Kratak pregled
- Tijek i prognoza: U osnovi bezopasno, ali moguće prekancerozno stanje.
- Simptomi: Obično nema simptoma
- Uzroci i faktori rizika: Do danas nisu poznati
- Dijagnostika: Mamografija, biopsija
- Liječenje: Kirurško, zračenje, po potrebi antihormonska terapija
- Prevencija: Nije moguće sa sigurnošću
Što je DCIS?
Kod DCIS-a (duktalni karcinom in situ), epitelne stanice koje oblažu mliječne kanale dojke su abnormalno promijenjene. Međutim, te se stanice šire samo u mliječnim kanalima (duktal), tako da ostaju "na mjestu" (in situ). To jest, oni (još) ne napadaju okolno tkivo dojke.
Je li DCIS opasan?
DCIS nije opasan sam po sebi – ali to bi mogao postati u budućnosti. To je zato što se u 30 do 50 posto slučajeva DCIS razvije u invazivni (ranije: invazivno-duktalni) karcinom dojke, odnosno oblik raka dojke. DCIS stoga predstavlja prekancerozni stadij raka dojke.
Kako se manifestira DCIS?
DCIS uzrokuje simptome, kao što su bol ili iscjedak iz dojke, samo u vrlo rijetkim slučajevima. Kod većine žena to je slučajan nalaz.
Koji su uzroci DCIS-a?
Zašto dolazi do ovog mogućeg prekanceroznog stanja još nije znanstveno razjašnjeno.
Više o uzrocima i čimbenicima rizika od raka dojke možete pročitati u članku o raku dojke.
Kako se otkriva DCIS?
DCIS obično raste na jednom mjestu u mliječnim kanalima, ali ne uvijek redovito: ponekad preskoči kratke dijelove i nastavi rasti drugdje u mliječnim kanalima.
Duktalni karcinom in situ rijetko stvara kvržicu i stoga se obično ne može otkriti palpacijom dojke.
S druge strane, mnoge pacijentice s DCIS-om razviju takozvane mikrokalcifikacije u dojkama, odnosno male naslage kalcija. Oni se lako mogu otkriti na mamografiji.
Da bi razjasnio je li promjena tkiva DCIS ili već rak dojke, liječnik uzima uzorak tkiva (biopsija) i daje ga histološki pregledati u laboratoriju.
Kako se liječi DCIS?
Rizik od razvoja raka dojke iz DCIS-a prilično je visok. Stoga stručnjaci preporučuju da duktalni karcinom uvijek liječite in situ kako biste bili sigurni.
Kirurgija
Tijekom operacije liječnik uklanja zahvaćeno područje dojke. U tom procesu također izrezuje rubni šav zdravog tkiva. To je najmanje dva milimetra široko ako se naknadno primjenjuje zračenje. Ovo je kako bismo bili sigurni da će ukloniti sve promijenjene stanice.
Ako ne želite zračenje, liječnici će izrezati duktalni karcinom in situ s većom sigurnosnom marginom, ako je to moguće.
Ako je moguće, liječnik izvodi operaciju na način da se sačuvaju dojke, što znači da se očuva zdravo tkivo dojke. U nekim je slučajevima ipak potrebna amputacija dojke (mastektomija), primjerice ako su se patološki promijenjene stanice previše proširile.
Za razliku od raka dojke, promijenjene stanice DCIS-a (još) se ne šire limfnim putem u susjedne limfne čvorove (ili dalje). Stoga se limfni čvorovi obično ne moraju uklanjati tijekom DCIS operacije.
Koliko dugo su pacijenti bolesni nakon operacije DCIS-a i kakav je život nakon DCIS-a neposredno nakon toga, razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Pitajte svog liječnika ako niste sigurni.
Zračenje
Liječnici obično preporučuju radioterapiju cijele dojke nakon operacije. Time se smanjuje rizik od kasnijeg ponovnog pojavljivanja raka.
Ova postoperativna (adjuvantna) terapija zračenjem korisna je, primjerice, kod relativno mladih pacijenata ili ako liječnik pronađe patološki promijenjene stanice na rubovima odstranjenog tkiva. U takvim slučajevima liječnik osigurava da su dobrobiti zračenja veće od povezanih rizika i nuspojava.
Anti-hormonska terapija
Ako DCIS stanice imaju mnogo receptora za estrogen, liječnik također može primijeniti tamoksifen nakon operacije očuvanja dojke. Djelatna tvar blokira učinak estrogena u tkivu dojke, a time i rast promijenjenih stanica.
Prema sadašnjim saznanjima, učinak ove adjuvantne (nakon operacije) antihormonske terapije vjerojatno je manji od adjuvantne terapije zračenjem dojke.
