fenprokumon). To se zove oralna antikoagulacija, što se grubo prevodi kao "inhibicija zgrušavanja krvi putem lijekova". Antikoagulansi su učinkoviti, ali nose određeni rizik od krvarenja. Neki bolesnici stoga primaju acetilsalicilnu kiselinu (npr. ASK 100 mg) kao dugotrajnu terapiju za sprječavanje krvnih ugrušaka i istovremeno smanjenje rizika od krvarenja.

Uklanjanje embolije pomoću katetera

Operacija (embolektomija)

Posljednja opcija za uklanjanje krvnog ugruška je kirurška embolektomija. Liječnici uklanjaju emboliju otvorenom operacijom. U slučaju plućne embolije, pacijent se stavlja u opću anesteziju i spaja na aparat srce-pluća.

Kako se može spriječiti embolija?

Ako želite spriječiti emboliju, važno je da rizik smanjite što je moguće poduzimanjem sljedećih mjera:

Promjene u načinu života

  • Ako ste pušač, prestanite pušiti.
  • Izbjegavajte prekomjernu težinu i hranite se uravnoteženo.
  • Pijte dovoljno tekućine (barem jednu i pol do dvije litre dnevno)
  • Pobrinite se da redovito vježbate na dugim letovima ili putovanjima automobilom.
  • Idite na redovite preglede kod svog liječnika opće prakse kako biste otkrili i liječili bolesti poput visokog krvnog tlaka ili šećerne bolesti u ranoj fazi.

Sprječavanje tromboze

Budući da svaka ozljeda aktivira zgrušavanje krvi, operacije također povećavaju rizik od tromboze ili embolije. Kod trudnica porođaj također povećava rizik od tromboze ili embolije. Zbog toga liječnici često propisuju injekcije heparina nakon operacije ili poroda, koje si oboljeli obično sami ubrizgavaju pod kožu jednom dnevno. Heparin inhibira zgrušavanje krvi i tako sprječava trombozu i emboliju.

Kako bi spriječio emboliju, liječnik također često propisuje kompresivne čarape („trombotične čarape”). U pravilu, pacijenti ove čarape oblače ujutro nakon ustajanja i ponovno ih skidaju navečer prije spavanja. Također se mogu nositi neprekidno. Kompresijske čarape potiču bolji protok krvi u nozi i time sprječavaju trombozu.

Trajanje ove profilakse tromboze ovisi o individualnom riziku.

Kako liječnik dijagnosticira emboliju?

Prva točka kontakta ako se sumnja na emboliju je obiteljski liječnik. Ako posumnjaju da su simptomi posljedica embolije, obično će pacijenta uputiti u bolnicu. Tamo će specijalist interne medicine (internist) sa specijalizacijom iz krvožilnih bolesti (angiolog ili flebolog) dalje liječiti pacijenta.

Embolija je često opasna po život. Stoga je važno da liječnik odmah razjasni simptome koji ukazuju na emboliju i postupi u skladu s tim.

Konzultacije s liječnikom i fizikalni pregled

Krvni test

Dijagnoza embolije također uključuje analizu krvi. Određene krvne vrijednosti potvrđuju sumnju na emboliju. Tu spadaju takozvani D-dimeri. D-dimeri su proteini koji nastaju kada se krvni ugrušak raspadne. Ako su povišeni, to je pokazatelj da se negdje u tijelu razgrađuje krvni ugrušak, odnosno tromboza ili embolija.

Ultrazvuk, CT, MRI

Ako se pregledom potvrdi sumnja na emboliju, liječnik će napraviti slikovnu pretragu, npr. ultrazvukom (sonografijom), kompjutorskom tomografijom (CT) ili magnetskom rezonancijom (MRI).

angiografija

Liječnik koristi kompjutoriziranu tomografiju ili magnetsku rezonanciju za izradu slika krvnih žila i krvožilnog sustava (CT angiografija ili MRI angiografija). Da bi to učinio, liječnik u krvnu žilu ubrizgava kontrastno sredstvo (tekućinu koja sadrži jod, prozirnu i bezbojnu tekućinu koja sadrži jod, vidljivu na rendgenskoj snimci) i zatim izvodi kompjutorsku tomografiju ili magnetsku rezonanciju. Unutrašnjost žile tada je vidljiva na CT ili MRI slici. Na taj način liječnik može vidjeti blokira li embolus žilu ili je arterijska stijenka promijenjena (npr. sužena) zbog drugih uzroka kao što je arterioskleroza (otvrdnuće arterija).

scintigrafija

Liječnik zatim ispituje plućni protok krvi. Da bi to učinio, ubrizgava slabo radioaktivne čestice proteina u jednu od pacijentovih vena. Oni ulaze u pluća s krvotokom, gdje ostaju zarobljeni u nekim od najfinijih krvnih žila. Pomoću posebne kamere (gama kamera, SPECT) liječnik ih čini vidljivima i proizvodi slike. Tada može vidjeti gdje je protok krvi smanjen krvnim ugruškom.