Uvod
Problemi psihe ili situacije opterećene tjeskobom često se odražavaju u želudac bolovi. Svi znaju neugodno crijevo osjećaj, na primjer prije ispitnih situacija. To je osobito često kod djece.
Uzroci
Izraz "psihosomatski" koristi se za opisivanje mentalnih i psiholoških pritužbi / briga i / ili unutarnje-psihičkih sukoba, koji se očituju u fizičkim pritužbama, često uključujući želudac bolovi. Psihosomatski bol u trbuhu se ne temelji na tjelesnoj bolesti. Najčešći uzrok takvih psihološki uzrokovanih bol u trbuhu je stres.
Svi znaju da to može doslovno pogoditi želudac. Budući da se takva fizička reakcija može primijetiti u mnogim obiteljima kao rezultat stresnih situacija, genetska komponenta koja pridonosi razvoju psihološki uzrokovanih bol u trbuhu raspravlja se. Sumnja se da je autonomni živčani sustav je reaktivniji na situacije koje kao da dovode tijelo u pripravnost, poput predavanja ili pregleda.
Autonomna živčani sustav odgovoran je za kontrolu brojnih organskih sustava i na njegovu funkciju mogu utjecati različiti hormoni. Uz ovu genetsku komponentu, prije svega priroda osobe, njezino socijalno okruženje i podrška koju ona prima, te često prateći nezdrav način života, imaju važnu ulogu u razvoju psihosomatskog trbušnog sustava bol. Primjerice, osoba sa zdravim samopouzdanjem i stabilnim socijalnim okruženjem rjeđe pati od one koja je u teškoj fazi života i prima malo podrške.
Uz stres, drugi česti pokretači psihološki uzrokovanog trbuha bol su tjeskoba, depresija, tuga, pretjerani zahtjevi i nervoza. Pozitivan stres također može dovesti do "bolova u trbuhu", poznatih "leptirića u trbuhu", za koje je vjerojatnije da će ih se doživjeti kao ugodne. I ovdje dolazi do senzibilizacije i iritacije vegetativnog živčani sustav igra važnu ulogu u razvoju mlitavog osjećaja želuca.
Terapija
Terapija psihološki uzrokovanog trbuha bol je često vrlo složen i dugotrajan. Prije svega, mora se osigurati da bol ne uzrokuje tjelesna bolest ili infekcija, koja često sama dugo traje. Jedan od najvažnijih ciljeva terapije je izbjegavanje kroniziranja boli i, iznad svega, izbjegavanje daljnjih psihičkih sekundarnih bolesti poput depresija or poremećaji anksioznosti.
Temelj liječenja čine dva pristupa. Prva služi prvenstveno za ublažavanje bolova u trbuhu, kao i za sprečavanje dodatne stresne reakcije tijela kao posljedice pritužbi. To se postiže uz pomoć različitih lijekova prilagođenih pogođenoj osobi i ne smije se provoditi po vlastitom nahođenju, već u dogovoru s liječnikom. Drugi važan pristup je psihoterapijski tretman s ciljem uklanjanja stvarnog uzroka pritužbi. Ponavljanje boli u ponovljenim stresnim situacijama često je, zbog čega terapija može potrajati godinama dok pacijent napokon ne bude bez simptoma.
