Disleksija

Što je disleksija?

Slabost čitanja i pravopisa, poznata i kao disleksija, disleksija, disleksizam i disleksijski poremećaji, vrlo je izražen, dugotrajan poremećaj učenje pisani jezik ili pisani jezik. To znači da pogođeni imaju poteškoća s zapisivanjem govornog jezika i čitanjem pisanog jezika naglas. Pretpostavlja se da je oko 4% učenika u Njemačkoj pogođeno disleksijom.

Kako možete prepoznati disleksiju?

Disleksiju možemo prepoznati po tome što pogođeni čine posebno velik broj pogrešaka u pisanom radu (tekstovi ili diktati). Djeca pišu riječi u mnogo različitih varijacija i nisu u mogućnosti sami pronaći pravilan pravopis. Oni nisu u stanju primijeniti svoje znanje ili ne znaju riješiti problem.

To dovodi do toga da djeca s disleksijom puno pogađaju i jednostavno počnu pisati. Može se pogoditi disleksiju kada djeca pišu previše na brzinu i zaboravljaju slova ili cijele riječi, ili opet upadljivo pišu polako i treba im puno više vremena od ostale djece. Uočljivi znak disleksije je jasno izbjegavanje ponašanja pogođenih.

Djeca pokušavaju izbjegavati pisati ili čitati naglas u školi. Uz to, djeca s disleksijom često postanu tjeskobna nakon najave školskog diktata i vrlo su zabrinuta zbog neuspjeha. Djeca koja pokazuju znakove disleksije mogu imati poteškoća u razumijevanju značenja onoga što čitaju i izražavanju vlastitim riječima.

Tijekom pisanja tipični su znakovi da djeca čine ogroman broj pogrešaka u diktatima i tekstovima. Na primjer, ponekad pišu riječi u fragmentima i nekoliko puta pogrešno pišu u istom tekstu. Također su tipične mnoge gramatičke i interpunkcijske pogreške, slabo čitljiv rukopis i različite veličine fonta unutar teksta ili čak retka.

Nažalost, disleksija često dovodi do neuspjeha u različitim školskim predmetima. Djeca mogu pasti u školskim predmetima iako bi zapravo bila nadarena za taj predmet, ali se zbog svoje disleksije ne mogu razvijati. Neuspjesi i strahovi od neuspjeha mogu izazvati ogroman stres, tako da pogođena djeca postanu agresivna i tužna u svom ponašanju te često razvijaju strah od škole ili psihosomatskih pritužbi kao što su želudac bolovi i mučnina.

Znakovi se mogu vidjeti na zahvaćenoj djeci imaju problema s razumijevanjem značenja onoga što su pročitali i izražavanjem vlastitim riječima. Tijekom pisanja tipični su znakovi da djeca čine ogroman broj pogrešaka u diktatima i tekstovima. Na primjer, ponekad pišu riječi u fragmentima i nekoliko puta pogrešno pišu u istom tekstu.

Također su tipične mnoge gramatičke i interpunkcijske pogreške, slabo čitljiv rukopis i različite veličine fonta unutar teksta ili čak retka. Nažalost, disleksija često dovodi do neuspjeha u različitim školskim predmetima. Djeca mogu pasti u školskim predmetima iako bi zapravo bila nadarena za taj predmet, ali se zbog svoje disleksije ne mogu razvijati.

Neuspjesi i strahovi od neuspjeha mogu izazvati ogroman stres, tako da pogođena djeca postanu agresivna i tužna u svom ponašanju te često razvijaju strah od škole ili psihosomatskih pritužbi kao što su želudac bolovi i mučnina. Oboljela djeca imaju problema s razumijevanjem značenja onoga što čitaju i izražavanjem vlastitim riječima. Tijekom pisanja tipični su znakovi da djeca čine ogroman broj pogrešaka u diktatima i tekstovima.

Na primjer, ponekad pišu riječi u fragmentima i nekoliko puta pogrešno pišu u istom tekstu. Također su tipične mnoge gramatičke i interpunkcijske pogreške, slabo čitljiv rukopis i različite veličine fonta unutar teksta ili čak retka. Nažalost, disleksija često dovodi do neuspjeha u različitim školskim predmetima. Djeca mogu pasti u školskim predmetima iako bi zapravo bila nadarena za taj predmet, ali se zbog svoje disleksije ne mogu razvijati. Neuspjesi i strahovi od neuspjeha mogu izazvati ogroman stres, tako da pogođena djeca postanu agresivna i tužna u svom ponašanju te često razvijaju strah od škole ili psihosomatskih pritužbi kao što su želudac bolovi i mučnina.